Simeon Bekbulatovič ( ? - 5. januar 1616. u samostanu) kan Kasimovskog kanata od 1567. - 1573. godine i potom veliki knez Moskve od 1574. - 1576. godine.

Kasimski kanat čijim vladarem Sajin Bulat postaje 1567. godine je vazalni kanat Moskovske velike kneževine. Tokom rata Ivana IV s Litvijom Sajin Bulat upravlja tatarskom vojskom i zahvaljujući svojim uspjesima upada u oči svom vazalnom gospodaru. Kako je sama ideja da se general "pogrešne" religije nađe u Kremlju je bila tada neprihvatjiva pa na Ivanovu sugestiju Sajin Bulat se krsti i uzima ime Simeon Bekbulatovič. Da bi tada stvorena bajka o uspjehu za Simeona postala potpuna on dobija za suprugu Ivanovu blisku rođakinju.

S neuspjehom diktatorske vlasti pod imenom Opričina razočarani Ivan IV ruski car 1573. godine donosi za sve neočekivanu odluku o formalnoj abdikaciji i napuštanju Moskve. Za svoga nasljednika 1574. godine on tada bira Simeona Bekbulatoviča koji tada dobija titulu veliki knez Moskve i Tvera.

Tu abdikaciju je malo ko smatrao ozbiljno pošto se znalo da car još uvijek sve kontrolira i da ako careva majka zbog svog litvanskog porijekla nikada nije bila prihvatljiva jedan tatar ima šanse kao pahulja snijega u paklu.

Ova šarada od vladavine završava 1576. godine kada Ivan IV traži natrag svoju krunu, a Simeon Bekbulatovič mu je ustupa. Važnost ove političke figure je bila toliko ništavna da u vrijeme kada izumiru potomci Ivan IV 1598. godine svi su na njega već zaboravili tako da ruski parlament vrši biranje novog vladara zaboravljajući onog još uvijek živog. Identična situacija se dogodila i 1612. godine.

Za ruske historičare[nedostaje referenca] on je danas još uvijek predmet pomnog istraživanja zbog njegovog braka. U dosad otkrivenim izvorima iz XVI. i XVII. vijeka navodi se njegovo vjenčanje sa bliskom rođakinjom cara Ivana IV, ali ne da li su oni imali djecu. U slučaju da jesu ta djeca (i njihovi potomci) bi bili jedini nasljednici ruske dinastije Rurjikovič i bizantske dinastije Paleolog.