Saul Perlmutter

Saul Perlmutter (rođen 22. septembra 1959.) je američki astrofizičar u Nacionalnoj laboratoriji Lawrence Berkeley i profesor fizike na Univerzitetu Kalifornije, Berkeley. Član je i Američke akademije umjetnosti i znanosti i Američkog filozofskog društva,[1] i izabran je za člana Američkog udruženja za unapređenje nauke 2003. godine. Također je član Nacionalne akademije nauka. Perlmutter je podijelio Shaw nagradu za astronomiju 2006., Nobelovu nagradu za fiziku 2011. i nagradu za proboj u fundamentalnoj fizici 2015. s Brianom P. Schmidtom i Adamom Riessom za pružanje dokaza da se širenje svemira ubrzava. Od 2021. godine je član Predsjedničkog savjetničkog vijeća za nauku i tehnologiju (PCAST).[2]

Saul Perlmutter
Rođenje (1959-09-22) 22. septembar 1959.

Saul Perlmutter je rođen kao jedno od troje djece u aškenazi jevrejskoj porodici Daniela D. Perlmuttera, profesora emeritusa hemijskog i biomolekularnog inženjerstva na Univerzitetu Pennsylvania, i Felice (Feige) D. Perlmutter (rođena Davidson), profesora emeritusa Univerziteta Temple u Školi socijalne administracije.[3][4] Njegov djed po majci, učitelj jidiša Samuel Davidson (1903–1989), emigrirao je u Kanadu (a zatim sa suprugom Chaikom Newman u New York ) iz besarabskog grada Floreşti 1919.[5]

Perlmutter je svoje djetinjstvo proveo u četvrti Mount Airy u Filadelfiji. Išao je u školu u obližnjem Germantownu; prva Greene Street Friends School za osnovne razrede, a zatim Germantown Friends School za razrede od 7. do 12.[6] Diplomirao je fiziku sa magna cum laude na Harvardu 1981., a doktorirao fiziku na Univerzitetu Kalifornije, Berkli, 1986. godine. Perlmutterova doktorska teza pod nazivom "Astrometrijska potraga za zvjezdanim pratiocem Sunca" [7] opisuje razvoj i korištenje automatiziranog teleskopa za traženje kandidata Nemesis pod Richardom A. Mullerom. U isto vrijeme, koristio je ovaj teleskop za traženje Nemesisa i supernovih, što bi ga dovelo do njegovog nagrađivanog rada u kosmologiji.[8] Perlmutter pripisuje ideju za automatsko pretraživanje supernove Luisu Alvarezu, nobelovcu iz 1968. godine, koji je svoju ideju podijelio s Perlmutterovim istraživačkim savjetnikom.[8]

Perlmutter, Adam Riess i Brian P. Schmidt su nagrađeni Shaw nagradom za astronomiju 2006. godine. Trio će kasnije biti nagrađen Nobelovom nagradom za fiziku 2011 .

Reference

uredi
  1. ^ "APS Member History". search.amphilsoc.org. Pristupljeno 12. 3. 2021.
  2. ^ "President Biden Announces Members of President's Council of Advisors on Science and Technology". whitehouse.gov. 22. 9. 2021. Pristupljeno 18. 8. 2022.
  3. ^ "CBE Faculty – Daniel D. Perlmutter". upenn.edu.
  4. ^ "Graduate School of Social Work and Social Research – Bryn Mawr Alumnae Bulletin". brynmawr.edu. Arhivirano s originala, 30. 9. 2011. Pristupljeno 5. 9. 2022.
  5. ^ "Samuel Davidson; Led Yiddish Culture Revival". philly-archives. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2022.
  6. ^ Tom Avril (4. 10. 2011). "Astrophysicist with Philly roots awarded Nobel Prize". The Philadelphia Inquirer. Arhivirano s originala, 1. 10. 2015. Pristupljeno 11. 10. 2011.
  7. ^ Saul Perlmutter (1986). "An Astrometric Search for a Stellar Companion to the Sun". Bibcode:1986PhDT........20P. doi:10.2172/6484337. OSTI 6484337. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ^ a b David Appell (21. 4. 2008). "Discovering a Dark Universe: A Q&A with Saul Perlmutter". Scientific American. Arhivirano s originala, 16. 11. 2011.