Fisijski kvasac
Schizosaccharomyces pombe, također zvani fisijski kvasac, je vrsta kvasaca koji se koristi u tradicijskom pivarstvu i kao modelni organizam u molekulskoj i ćelijskoj biologiji. To je jednoćelijski eukariot, čije su ćelije u obliku štapa. Ćelije obično imaju prečnik od 3 do 4 mikrometra i dužinu od 7 do 14 mikrometara. Procjenjuje se da njegov genom, koji iznosi otprilike 14,1 milion parova baza, sadrži 4.970 gena koji kodiraju proteine i najmanje 450 nekodirajućih RNK.[1]
| Schizosaccharomyces pombe | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Fungi |
| Divizija | Ascomycota |
| Poddivizija | Saccharomycotina |
| Razred | Schizosaccharomycetes |
| Red | Schizosaccharomycetales |
| Porodica | Schizosaccharomycetaceae |
| Rod | Schizosaccharomyces |
| Vrsta | S. pombe |
| Sinonimi | |
| |
Ove ćelije održavaju svoj oblik rastući isključivo kroz vrhove ćelija i dijele se medijalnom fisijom da bi proizvele dvije ćelije kćeri jednake veličine, što ih čini moćnim alatom u istraživanju ćelijskog ciklusa.
Fisijski kvasac izolovao je 1893. Paul Lindner iz istočnoafričkog pivskog prosa. Naziv vrste pombe je svahili riječ za pivo. Prvi put je razvijen kao eksperimentalni model 1950-ih: Urs Leupold za proučavanje genetike,[2][3] i Murdoch Mitchison za proučavanje ćelijskog ciklusa.[4][5][6]
Paul Nurse, istraživač fisijskog kvasca, uspješno je spojio nezavisne škole genetike ovog kvasca i istraživanja ćelijskog ciklusa. Zajedno sa Leejom Hartwellom i Timom Huntom, Nurse je 2001. godine osvojio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za njihov rad na regulaciji ćelijskog ciklusa.
Sekvenca genoma S. pombe objavljena je 2002. godine, u Konzorcijuj predvođenim Institutom Wellcam Trust Sanger, postavši šesti model eukariotskog organizma čiji je genom u potpunosti sekvencioniran. Istraživače S. pombe podržava PomBase MOD (Model Organism Database). Ovo je u potpunosti otključalo moć ovog organizma, s mnogim identificiranim genima ortolognim ljudskim genima - 70% do danas.[7] obuhvatajući mnoge gene uključene u ljudske bolesti.[8]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Wilhelm BT, Marguerat S, Watt S, Schubert F, Wood V, Goodhead I, et al. (juni 2008). "Dynamic repertoire of a eukaryotic transcriptome surveyed at single-nucleotide resolution". Nature. 453 (7199): 1239–43. Bibcode:2008Natur.453.1239W. doi:10.1038/nature07002. PMID 18488015. S2CID 205213499.
- ^ Leupold U (1950). "Die Vererbung von Homothallie und Heterothallie bei Schizosaccharomyces pombe". C R Trav Lab Carlsberg Ser Physiol. 24: 381–480.
- ^ Leupold U. (1993) The origins of Schizosaccharomyces pombe genetics. In: Hall MN, Linder P. eds. The Early Days of Yeast Genetics. New York. Cold Spring Harbor Laboratory Press. p 125–128.
- ^ Mitchison JM (oktobar 1957). "The growth of single cells. I. Schizosaccharomyces pombe". Experimental Cell Research. 13 (2): 244–62. doi:10.1016/0014-4827(57)90005-8. PMID 13480293.
- ^ Mitchison JM (april 1990). "The fission yeast, Schizosaccharomyces pombe". BioEssays. 12 (4): 189–91. doi:10.1002/bies.950120409. PMID 2185750.
- ^ Fantes PA, Hoffman CS (juni 2016). "A Brief History of Schizosaccharomyces pombe Research: A Perspective Over the Past 70 Years". Genetics. 203 (2): 621–9. doi:10.1534/genetics.116.189407. PMC 4896181. PMID 27270696.
- ^ "PomBase".
- ^ "PomBase".
Vanjski linkovi
uredi- PomBase - The Pombe Genome Database
- MicrobeWiki page on Schizosaccharomyces pombe Arhivirano 21. 11. 2011. na Wayback Machine