Slika Doriana Graya
Slika Doriana Graya (engleski: The Picture of Dorian Gray) jest roman irskog pisca Oscara Wilde.[1] Glavni lik, bogati i lijepi Dorian Gray, posjeduje portret koji umjesto njega stari i na kojem ostaju tragovi grijeha i grešaka. Dok Gray postaje sve neobuzdaniji i nemilosrdniji, njegov izgled ostaje mladolik i besprijekoran. Na kraju Gray, u očajanju, uništava sliku, a time i samog sebe.
| Slika Doriana Graya | |
|---|---|
 Korice prvog izdanja | |
| Autor | Oscar Wilde |
| Originalni naziv | The Picture of Dorian Gray |
| Država | Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Jezik | engleski |
| Vrsta djela | roman |
| Izdavač | Lippincott's Monthly Magazine |
| Datum izdanja | 1890. |
| Glavni lik | Dorian Gray |
Sažetak
urediU viktorijanskoj Engleskoj, lord Henry Wotton posmatra slikara Basila Hallwarda dok slika portret Doriana Graya, bogatog mladića koji je Basilova najveća muza. Hedonistički nastrojen lord Henry vjeruje da je ljepota jedina vrijednost u životu koju vrijedi slijediti, što navodi Doriana da poželi da portret stari umjesto njega.
Pod uticajem lorda Henryja, Dorian u potpunosti istražuje svoju senzualnost. Otkriva glumicu Sibyl Vane, koja igra Shakespeareove predstave u prljavom, radničkom pozorištu. Dorian je osvaja i uskoro zaprosi. Zaljubljena Sibyl ga zove „Princ Čarobni“. Njen brat James upozorava da će, ako joj „Princ Čarobni“ naudi, ubiti tog čovjeka.
Dorian poziva Basila i lorda Henryja da gledaju Sibylinu predstavu. Sibyl, previše zaljubljena u Doriana da bi se fokusirala na glumu, igra vrlo loše, zbog čega Basil i Henry misle da je Dorian zaljubljen u njenu ljepotu, a ne u njen talenat. Posramljen, Dorian odbacuje Sibyl, govoreći joj da je njena ljepota bila u glumi, a bez toga više nije zanimljiva. Vrativši se kući, primjećuje da se portret promijenio – želja mu se ostvarila, a lice na slici sad ima zloban podrugljiv osmijeh.
Mučen grižnjom savjesti i usamljenošću, Dorian odlučuje da se pomiri sa Sibyl, ali je prekasno – ona je izvršila samoubistvo. Pravdajući svoju surovost, Dorian odlučuje da mu ljubav nije potrebna jer ga njegova besmrtnost štiti od posljedica. Zaključava portret i narednih osamnaest godina prepušta se svakakvim porocima, pod uticajem moralno otrovnog francuskog romana koji mu je dao lord Henry.
Jedne noći, prije nego što ode u Pariz, Basil dolazi kod Doriana da ga suoči s glasinama o njegovom razvratnom životu. Dorian ne poriče, već vodi Basila da vidi portret. Slika je toliko izobličena da je Basil može prepoznati samo po vlastitom potpisu. Užasnut, Basil moli Doriana da se pomoli za spas. Bijesan zbog njegove reakcije, Dorian ga izbode nožem na smrt. Zatim ucjenjuje starog prijatelja, naučnika Alana Campbella, da pomoću hemije uništi Basilovo tijelo. Alan kasnije izvršava samoubistvo.
Kako bi pobjegao od osjećaja krivice, Dorian odlazi u opijumsku jazbinu, ne znajući da je tamo i stariji James Vane. James već godinama traži osvetu zbog smrti svoje sestre, ali nije imao tragova osim nadimka kojim ga je Sibyl zvala. U jazbini čuje nekoga kako Doriana zove „Princ Čarobni“. James ga suočava, ali Dorian ga prevari govoreći da je premlad da bi poznavao Sibyl, jer njegovo lice još uvijek izgleda mlado. James ga pušta, ali ga zatim žena iz jazbine ukori što ga nije ubio. Ona potvrđuje Dorianov identitet i otkriva da nije ostario već 18 godina.
James počinje pratiti Doriana, koji se sve više plaši za svoj život. Tokom lova, jedan lovac slučajno ubija Jamesa koji se krio u žbunju. Po povratku u London, Dorian starom lordu Henryju govori da od sada želi živjeti pravedno. Njegova nova moralnost počinje time što odlučuje da ne slomi srce Hetty Merton, djevojci s kojom je trenutno u vezi. Dorian se pita da li mu ta dobrota briše pokvarenost s portreta, ali kada ga pogleda, vidi još ružniju verziju sebe. Iz toga shvata da nikada ne može zaista biti iskupljen jer želi oprost bez istinskog kajanja za ono što je učinio.
Shvativši da samo potpuno priznanje može donijeti olakšanje, Dorian pronalazi nož kojim je ubio Basila i u naletu bijesa probada portret.
Sluge se bude kad čuju krik iz zaključane sobe; jedan prolaznik na ulici koji je također čuo vrisak zove policiju. Kad su ušli, pronašli su starca, izbodenog pravo u srce, tijelo sasušeno i izobličeno. Mogu ga prepoznati samo po prstenju na prstima – to je bio Dorian Gray. Portret pored njega, međutim, ponovo je bio prelijep [2].
Filmovi
uredi- 1910 - Dorian Grays Portræt, Danska, Režija: A. Strom
- 1913 - The Picture of Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Phillips Smalley
- 1915 - Portret Doriana Greja, Rusija, Režija: Vsevolod Mejerhold
- 1916 - The Picture of Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Fred Durrant
- 1917 - The Picture of Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Richard Oswald
- 1918 - The Picture of Dorian Gray na IMDb-ju, Mađarska
- 1945 - Das Bildnis des Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Albert Lewin
- 1970 - Das Bildnis des Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Massimo Dallamano
- 1977 - Le Portrait de Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Pierre Boutron
- 1984 - Dorian Gray im Spiegel der Boulevardpresse na IMDb-ju Režija: Ulrike Ottinger
- 2002 - The Picture of Dorian Gray na IMDb-ju Režija: David Rosenbaum
- 2005 - Dorian Gray na IMDb-ju Režija: Mick Davis
Vanjski linkovi
uredi
- ^ "The Picture of Dorian Gray | Summary, Legacy, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2020.
- ^ "The Picture of Dorian Gray by Oscar Wilde ᐈ Listen audiobook online for free on AudoReading" (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-27.