Razgovor:Moj brat Aleksa
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Nemoj bolan o "našem najvećem pjesniku". To je sentimentalna narodnjačka starudija.
http://www.bhdani.com/arhiva/129/kraj129.htm
"U stihovima Alekse Santica mnogo je zakopano moje mladosti i govoreci o njegovoj poeziji ja ne mogu jos ni dan danasnji da se otmem izvjesnom magicnom utjecaju sugestivnog sjecanja na jedno vrijeme..." - melankolicno priznaje Miroslav Krleza u uvodu svojega zapisa o susretu s ostarjelim Santicem negdje 1923. godine. No, nastavlja on: "Aleksu Santica, barda moje mladosti i svijetlu uspomenu djetinjstva, vidio sam prvi i posljednji put uoci Uskrsa prosle godine. Bilo je proljetno doba, i vodoskoci su po predvorjima mostarskih dzamija klokotali, i Neretva je bila tamnomodra od vedrine... On je govorio o problemu narodnoga jedinstva, o nasoj drzavi, o borbi Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, mentalitetom jednog provincijalnog trgovackog pomocnika, i sve se zaplelo u nesto tesko i mucno. (...) Iza Alekse Santica sjala je u zlatnom okviru, kao ikona, fotografija kralja sa vlastorucnim potpisom. Aleksa Santic govorio je zanosno o kralju, o rojalizmu..., a ja sam gledao tog trgovackog pomocnika u salonroku, kome su se nosnice lastile kao mrtvacu i - neugodno dirnut - sjecao se svoje mladosti, i svojih zanosa, i svojih razocaranja... Tesko je to i neugodno zivjeti u nekim pseudocivilizacijama u kojima su lovorom ovjencani prvaci i pjesnici ljudi kratkovidni provincijalni trgovacki pomocnici, intelektualna sirotinja!" User:Mir_Harven
Niti mogu, niti zelim, suditi o kriterijima kojima se neko vodi kada proglasava pjesnika bilo najvecim bilo intelektualnom sirotinjom, no sigurno je da ni jednoj ni drugoj kvalifikaciji nije mjesto u enciklopedijskom clanku. User:Pingos