Sicilijansko večernje
Sicilijansko večernje[1] predstavlja simbolično prestanak anžuvinske vlasti nad Sicilijom 1282.[2] To je naziv za pobunu na Siciliji protiv vladavine Karla I Anžuvinskog. Papa Urban IV. je protiv njemačkog cara Fridriha II Hoenštaufovca pozvao u pomoć brata francuskog kralja, Karla I Anžuvinskog i predao mu Sicilijansku kraljevinu sa zadatkom da uništi njemačku vladavinu. Poslije pobjede nad Manfredom Hoenštaufovcem (sinom cara Fridriha II) kod Beneventa 1266. Karlo I i francuski feudalci su na Siciliji nametnuli stanovništvu visoke dadžbine. To je izazvalo revolt.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/aa/Francesco_Hayez_023.jpg/250px-Francesco_Hayez_023.jpg)
Pobuna je započela 31. marta 1282, za vrijeme večernje službe drugog dana Uskrsa (na uskršnji ponedjeljak). Na zvuk crkvenog zvona, koje je pozivalo na večernju službu, a koji je bio ugovoreni znak za početak pobune, Sicilijanci pod vodstvom Johana Proside napali su na francusku vojsku u Palermu. Izvori navode da su svi francuski feudalci bili pobijeni i da se Sicilija oslobodila Anžuvinaca. Pobunjenicima je pomogao španski kralj Pedro III. Njega su priznali za kralja Sicilije. Anžuvinci su zadržali južnu Italiju. Godine 1442. Alfons Aragonski će ujediniti Siciliju i južnu Italiju.
Reference
uredi- ^ "Sicilian Vespers | Rebellion, Massacre, Papacy | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-01-08.
- ^ "CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Sicilian Vespers". www.newadvent.org. Pristupljeno 2024-01-08.