Razgovor:Odgovorni turizam

Ovaj članak je objavljen od samog autora, tako da ne krši autorska prava (objavljen je i na nekim drugim stranicama) --Kahriman ☎ 22:43, 16 januar 2007 (CET)

U završnom dijelu istaći ćemo nešto što je najvažnije da se ima u vidu kada su u pitanju mogućnosti koje otvara odgovorni turizam. Naime, radi se o tome da odgovorni turizam, da bi bio održiv, mora uvažavati principe i zakonitosti ekosistemâ na koje se oslanja. Svaki pojedini dio određenog ekosistema, a na koji računamo kada kreiramo ponudu za odgovorni turizam, jedino može opstati ako sačuvamo ukupan ekosistem.

Dio ekosistema koji je najodgovorniji za to očuvanje jeste lokalno stanovništvo. Opšta tendencija je da potpuno neprimjeren odnos lokalnog stanovništva, a u prvom redu onih na pozicijama odlučivanja, prema vlastitom ekosistemu ostavlja dalekosežne posljedice za njegov razvoj u budućnosti i njegova je najozbiljnija prijetnja. Lokalno stanovništvo prije svega, zajedno sa onim na pozicijama odlučivanja, snosi odgovornost za razvoj ekosistemâ u kojim živimo. Ono je to koje mora poboljšati konkurentnost vlastite ekonomije ili vlastitog imidža kod potencijalnih posjetilaca. Pored toga, razvoj turizma, što je više moguće, mora ostati u rukama lokalnog stanovništva. Nadzor nad njegovim razvojem, isto kao i dobit koja se ostvaruje, treba da bude u rukama cijele zajednice. Na isti način, oni koji zaista ostvaruju dobit treba da ulažu u zaštitu i očuvanje životne sredine.

U tom smislu, obrazovanje dolazi na prvo mjesto. Ono što je potrebno jeste razvijanje svijesti lokalne zajednice, a prije svega onih koji donose odluke, da očuvanje životne sredine, na kojoj odgovorni turizam mora da se razvija, može biti u isto vrijeme i ekonomski isplativo i integrisano u njihov svakodnevni život. Nadalje, upravljanje bilo kojom granom razvoja, tako i odgovornim turizmom, mora da vodi računa o granicama ekosistema unutar kojeg se planira. To znači da bilo koji oblik odgovornog turizma jedino može biti održiv samo ukoliko je planiran i razvijan od strane lokalnog stanovništva koje je svjesno granica vlastitog ekosistema. Ovo prije svega znači da će turizam biti samo jedan element unutar lokalne ekonomije, i to vjerovatno onaj u pozadini. Na turizam se može računati u ranim fazama razvoja, ali bi kasnije svakako bio potisnut u stranu kada bi ostvareni prihod bio uložen u razvoj poljoprivrede, kao i ostalih grana lokalne ekonomije, postojećih ali i novih.<ref>Erlet Cater, Gwen Lowman - Ecotourism: A Sustainable Option (Royal Geographic Society Academic)</ref> Jedino ako ovako posmatramo turizam, naime kao mogući potencijal u okviru šire i dugoročnije razvojne strategije, možemo računati na to da će on ispuniti svoju ekonomsku i društvenu svrhu bez narušavanja lokalne baze prirodnih i ljudskih resursa koje trebaju da opstanu i nakon što turisti odu.