Stefan Dragutin
Stefan Dragutin Nemanjić (1253. - 12. mart 1316.) bio je kralj Srbije od 1276. do 1282. godine i kralj Srijema od 1282. do 1316. godine. Bio je sin Stefana Uroša I i Jelene Anžujske. Imao je dva sina; Vladislava (kralja Srijema) i Urošicu (kasnije monah Stefan) te kćerke Jelisavetu (udatu za Stjepana I Kotromanića) i Ursulu (udatu za Pavla Šubića). Naslijedio ga je njegov mlađi brat Stefan Uroš II.[1]
Stefan Dragutin | |
---|---|
Kralj Srbije | |
Vladavina | 1276. - 1282. |
Prethodnik | Stefan Uroš I |
Nasljednik | Stefan Uroš II |
Supružnik | Katarina Arpadović |
Djeca | Vladislav II Nemanjić Jelisaveta Nemanjić Urošica |
Dinastija | Nemanjići |
Otac | Stefan Uroš I, kralj Srbije |
Majka | Jelena Anžujska |
Rođenje | 1253. |
Smrt | 12. mart 1315. |
Srpsko kraljevstvo
urediDragutin je bio najstariji sin kralja Stefana Uroša I i Jelene Anžujske. O njegovom životu prije preuzimanja prijestolja se zna veoma malo. Jedina potvrđena činjenica je njegovo vjenčanje sa kćerkom hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V, princezom Katarinom, na šta je Srbija bila prisiljena mirovnim ugovorom nakon izgubljenog rata.
Kao što je Uroš I preuzeo nasilno preuzeo vlast od svog brata 1243. godine, tako se sada Dragutin buni protiv njega i pobjeđuje ga 1276. godine nakon kratkotrajnog građanskog rata 1276. nakon čega se kruni za kralja. Po stupanju na prijestolje on dijeli Srpsko kraljevstvo na tri područja kojim upravljaju guverneri. Guverner tadašnjih južnih pokrajina postaje njegov brat Stefan Uroš Milutin, današnju Crnu Goru i dijelove Hercegovine gdje se povukao u manastir Stefan Uroš I dobija Dragutinova majka Jelena, a sam Dragutin direktno upravlja tadašnjom sjevernom Srbijom.
Po dolasku na vlast Dragutin počinje voditi pro-ugarsku politiku zajedno sa kraljem Napulja Karlom iz dinastije Anžu čiji sin i nasljednik se oženio za drugu kćerku Stjepana V, pa zajedno objavljuju rat Bizantiji. Neuspjeh u tom ratu 1282., zajedno sa teškom ozljedom noge i događajima u Bugarskoj dovode do Dragutinove neočekivane abdikacije. Bez pisanih dokumenata koji govore o razlozima napuštanja vlasti historičari su naveli nekoliko pretpostavki. Oni sumnjaju kako do toga dolazi zbog grižnje savjesti radi nasilnog obaranja oca ili straha od posljedica građanskog rata kao šta se dogodilo u Bugarskoj nakon šta je tamošnji vladar postao teško pokretan 1276. godine.
Sporazumom o abdikaciji Dragutin je 1282. godine prepustio vlast Stefanu Urošu II Milutinu]] pod uvjetom da kasnije djeca Dragutina naslijede Milutina na vlasti, a za sebe je i zadržao sjeverne pokrajine države.
Kralj Srijema i pitanje Slavonije
urediDugotrajnu bolest će Dragutin suprotno svojim očekivanjima ipak preživjeti. Nakon ozdravljenja hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV će darovati na upravljanje Dragutinu koji je oženjen za njegovu sestru Ugarske pokrajine južno od rijeke Temze (Mačva, Beograd i Tuzla) nakon čega će se Dragutin nazvati kralj Srijema jer se Mačva tada zove Južni Srijem. Početkom 14. stoljeća sačuvani rukopis nepoznatog savremenika će Dragutinovu državu zvati Srbija, a onu Milutina Raška.
Tijekom prvih godina nakon podjele vlasti dva brata će voditi srodnu vanjsku politiku, ali kasnije dolazi do političkog razlaza. Osnova Dragutinove politike postaju događaji u Ugarskoj i pokušaji proširivanja vlasti na njenoj teritoriji. Tokom građanskog rata između ugarskog kralja Andrije Mlečanina i okrunjenog hrvatskog kralja Karla Martela na početku Dragutin podupire drugog. Kao zahvalu na pomoći Dragutinov sin Vladislav će 12. augusta 1292. godine dobiti od Karla titulu bana Slavonije koju tada kontrolira Andrija III Mlečanin. Nakon toga Srijemsko kraljevstvo mijenja stranu u ratu i počinje pregovore s Andrijom kako bi se dobio tu teritoriju. Kao nagradu za promjenu strane u ratu Dragutinov sin Vladislav će dobiti ruku nećakinje ugarskog kralja, ali neće dobiti Slavoniju. Kralj Srijema se na kraju 1293. godine povlači iz nastavka ovog rata. Niti kasnije završna pobjeda frakcije Karla Martela 1301. predvođene njegovim sinom nije dovela do predaje Slavonije, nego je on ignorirao očevu odluku iz 1292. godine.
Završetak ugarskih "problema" dovodi do usmjeravanja Dragutinove politike prema Milutinu i pokušaj prisiljavanja njega da potvrdi ranije dogovor o nasljeđivanju kako bi krunu nakon Milutinove smrti preuzeo Vladislav, prijestolonasljednik Srijema. Do kratkotrajnog rata između braće dolazi 1308. godine, ali on završava bez odlučujućeg okršaja zbog intervencije sveštenika. Pod pritiskom pravoslavne crkve dva brata će sklopiti novi dogovor po kojem će Milutin biti vazal Dragutina i nakon Dragutinove smrti njegovog sina Vladislava.
Stefan Dragutin će malo prije smrti abdicirati u korist sina Vladislava, nakon čega će otići u samostan gdje će i umrijeti 12. marta 1316. godine. Odmah nakon njegove smrti Milutin će objaviti rat i pobjediti Vladislava II u neuspjelom pokušaju ujedinjenja Srijemskog i Srpskog (Raškog) kraljevstva.
Vanjski linkovi
urediReference
uredi- ^ Vladimir Ćorović: Povijest srpskog naroda (napisano 1941., izdano 1989. od BIGZ Beograd)
Prethodnik: Stefan Uroš I |
Kralj Srbije (1276 — 1282) |
Nasljednik: Stefan Uroš II |
Prethodnik: Nastanak države |
Kralj Srijema (1282 — 1316) |
Nasljednik: Stefan Vladislav II |