Splitska ekspedicija na Manaslu 1983.
Splitsku ekspediciju na Manaslu 1983. god. organizovalo je Planinarsko društvo Mosor iz Splita. Ekspediciju je vodio Splićanin Vinko Maroević, Stipe Božić je bio vođa na terenu. Ostali članovi bili su: Viki Grošelj i Jernej Zaplotnik iz Slovenije, Grgo Bućan, Srećka Gregov, Edo Retelj, Ana Mažar, Gorazd Barać, Ivo Kaliterna, Ranko Božinović, Haso Feratović, Boris Siriščević i Igor Žuljan iz PD Mosor te splitski radioamateri Tomo Dugeč i Gordan Franići. Cilj je bio 8.156 m. visoki vrh Manaslu. Nažalost ekspedicija je tragično završila.
U odronu glomaznog ledenjaka poginuli su tada 32-godišnji Bućan i godinu dana mlađi Jernej (Nejc) Zaplotnik, proslavljeni slovenski član penjačkog tima Jugoslavije koji je zajedno sa Stipom Božićem 1979. godine osvojio Mount Everest. Iza Nejca Zaplotnika ostala je supruga i troje djece, a iza Ante porodica koja se godinama nada da će pronaći spokoj i napokon moći ga sahraniti u porodičnoj.[1]
Nesreća se dogodila 24. aprila 1983. kad se ledena gromada odvalila, klizala nekoliko stotina metara te zatrpala Bućana i Zaplotnika na oko 4.500 metra nadmorske visine, a sve pred očima Splićana Srećka Gregova. On je ostao živ, jer je zastao oko 50 m, da skine višak odjeće sa sebe. Odron ga je “okrznuo” dok Bućan i Zaplotnik nisu imali sreće i nestali su pod ledenom lavinom. Nejcovo tijelo su članovi ekspedicije ubrzo uspjeli pronaći i sahranjen je na samoj planini. Zbog krutih nepalskih zakona nije bilo mogućnosti da se njegovo tijelo preveze porodici u Sloveniju. Bućanovo tijelo je i danas zarobljeno pod himalajskim ledom. Srećko je u odronu slomio nekoliko rebara i ozlijedio kičmu.[2]
Grgo Bućan bio je po zanimanju inženjer elektrotehnike. Planinarstvom se počeo baviti 1977. god. Bio je član Hrvatske Gorske službe spašavanja.
Viki Grošelj i Stipe Božić pod Manaslu su se prvi put vratili već godinu dana nakon te tragične 1983. godine, te se u čast poginulim prijateljima preko južne stijene alpskim stilom popeli do vrha[1]