Razgovor:Zabranjeno pušenje

Saradnici

• --Dado 23:57, 30 septembar 2005 (CEST)
• nouanoua 20:34, 23 oktobar 2005 (CEST)

Matrijal

Nize su navedeni neki izvori koji bi se trebali koristiti u pripremanju ovog clanka--Dado 03:02, 1 oktobar 2005 (CEST)

24 sata

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" bend sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II. gimnaziju i dijelili istu ulicu. Sačinjavali su ga: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. Iz istog backgrounda korijene vuku mnogi bendovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).

Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni podrum, meeting point mladih muzičara i umjetnika duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitives" dajući svom radu dozu ironije i satire te camp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema". Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na punk u ovom dijelu Europe.

Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere. Tek 1984. godine zagrebački Jugoton im objavljuje prvi album "Das ist Walter". Album čija je početna naklada bila 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija, što je do danas rekord (30 puta premašena prva naklada).Potaknuti uspjehom albuma, Pušenje kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama. Članovi grupe u suradnji s mladim sarajevskim glumcima realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u nazvan Top lista Nadrealista, pun britke kritike na pojave u socijalističkom društvu. Usred velikog uspjeha puca afera u kojoj "primitivce" zbog bezazlene izjave na koncertu ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") optužuju za imena i lika pokojnog predsjednika Tita.

U takvoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere. I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama tisuća posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom. Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na festivalu u Cannesu s filmom "Otac na službenom putu".

Ova ekipa 1987. realizira album "Pozdrav iz zemlje Safari". Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Turneja iz te godine ujedno je i najveća turneja benda do tada. Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u siječnju 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač Diskoton svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka. Otopljavanje političkog sistema krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988.

Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u listopadu 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Grupa kreće na jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom Bombaj štampa, također jednim od pionira new primitivsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su Bijelo Dugme i Lepa Brena.

Nakon toga, zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda, iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), te Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). S početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje, dok u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista. Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava razveseliti svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom - prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi. Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio showa počela okupljati jezgra new primitivsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju sa svojim starijim kolegama.

S dolaskom struje u grad, Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant). Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira kazališnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija. Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH, radi preko 300 nastupa po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

"Fildžan viška" izlazi u proljeće 1997., promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a s albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. 1998. izlazi i prvi živi album Pušenja, "Hapsi sve!", snimljen 17. 10. 1997. u zagrebačkom Domu Sportova. U lipnju 1999. Pušenje objavljuje novi studijski album "Agent tajne sile". Neumorne koncertne aktivnosti nastavljene su i nakon ovog albuma, a bend je od objavljivanja albuma do kraja 2000. odsvirao više od 120 koncerata.

Posljednji studijski projekt Pušenja je "Bog vozi mercedes", objavljen 2001., na kojem sudjeluje mnoštvo gostiju (Ibrica Jusić, Zdenka Kovačiček, Zaklonišće prepeva...). Neizbježna turneja je usljedila, a bend je dospio i do Amerike, gdje je snimljen i aktualni live album "Live In St. Louis". Koncertima u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani u travnju 2004. Pušenje proslavlja 20 godina diskografskog postojanja, a potom se Sejo i ekipa povlače na snimanje novih pjesama.