Simfonija br. 21 (Mozart)

Simfonija br. 21 u A-duru, KV  134. je simfonija koju je u augustu 1772. komponirao Wolfgang Amadeus Mozart, samo mjesec dana nakon Simfonije br. 20 u D-Duru.

Struktura

Ova simfonija je komponirana za dvije flaute, dva roga i gudačke instrumente. U odnosu na prethodnu Simfoniju br. 20 u D-duru, u Simfoniji br. 21 u A-Duru nisu uključene trube i oboe.

Simfonija ima 4 stavka:

• Allegro, 3/4
• Andante, 2/4
• Menuetto — Trio, 3/4
• Allegro, 2/2

Uvod u stavak Allegro:

Uvod u stavak Andante:

Uvod u stavak Menuetto:

Uvod u Trio:

Uvod u stavak Allegro finale:

Analiza

Prvi stavak je allegro u 3/4 tempu i pomalo zvuči kao menuet. Primjećuje se da Mozartovi simfonijski stavci postaju sve duži. Andante je drugi stavak koji se ističe toplim, uvjerljivim i lijepim muzičkim izrazom. Treći stavak je kao i u njegovim prethodnim simfonijama menuet, a odlikuje se klasičnom muzičkom uglađenošċu i lahkoċom. Završni četvrti stavak je allegro u 2/2 tempu, čiji početak odlikuju kontrastni muzički prijelazi od tihog ka glasnom.

Literatura

• Mozart, Wolfgang Amadeus (2005). Die Sinfonien III. Translated by Robinson, J. Branford. Kassel: Bärenreiter-Verlag. str. XI. ISMN M-006-20466-3