Wikipedia

Shane (film)

američki film iz 1953.

Shane je američki vestern snimljen u Technicoloru 1953. u kojem glavne uloge tumače Alan Ladd, Jean Arthur i Van Heflin. Film je distribuirao Paramount Pictures,[4][5] i poznat je po snimcima pejzaža, montaži, glumi kao znatnom doprinosu žanru.[6] Film je producirao i režirao George Stevens po scenariju A. B. Guthrieja Jr.,[7] prema istoimenom romanu iz 1949. autora Jacka Schaefera.[8] Oscarom nagrađenu fotografiju radio je Loyal Griggs.

Shane
Theatrical release poster
RežiserGeorge Stevens
ProducentGeorge Stevens
Scenarist(i)
  • A. B. Guthrie Jr.
  • Jack Sher
  • Jack Schaefer Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
MuzikaVictor Young
KinematografijaLoyal Griggs
Montaža
  • William Hornbeck
  • Tom McAdoo
Produkcija
DistributerParamount Pictures
Premijera
  • 23. april 1953. (1953-04-23)
Trajanje118 minuta[1]
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet1,5 miliona $[2]
Zarada9 miliona $ (SAD i Kanada)[3]
NasljednikShane Izmijeni na Wikipodacima

Shane je bio posljednji dugometražni i jedini film u boji u Arthurinoj karijeri. U filmu se pojavljuju i Brandon deWilde, Jack Palance, Emile Meyer, Elisha Cook Jr. i Ben Johnson u sporednim ulogama.[6][7] Naveden je kao 45. u izboru AFI-jevih 100 godina... 100 filmova 2007. i treći na listi AFI-jevih 10 top 10 u kategoriji vesterna. Godine 1993. Kongresna biblioteka Sjedinjenih Američkih Država odabrala je film za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru kao "kulturno, historijski ili estetski važan".

Radnja

uredi
 
Shane (Alan Ladd) i Marian Starrett (Jean Arthur)

1889. godine Shane, lakonski, ali vješt revolveraš s misterioznom prošlošću, jaše kroz izolovanu dolinu u rijetko naseljenoj teritoriji Wyominga. Sa statusom lutalice, zapošljava se kao farmer na ranču Joea Starretta, koji živi u kući sa svojom suprugom Marian i njihovim malim sinom Joeyjem. Starrett govori Shaneu da se vodi rat zastrašivanja naseljenika u dolini. Iako su legalno dobili svoju zemlju prema zakonu Homestead Acts, nemilosrdni stočarski baron, Rufus Ryker, unajmio je razne lopove i pomoćnike da ih maltretiraju i istjeraju iz doline.

Shane odlazi sam u grad kako bi kupio zalihe u prodavnici Grafton's, gdje se nalazi i susjedni salun. Shane ulazi u salun u kojem Rykerovi ljudi piju i on naručuje sok za Joeya. Chris Calloway, jedan od Rykerovih ljudi, ismijava Shanea bacajući piće na njega, ali Shane ga ignorira i odlazi. Na Shaneovom sljedećem putu u grad zajedno sa porodicom Starret i drugim doseljenicima, on pobjeđuje Callowaya u obračunu, a zatim on i Starrett pobjeđuju u tuči u baru protiv većine Rykerovih ljudi. Ryker obećava da će sljedeća borba biti s oružjem. Ryker unajmljuje Jacka Wilsona, beskrupuloznog i ozloglašenog vještog revolveraša. Joey se divi Shaneu, što nailazi na protivljenje njegove majke, nakon što Shane demonstrira svoje vještine pucanja.

Frank "Stonewall" Torrey, ljutiti doseljenik i bivši propadnik vojske Konfederacije, Wilson ga ismijava i prisiljava da potegne pištolj, koji zatim ustrijeli Torreyja ispred saluna. Na Torreyjevoj sahrani, doseljenici razgovaraju o prestanku otpora i napuštanju doline; ali nakon što su bili svjedoci kako je jedno od njihovih imanja uništeno u požaru koji su podmetnuli Rykerovi ljudi, oni se predomišljaju i donose novu odluku da nastave borbu.

S ciljem da ga ubije, Ryker poziva Starreta na sastanak u salunu, navodno radi pregovora o nagodbi. Calloway, koji više nije lojalan Rykeru, upozorava Shanea na prevaru. Riješen da zaštiti Starreta od zasjede, Shane interveniše, čak i onesvijestivši Starreta kako bi ga spasio. Shane se vozi do grada, a Joey ga prati pješice da gleda borbu. Shane ubija Wilsona, Rykera i Rykerovog brata, ali biva i sam ranjen. Napolju, Shane vidi Joeyja, koji primjećuje da Shane krvari. U ikoničnoj završnoj sceni, Shane se oprašta i odjaše u dolinu, ignorirajući Joeyeve očajničke povike "Shane, vrati se!" Na kraju se čuje kako dječak doziva "Zbogom, Shane!" dok njegov junak nestaje na horizontu preko brda.

Uloge

uredi

Produkcija

uredi
 
Scena sa snimanja filma.

Shane je za vestern film u to vrijeme bio jako skup sa troškovima od 3.1 milion dolara.[9] Bio je to prvi film koji je projektovan u "ravnom", širokom ekranu, formatu koji je Paramount izumio kako bi publici ponudio širu panoramu nego što bi to mogla da pruži televizija.[10]

Iako nikada nije eksplicitno navedeno, osnovni elementi radnje filma inspirirani su arhetipskim sukobom stočara Wyominga iz 1892. poznat kao Rat u okrugu Johnson, koji je također poslužio kao pozadina za filmove Čovjek iz Virginije i Vrata raja.[11] Prirodno okruženje bile su visoke ravnice u blizini Jacksona u Wyomingu, a mnogi snimci prikazuju Grand Teton planinski masiv koji se nazire u daljini. Izmišljeni grad i Starettovo imanje izgrađeni su za film u blizini Kellya, u Jackson Hole dolini, i srušeni su nakon što je snimanje završeno. Jedna starinska građevina koja se nakratko pojavila u filmu, koliba Erniea Wrighta (koja se sada popularno od strane lokalnog stanovništva naziva "Shaneova koliba") još uvijek postoji, ali stalno propada zbog svoje klasifikacije kao "ruševina" od strane Službe nacionalnog parka.

Ladd nije volio oružje i bilo mu je neugodno držati oružje u rukama; Shaneova demonstracija pucanja za Joeya zahtijevala je 116 pokušaja snimanja.[12] Pažljivom analizom Shaneove demonstracije umijeća u rukovanju oružjem Joeyu pokazuje kako Alan Ladd puca zatvorenih očiju. Kasnije, u obračunu u salunu, Laddov pištolj je uperen daleko od čovjeka kojeg je upucao, posebno u završnoj sceni – gdje on ubija Rykerovog brata. Palance je bio nervozan oko konja, i imao je velikih poteškoća s jahanjem i sjahavanjem. Nakon mnogo pokušaja, konačno je izveo besprijekorno sjahavanje, koje je Stevens tada koristio za sva sjahavanja Wilsonovog lika i – koristeći snimak u obrnutom smjeru – također njegovo uzjahivanje. Palance je izgledao toliko nespretno na konju da je Stevens bio primoran zamijeniti Wilsonovo uvodno ujahavanje u grad gdje jaše konja u galopu sa Palanceom koji je jahao hodom.[13] Stevens je kasnije primijetio da je promjena zapravo učinila Wilsonovu ulazak u grad dramatičniji i prijeteći.[14]

Posljednja scena, u kojoj ranjeni Shane objašnjava izbezumljenom Joeyu zašto mora da ode ("Nema života gdje ima ubijanja"), bila je dirljiva za cijelu glumačku ekipu, osim Brandona deWildea. "Svaki put kada bi Ladd izgovorio svoje retke oproštaja, deWilde bi razrogačio oči i isplazio jezik, što je Ladda nasmijavalo. Na kraju, Ladd je pozvao dječakovog oca: "Neka dijete stane ili ću ga lupati po glavi." DeWilde je na kraju prestao sa šalama."[13]

Snimanje

uredi
 
Alan Ladd kao Shane

Režiser George Stevens je prvobitno želio Montgomery Clifta i Williama Holdena za uloge Shanea i Starretta; kada se pokazalo da su oba bila nedostupna, Stevens je zamolio izvršnog direktora Paramounta Y. Frank Freemana za listu dostupnih glumaca sa tekućim ugovorima; u roku od tri minuta odabrao je Alana Ladda, Van Heflina i Jean Arthur. Shane je bila prva filmska uloga Jean Arthur u pet godina, a njena posljednja, kada je imala 50 godina, iako se kasnije pojavila u pozorištu i kratkotrajnoj televizijskoj seriji. Prihvatila je ulogu na zahtjev Stevensa, koji ju je režirao u filmovima Razgovor o gradu (1942.) sa Caryem Grantom i Ronaldom Colmanom, i Što više, to bolje (1943) za koje je dobila svoju jedinu nominaciju za Oscara.[15]

Na pitanje da li je uživao u filmu, autor Shanea, Jack Schaefer, je odgovorio: "Da, jesam, sve osim onog kepeca", misleći na Ladda i njegovu visinu od 168 cm.[16] Godine 1989. Schaefer je rekao Oberlin alumni magazinu da bi njegov lik "Shane" trebao biti "mračna, ubitačna osoba" za koju se nadao da će je glumiti George Raft.[17]

Tenhički detalji

uredi

Iako je film snimljen korištenjem standardnog 1.37:1 omjera, Paramount je odabrao "Shanea" da predstavi njihov novi sistem širokog ekrana jer je bio sastavljen uglavnom od dugih i srednjih snimaka, ali samo onih koji su bili pogodni za izrezivanje slika. Koristeći novoizrezanu ploču otvora blende u filmskom projektoru i širokokutni objektiv, film je bio prikazivan na mjestima prvih premijera u omjeru od 1.66:1. Za prvu premijeru, studio je u Radio City Music Hallu zamijenio ekran veličine 34 x 25 stopa ekranom dimenzija 50 stopa širine i 30 stopa visine.[18][19]Paramount je sve svoje naredne filmove proizvodio u tom omjeru sve do 1954. kada su prešli na 1.85:1.[10]Shane je premijerno prikazan u aprilu 1953. s konvencionalnim zvučnim zapisom, ali kako je njegova popularnost rasla, novi stereofonski zvučni zapis s tri trake je snimljen i pušten na međusobno povezanim 35 mm magnetnim kolutovima u kabini za projekcije.[20]

Stevens je želio da demonstrira publici "užase nasilja". Da bi naglasio strašnu snagu pucnja, stvorio je zvučni efekat nalik topu ispaljivanjem oružja velikog kalibra u kantu za smeće. Osim toga, imao je dvije glavne žrtve pucnjave: Palancea i Elishu Cooka, opremljene skrivenim žicama koje su ih snažno trzale unazad kada su bili upucani. Ove inovacije, prema historičaru filma Jay Hyamsu, označile su početak grafičkog nasilja u vestern filmovima. On citira Sam Peckinpaha: "Kada je Jack Palance upucao Elishu Cooka u "Shaneu", stvari su počele da se mijenjaju."[11]

Kritike

uredi

Na sajtu Rotten Tomatoes Shane ima 97% odobravanja od kritičara, na osnovu 33 recenzije.[21] Shane je premijerno prikazan u New Yorku u Radio City Music Hallu 23. aprila 1953.[19] i zaradio je 114.000 dolara za četiri sedmice prikazivanja.[22] Sveukupno, film je zaradio približno devet miliona dolara u Sjedinjenim Državama i Kanadi.[3] Prema jednoj procjeni, to znači otprilike 20 miliona dolara stvarnih prihoda na blagajnama.[23] Bosley Crowther nazvao je film "bogatim i dramatičnim mobilnim slikanjem američke divljine". Zatim je nastavio:

Shane sadrži nešto više od ljepote i veličanstvenosti planina i ravnica, natopljenih blistavim vesternovskim suncem i nasilnim, bujičnim, mračnim kišama. Sadrži ogromno razumijevanje gorčine i strasti svađa koje su postojale između novih doseljenika i stočara na pašnjacima. Sadrži uznemirujuće otkriće divljaštva koje je vladalo u srcima starih revolveraša, koji su jednostavno bili legalne ubice prema zakonu divljeg zapada. I također sadrži vrlo divno razumijevanje duha malog dječaka usred svih tenzija, uzbuđenja i avantura jednog doma u divljini.

Crowther je nazvao "koncept i prisustvo" Joeyja, malog dječaka kojeg glumi Brandon deWilde, "ključem za omogućavanje osvježavajućeg gledišta na temu koja nije baš nova. Jer su upravo iskreni entuzijazam i naivne reakcije ovog dječaka ono što čini suprotnost sve katastrofalne drame u scenariju A. B. Guthrieja Juniora."[24]

Woody Allen nazvao je Shanea "remek-djelom Georgea Stevensa", na svojoj listi velikih američkih filmova iz 2001. zajedno sa Blagom Sierra Madre, Usijanjem, Dvostrukom obmanom, Potkazivačem, i Brdom. Shane, napisao je, "sjajan je film i može se nositi sa svakim filmom, bez obzira na to je li vestern ili nije."[25]

Utjecaji

uredi

TV serija iz 1966. Shane sa Davidom Carradineom u glavnoj ulozi bila je direktno zasnovana na filmu. Japanski film iz 1980. Daleki krik proljeća ima sličnu radnju.[26] Godine 1981. britanska pjevačica Kim Wilde je snimila pjesmu "Shane" kao B stranu svog singla "Chequered Love". Tekstovi, koji su napisali njen brat Ricky i otac Marty, bave se utiscima na film.[27] Pjesma Rogera Watersa iz 1984. "The Pros and Cons of Hitch Hiking", uključuje tekst "Da li se sjećaš Shanea?" a snimak sadrži pomiješani zvuk iz filma. Postpokaliptični film iz 1987. godine, Čelična zora, blisko prati radnju Shanea, prema ocjenama Waltera Goodmana iz The New York Timesa.[28] Na svom albumu Arizona Bay iz 1997. godine, Bill Hicks parodira ulogu Jacka Palancea u Shaneu sa numerom broj 8, "Bullies of the World", poredeći zemlje koje proizvode oružje s Jackom Wilsonom koji se ruga farmeru da "podigne pištolj". U akcionom trileru iz 1998. Pregovarač, dva glavna lika razgovaraju o filmovima vestern žanra, posebno o Shaneu. svađajući se oko kraja filma; Chris Sabian kaže da je Shane umro, a Danny Roman kaže da je "klonuo jer je upucan. Klonuo ne znači biti mrtav."[29] U Hallmark seriji iz 2013. godine Potpisano, zapečaćeno, dostavljeno pominje se "Shane, vrati se". Film o superherojima iz 2017. Logan našao je značajnu tematsku inspiraciju u Shaneu, i formalno je priznat uticaj nizom specifičnih referenci na dijaloge i scenske isječke. Shaneove oproštajne riječi Joeyju recituju se, doslovno, u završnoj sceni.[30]

Nagrade i nominacije

uredi
Oscari - osvojene nagrade
Oscari - nominacije
BAFTA - nominacije
  • Najbolji film
  • Najbolji strani glumac (Van Heflin)
Udruženje američkih filmskih režisera
  • Nagrada za najbolju režiju (George Stevens)
Nagrade "Laurel"
  • Nagrada "Zlatni Laurel" za najbolju glumu (Jack Palance)
  • Nominacija za "Zlatni Laurel" za najboljeg dramskog glumca (Alan Ladd)
  • Nominacija za "Zlatni Laurel" za najboljeg dramskog glumca (Van Heflin)
Nagrade Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Nominacija za najboljeg režisera (George Stevens)[31]

Zanimljivosti

uredi
  • Van Heflin i Alan Ladd postali su veliki prijatelji tokom snimanja filma. U kasnijim godinama, Heflinova supruga je rekla da je samo u rijetkim trenucima vidjela svog muža da plače, a to je bilo kada je saznao za Laddovu preranu smrt.
  • Pažljivo se vodilo računa o svim nivoima produkcije. Svi fizički rekviziti bili su vjerni tom periodu, zgrade su bile građene prema specifikacijama tog vremena, a odjeća je bila potpuno autentična. Režiser George Stevens je čak dao nabaviti donekle mršavu stoku uvezenu iz drugih područja, jer su lokalna stada izgledala previše uhranjena i zdrava.
  • "Shane" je prvobitno bio planiran za 28 dana snimanja u Jackson Holeu, Wyoming, i 20 dana u studiju s budžetom od 1.9 miliona dolara. Snimanje je završeno nakon 75 dana snimanja po cijeni od preko 3. miliona dolara.
  • Roman Jacka Schaefera doživio je ogroman uspjeh kada je prvi put objavljen 1949. godine, a Paramount je brzo preuzeo prava na film.
  • Film je prikazan u roku od godinu dana nakon drugog značajnog vesterna, Tačno u podne (1952). Zapravo je snimljen prije filma Gary Coopera, ali je proveo nekoliko mjeseci u montažnim sobama.
  • Režiseru Georgeu Stevensu se nije sviđao način na koji je kompozitor Victor Young komponirao muziku za salonski obračun, pa je zamijenio s muzikom koju je Franz Waxman koristio u filmu Konopac od pijeska (1949).
  • Muzika koja se može čuti kada Shane uđe u salun na finalni obračun s Rykerom i Wilsonom je potpuno ista muzika koja se mogla čuti u filmu Stakleni ključ (1942), gdje također glumi Alan Ladd. Muzika i ritmički udarci bubnja javljaju se tokom dvije različite scene, jedne na početku filma kada se Ladd suočava s nekoliko zlikovaca, a zatim kasnije u filmu, ponovo tokom sukoba s njima.
  • Ovo je bio jedan od prvih filmova koji je pokušao da rekonstruira autentičan zvuk pucnjave. Warren Beatty je naveo ovaj aspekt kao inspiraciju tokom snimanja filma Bonnie i Clyde (1967).
  • Kada je Jack Palance umro 2006. godine, bio je posljednji živući član glumačke ekipe.
  • U sceni kada Shane prvi put ulazi u salun, on na Chrisovo pitanje odgovara sa "ti govoriš meni?" na šta dobija odgovor od Chrisa: "Ne vidim da iko drugi stoji tamo" - utjecaj je na dijalog koji je koristio Robert De Niro u filmu Taksist (1976).
  • Prema Van Heflinu u članku iz 1953. u Los Angeles Daily News-u, sekvenca borbe u salunu je pažljivo uvježbana u teretani tokom sedmice dana, gdje je sve bilo savršeno tempirano. Međutim, kada je scena zapravo snimljena u studiju, Heflin se sagnuo u pogrešno vrijeme i kaskader ga je udario u usta. Heflin se naljutio i uzvratio mu udarac, a zatim udario i drugog kaskadera i nokautirao ga. Režiser George Stevens je nastavio sa snimanjem, ali je ubrzo povikao da se prekine snimanje. Heflin je hitno prevezen u studijsku bolnicu i dobio je osam šavova na donjoj usni. U jednom krupnom planu u sceni, Heflin je rekao da mu je krv na bradi prava.
  • Nekoliko likova koji se pojavljuju u originalnom romanu Jacka Schaefera promijenili su imena kako bi se pojavili u ovoj filmskoj adaptaciji. Najuočljivije je da je Robert "Bob" Macpherson Starrett postao Joey Starrett, Luke Fletcher je postao Rufus Ryker (čiji su rođaci u romanu nazvani samo po imenu, a možda i nisu bili u srodstvu), a Stark Wilson je postao Jack Wilson.

Reference

uredi
  1. ^ "Shane (U)". Britanski odbor za klasifikaciju filmova. 11. 5. 1960. Pristupljeno 9. 5. 2019.
  2. ^ Christiansen, Richard (13. 8. 2000). "'Shane' Director Took on the Western And Won". Chicago Tribune. Pristupljeno 9. 5. 2019.
  3. ^ a b Cohn, Lawrence (15. 10. 1990). "All Time Film Rental Champs". Variety. str. M-184. ISSN 0042-2738.
  4. ^ Variety film review; 15. 4. 1953, str. 6.
  5. ^ Harrison's Reports film review; 18. 4. 1953, str. 63.
  6. ^ a b Andrew, Geoff. "Shane", Time Out Film Guide, Time Out Guides Ltd., London, 2006.
  7. ^ a b "Shane". Turner Classic Movies. Atlanta: Turner Broadcasting System (Time Warner). Pristupljeno 6. 9. 2016.
  8. ^ Schaefer, Jack (1983). Shane (Paperback izd.). New York City: Bantam Books. ISBN 978-0553271102.
  9. ^ "Berlin Analyzes Goldwyn's Show-Cents". Variety. 10. 3. 1954. str. 2.
  10. ^ a b Weaver, William R. (25. 3. 1953). "All Para. Films Set for 3 to 5 Aspect Ratio". Motion Picture Daily. str. 1.
  11. ^ a b Hyams 1984, str. 115.
  12. ^ Turner Classic Movies, TCM.com, "'Shane' (1953) – Trivia" Retrieved August 8, 2015
  13. ^ a b Hyams 1984, str. 116.
  14. ^ Shane at RogerEbert.com, retrieved April 7, 2017.
  15. ^ Brady 1950a, str. 42.
  16. ^ Boyle, Molly (9. 3. 2018). "Writer from nowhere: How Jack Schaefer found the West in himself". Santa Fe New Mexican (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 1. 2021.
  17. ^ "Lakewood Lore – Jack Schaefer". 15. 4. 2007. Arhivirano s originala, 15. 4. 2007. Pristupljeno 21. 1. 2021.
  18. ^ "Hall Alters Projection Equipment for 'Shane'". Motion Picture Daily, April 8, 1953.
  19. ^ a b Lev 2003, str. 116.
  20. ^ "Midwest 'Shane' Premiere at Lake". Motion Picture Daily, May 13, 1953.
  21. ^ Šablon:Rotten tomatoes
  22. ^ "'Wax,' 'Shane' End Sturdy B'Way Runs". Motion Picture Daily, 20. maj 1953.
  23. ^ Box Office Information for Shane. Arhivirano 3. 9. 2014. na Wayback Machine The Numbers. Retrieved April 13, 2012.
  24. ^ Crowther, Bosley (24. 4. 1953). "Shane (1953)". The New York Times. Pristupljeno 8. 9. 2014.
  25. ^ Lyman, Rick (3. 8. 2001). "Watching Movies With: Woody Allen; Coming Back To 'Shane'". The New York Times. New York City. Pristupljeno 6. 9. 2016.
  26. ^ Lahiri, H. (2015). The tragic hero as drifter in Yoji Yamada’s films. Offscreen, 19(8).
  27. ^ "This song was written by Ricky and Dad, about the movie Shane".
  28. ^ "Movie Review: Steel Dawn (1987)". The New York Times. United States. November 6, 1987. Retrieved 6 Oct 2015.
  29. ^ "He's slumped because he's shot. Slumped don't mean dead".
  30. ^ What was that Western Movie in Logan? at geekendgladiators.com, retrieved March 13, 2017.
  31. ^ "Shane Awards". imdb.com. Pristupljeno 18. 11. 2023.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Shane (film)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Shane_(film)&oldid=3666074"