Sophia Loren

Sophia Loren
Sophia Loren
	Loren 1959.
Rođenje	Sofia Costanza Brigida Villani Scicolone; 20. septembar 1934 (90 godina); Rim, Italija
Prebivalište	Ženeva, Švicarska
Nacionalnost	Italijanka
Druga imena	Sofia Lazzaro; Sofia Scicolone
Zanimanje	Beauty queen, glumica, pjevačica
Godine aktivnosti	1950–trenutno
Religija	Rimokatoličanstvo
Supružnik/ci	Carlo Ponti, Sr.; (v. 1957; poništen 1962); (v. 1966; s. 2007)
Djeca	Carlo Ponti, Jr.; Edoardo Ponti
Rodbina	Anna Maria Villani Scicolone (sestra); Alessandra Mussolini (sestrična)

Sofia Costanza Brigida Villani Scicolone, poznata kao Sophia Loren^[1] (20. septembar 1934), je italijanska glumica s francuskim državljanstvom, koja je svjetsku slavu stekla 1960-ih godina.

Sa karijerom dugom preko 70 godina, Američki filmski institut proglasio ju je jednom od najvećih zvijezda klasične holivudske kinematografije^[2] i jedna je od posljednjih preživjelih velikih zvijezda iz tog doba. Ujedno je i jedina preostala živa osoba koja se nalazi na AFI-ovoj listi 50 najvećih zvijezda američke filmske historije, na 21. mjestu.

Mlade godine

Rođena je 20. septembra 1934. u Rimu kao dijete inženjera Riccarda Scicolonea i učiteljice klavira Romilde Villani, koja je i sama htjela postati glumica. Odrasla je u siromašnim uslovima u gradu Pozzuoli pored Napulja dok je još trajao Drugi svjetski rat. Mali stan je dijelila sa sestrom Marijom, roditeljima, djedom, bakom, ujacima te tetama – kasnije je izjavila da ju je život u siromaštvu učinio žilavijom osobom. Kao dijete smatrala je sebe ružnom, ali je kasnije izrasla u ljepoticu. Njena sestra se udala za Romana Mussolinija, sina Benita Mussolinija. Sophia je već s 15 godina otišla tražiti filmske uloge u Rimu, a s platom modela za ilustrirane romantične priče uzdržavala je svoju porodicu.

Karijera

Ohrabrena da upiše časove glume nakon što je ušla na takmičenje ljepote, započela je filmsku karijeru 1950. sa 16 godina. Pojavila se u nekoliko bitnih uloga i manjih uloga početkom decenije, sve do svog ugovora o pet slika sa Paramountom 1956. započela svoju međunarodnu karijeru. Njena filmska pojavljivanja otprilike u to vrijeme uključuju Ponos i strast, Houseboat i It Started in Naples. Tokom 1950-ih, glumila je u filmovima kao seksualno emancipovana ličnost i bila je jedan od najpoznatijih seks simbola tog vremena.

Njena uloga "Cesire" u filmu Dvije žene (1960) reditelja Vittorio De Sica donijela joj je Oscara za najbolju glumicu, čime je postala prva osoba koja je osvojila Oscara za djelo koja nije na engleskom jeziku. Ona drži rekord po tome što je osvojila sedam nagrada David di Donatello za najbolju glumicu: Dvije žene; Jučer, danas, sutra (1963); Brak na italijanski način (1964., za koji je nominirana za drugog Oskara); Suncokreti (1970); Putovanje (1974); Poseban dan (1977) i La vita davanti a sé (2020). Osvojila je pet specijalnih Zlatnih globusa (uključujući nagradu Cecil B. DeMille), nagradu BAFTA, nagradu Laurel, nagradu Grammy, Volpi kup za najbolju glumicu na Venecijanskom filmskom festivalu i nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Cannesu. Godine 1991. dobila je počasnu nagradu Akademije za životno djelo.

Početkom 1980-ih, odlučila je da se rjeđe pojavljuje u filmu. Od tada se pojavila u filmovima kao što su Prêt-à-porter (1994), Grumpier Old Men (1995), Devet (2009) i La vita davanti a sé (2020). U junu 1996. je imenovana je za viteza Velikog krsta Ordena za zasluge Republike Italije (OMRI).^[3]