Razgovor s korisnikom:The Dragon of Bosnia~bswiki/Propaganda u Ratu u Bosni i Hercegovini
Prijedor uredi
 | Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
After the takeover, Radio Prijedor propagated Serb nationalistic ideas characterising prominent non-Serbs as criminals and extremists who should be punished for their behaviour. One example of such propaganda was the derogatory language used for referring to non-Serbs such as mujahedin, Ustasa or Green Berets. Both the printed and broadcast media also spread what can be only considered as blatant lies according to ICTY conclusion about non-Serb doctors: Dr. Mirsad Mujadžić of the Bosniak politicians was accused of injecting drugs into Serb women making them incapable of giving birth to male children and Dr. Željko Sikora, a Croat, referred to as the Monster Doctor, was accused of making Serb women abort if they were pregnant with male children and of castrating the male babies of Serbian parents. Moreover, in a "Kozarski Vjesnik" article dated June 10, 1992, Dr. Osman Mahmuljin was accused of deliberately having provided incorrect medical care to his Serb colleague Dr. Živko Dukić, who had a heart attack. Dr. Dukić’s life was saved only because Dr. Radojka Elenkov discontinued the therapy allegedly initiated by Dr. Mahmuljin. The appeals were broadcast aimed at the Serbs to lynch the non-Serbs. Moreover, forged biographies of prominent non-Serbs, including Prof. Muhamed Ćehajić, Mr. Crnalić, Dr. Eso Sadiković and Dr. Osman Mahmuljin, were broadcast. According to ICTY conclusion in Stakić verdict Mile Mutić, the director of Kozarski Vjesnik and the journalist Rade Mutić regularly attended meetings of Serb politicians (local authorities) in order to get informed about next steps of spreading propaganda. [1] [2]
Herceg-Bosna uredi
U haškoj optužnici protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, čelnika nekadašnje Hrvatske zajednice Herceg Bosna stoji da su “imali kontrolu nad medijima sa ciljem širenja mržnje prema nehrvatima”.
“Organi vlasti i snage Herceg-Bosne preuzeli su kontrolu nad medijima i nametnuli hrvatske ideje i propagandu. Jadranko Prlić i Bruno Stojić su javno izjavljivali da Armija BiH (ABiH) namjerava da osvoji ‘povijesni teritorij hrvatskoga naroda’”, stoji u optužnici.
Sva četvorica optuženih se terete za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji cilj je bio etničko čišćenje nehrvata tokom 1993. godine, a koji su živjeli na području koje je pripadalo Hrvatskoj Zajednici, a kasnije takozvanoj Republici Herceg-Bosna.
Mnogi hrvatski mediji iz BiH i Hrvatske učestvuju u distribuciji netačnih informacija tokom rata u BiH u čemu prednjače Večernji list i Slobodna Dalmacija.
Fabrikacije nastale u tom periodu nastavljaju kolati u medijskom prostoru i nakon rata, a određeni autori ih zloupotrebljavaju. Naprimjer, novinar Slobodne Dalmacije i publicista Ivica Mlivončić se obilato poslužio netačnim i kontradiktornim informacijama u svojoj knjizi "Zločin s pečatom" iz 1998. godine u kojoj navodi brojne informacije s ciljem relativizacije hrvatskih masovnih zločina nad Bošnjacima tokom zločinačkog poduhvata stvaranja Herceg-Bosne, prebacivanjem krivice na "muslimanske snage". Pomenute teze nisu dobile sudsku verifikaciju pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju ili su jednostavno odbačene kao irelevantne i netačne, iako je i sam autor bio svjedok odbrane na suđenju Tihomiru Blaškiću, osuđenom za ratne zločine nad bošnjačkim civilima. U pomenutoj knjizi su pobrojani navodni zločini "muslimanskih postrojbi" bez preciznih podataka o žrtvama, počiniocima, kontekstu događanja i bez prateće dokumentacije koja bi takve navode potkrijepila. Umjesto toga se navodi mjesto, datum nekada bez dana, te broj navodno stradalih (npr. 18. april 1993. - Kiseljak - sedam civila), a ponekad se stradali Bošnjaci zloupotebljavaju i predstavljaju kao hrvatske žrtve kao sa slučajem u Sovićima od 18. aprila 1993. godine (navodi se "muslimanske postrojbe" ubile dvije osobe), kada su prema navodima Haaškog tužilaštva hrvatske snage napale i zauzele selo, te počinele brojne zločine nad bošnjačkim civilima.[1].
Linkovi uredi
Referece uredi
- ^ "ICTY: Milomir Stakić judgement - The media". Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|1=(pomoć) - ^ "ICTY: Duško Tadić judgement - Greater Serbia". Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|1=(pomoć)