Spomenik prirode

Spomenik prirode je element prirode koji je nekim aktom države stavljen pod zaštitu kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne vrijednosti. Često su to istovremeno i nacionalni parkovi, ali može biti i jedan samostalni objekt, na primjer vrlo staro stablo, ili manja površina jasno odvojena od svoje okoline. Može biti:

• geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki i dr.)
• geomorfološki (špilja, jama, soliterna stijena i dr.)
• hidrološki (vodotok, vodopad, jezero, izvor i dr.)
• botanički (rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.)
• prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.

Spomenik prirode: Cono de Arita (Argentina)

Vrelo Bosne

Pojam "spomenik prirode" potiče od Humboldta iz njegovog opisa putovanja po Americi "Relation historique" gdje on koristi izraz "monumens de la nature".

Obrazloženje zakonske ili drugačije zaštite su rijetkost, jedinstvenost ili ljepota spomenika prirode, kao i njegova vrijednost za nauku ili razumijevanje prirode. Zaštita spomenika prirode sadrži potpunu zabranu bilo kakvog mijenjanja zaštićenog spomenika.

Kategorija III – spomenik prirode (prema IUCN)

Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode i prirodnih resursa, spomenici prirode su zaštićena područja - kategorija III. Definicija prema sadašnjem sistemu uvedenom 1978. i revidiranom 1994. godine je:

Zaštićena područja III kategorije izdvajaju se radi zaštite određenog spomenika prirode, a to može biti reljef, morska planina, podmorska pećina, geološka osobenost poput pećine ili čak živa obilježja kao što je drevni šumarak. Općenito su to mala zaštićena područja i često imaju visoku vrijednost za posjetioce.