Razgovor:Bašigovci
109.175.108.89 20:53, 9 juli 2016 (CEST)
Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
A.Handžić Popisi Zvorničkog sandžaka iz 1519 i 1533,Prijevod sa turskog jezika,Tuzlanski sidžil iz 1750 i 1755 godine,prijevod </ref>
Sekcija "Historija"
urediPriča o Bašigovcima(tačnije Bahšibegovcima)počinje negdje u početku šesnaestog vijeka,kada trojica timarnika,u stvari posadnika Zvorničke tvrđave,dobivaju svoje timare u nahijama Brvenik i Trgovište.Bili su to:Halil,sin Jakuba,Budak,sin Mustafe i Bahšija,sin Purnazara.(Izvor:Popis Zvorničkog sandžaka iz 1519 godine).Bahšija je,kasnije,u vremenima koja su dolazila,iskazao svoju vojničku hrabrost i požrtvovnost(Mohačka bitka,osvajanje Slavonije i Srema),za što mu je dodijeljena titula bega.On je,čak,neko vrijeme bio i Zvornički sandžakbeg(oko 1531 godine).Kasnije je premješten na položaj hercegovačkog sandžakbega,u Foču,gdje je i umro 1533 godine.(Izvor:Tuzla i njena okolina u 16-om vijeku;autor,A.Handžić)
U vrijeme svog namjesnikovanja u Zvorniku izgradio je mnoge zadudžbine u gradu i okolini,za što je uvakufio prihode sela Bratojevići(Dramešin) i prihode nekih mlinova za njihovo održavanje.Po ovom autoru stanovnici ovog područja bili su,pored starinaca,i vlasi stočari,nomadi,koji nisu bili čvrsto vezani za mjesto prebivanja,nego su se selili.U prilog ovome govori i činjenica da mnoga sela nisu više na lokalitetima,koji su navedeni u prvim turskim popisima iz 16-og vijeka.Pomenuto selo npr. nije više sinonim sela Repnik kod Banovića,nego kod Kladnja.Selo Svojat se spominje u okviru nahije Spreča(Izvor:Turski defter iz 1533 godine),koja je obuhvatala sva tadašnja sela s desne strane rijeke Spreče,počev od,otprilike ,Kalesije do Dubrava.Danas se ovo selo nalazi na lijevoj obali Spreče i to na području koje je pripadalo nahiji Gostilj,dakle,izmeđ sela Gračanica i G.Lukavica.Kasniji popisi (1604) bilježe ovo selo na današnjem mjestu.Dalje,selo Magušići pripadalo je nahiji Gostilj(Živinice),a danas je ubicirano kod Bratunca,selo Kolenići ili Čanići pripadalo je Gostilju(Živinice),danas Kuljan (Živinice) i Čanići (Šekovići) i još neka.
U pogledu na genezu samog sela i njegovog imena moglo bi se reći sljedeće:Onaj podanik sultana,koji je u bilo kakvoj vezi sa begom je begovac.Shodno tome i Bahšibegovac ako je u vezi sa Bahšibegom.Svi oni(u množini) koji su u odnosu prema Bahšibegu su Bahšibegovci.U prilog ovome možemo navesti primjere sela Alibegovci kod Doboja,Muratbegovci kod Glamoča,kao i čitav niz sela u Bosanskoj Krajini,koja imaju ispred svog imena ime nekog bega kao atribut.I nama bliže dva sela kod Tuzle su bila posjed Tuzlaibega(Vršani i Grabovnica).(Popis stanovništva i kućanstava u BiH 1879 godine)Samo što kod njih nije došlo do transformacije atributa u lično ime kao u slučaju Bahšibegovaca,Alibegovaca,Muratbegovaca,pa i Omerbegovače(kod Brčkog).
Za sam nastanak naselja postoje sljedeće pretpostavke:Poviše Bašigovaca postoji lokalitet Tojšani(samo kao lokalitet,dakle, bez ikoga sa ovim prezimenom),a koji bi mogao biti preostali naziv za stanovnike sela Tojšino(Turski popis iz 1533 godine),nahije Završ(Lopare),koji su doselili ovdje.Ovakvih primjera gdje se novo naselje naziva po starom ima mnogo(Moranjci=Morančani,Završ=Završani=Vršani,Tojšino=Tojšani)Valja pripomenuti da su stanovnici ovog sela pri pomenutom popisu označeni kao has sandžakbega.Velika je vjerovatnoća da je i 1531 godine ovo selo bilo has Bahšibega i da je u tom odnosu i ostalo poslije odseljenja pomenutog bega.Uostalom,na užem prostoru općine Lopare i danas postoji selo Vakuf,što neodoljivo asocira na ostatke sela Tojšino.Drugo,ispod današnjih Bašigovaca postoje lokaliteti Repišta , Bratunac,G.i D.Kućišta a koji bi mogli biti mezre sela Repnik i Bratojevići.Podsjetimo se Bratojevići su različito prevođeni iz turskih dokumenata.(Bratehnići,Bratojevići,Brateljevići i sl.)
Zaselak Butkovići,u okviru Bašigovaca,u stvari je doseljeno selo ili dio sela Butković iz okoline Foče(danas,po Dejtonu,pripada Goradždu.I danas u okolini Goražda egzistiraju dva istoimena sela.Mnogi autori,koji pišu ili su pisali o istoriji ovog kraja,se slažu u tome da je baš iz ovih krajeva narod migrirao,što milom,što silom u krajeve oko Tuzle.Kada su se pripadnici ovog sela doselili,nije zabilježeno.Naravno da su se kasnije,a naročito poslije Bečkog rata,doseljavale i odseljavale i druge porodice.
U svojoj monografiji o selu Vukovije,njen autor,Sejfulah Imamović,pominje,između ostalih i Bašigovce u tumačenju Tuzlanskog sidžila iz 1750 i 1755 godine.Po njemu,Bašigovci su bili impozantno mjesto,kad se kao kriterij uzme visina poreza za 1750 godinu.Druga,bitnija, stvar je da se Bašigovci javljaju pod svojim pravim imenom.BAHŠIBEGOVCI u ovom drugom razrezu poreza 1755 godine,a što potkrepljuje našu priču o ostavštini Bahšibega..I prvi austrougarski popis iz 1879 upražnjava naziv Bašibegovci.On tek u drugom popisu 1885,evoluira u Bašigovce,što,naravno, ne znači da je u govoru naroda,možda,postojala i inačica ovog imena.Samo da naglasimo ,da ni austrougarski popisivači nisu strogo poštovali pisanje i izgovor pojedinih mjesta(npr.selo Husino pišu kao Usina i sl.).
Moglo bi se,čak,govoriti i o nekim prezimenima,npr.Konjevići ili Dropići.Prvi su nastanjivali nekoliko sela u Istočnoj i Sjeveroistočnoj Bosni a drugi bi mogli biti nasljednici sela Drabčići(popis iz 1519 godine).Samo što potonji sada žive u Dubravama i Bašigovcima.U 19-om vijeku su doselili(iz usmene predaje)porodica Podgorčević(iz Podgorice),Krajišnik(neodređeno-iz Krajine),Ljigići ili kako je danas Ligići(iz Hrasna)i Smajići(Seljupci) iz Seljublja.U 19-om vijeku je doselila izbjeglička porodica Užičanin,no ona je izumrla ,kao i Selovići i Berbići.Beširevići su odselili u Višću.Porodica Malkić doselila se iz Dubrava a zadnji potomak porodice Crvenković(Mujo) poginuo je u II Svjetskom ratu,na Jasičku u borbi protiv partizana.
Nema puno materijalnih ostataka,koji bi nešto više kazivali o prošlosti ovog mjesta.Tu je,u prvom redu,stećak u njivi "Vina" na Groblju iz predturskog perioda.Stariji ljudi iz ovog mjesta su pričali da ih je bilo dva.Iz austrougarskog perioda i danas postoji bunar na njivi zvanoj "Luka"u vlasništvu Hazima Mešanovića,za koji su svi stariji stanovnici sela pričali da je bio dubok oko 100 metara.Kažemo "bio",jer je bunar danas,većim dijelom, zatrpan.Inače je sav ozidan potočnim kamenom(oblutkom).
Za ljetnjeg vremena,kad je nivo vode u bunaru najniži,obično u vrijeme vršidbe pšenice,vezivali su nekoliko užadi da zahvate vodu sa njegovog dna.Poslije su provjeravali ukupnu dužinu uzadi i ustanovili da su bila dugačka onoliko koliko je iznosila udaljenost od bunara do kruške,koja je rasla naspram starog dijela škole u Bašigovcima .
Stvar koja je tek za ispitati je pitanje starosti džamije u selu.Naime,austrougarski popis iz 1879 bilježi indirektno da selo nije imalo svoju džamiju.Jer,da jest,onda bi ovo mjesto bilo sjedište džemata.Poznato je da u tursko doba džemat nije mogao postojati ako neko mjesto nije imalo tzv.džuma džamiju.Mesdžid nije mogao biti osnov za ustanovljenje džemata.Ista je podignuta tek 1882 ili 1883 godine i tek onda popis iz 1885 bilježi Bašigovce kao sjedište džemata.
Toponomastika pruža tek djelomičan,no ništa manje interesantan,uvid u prošlost sela.Postoji najmanje deset kč(katastarskih čestica)koje nose ime "Vino"ili "Vina".Lokalitet "Vinište"(u narodu "Vinjište")mogao bi biti i mjesto gdje se gajila vinova loza,ali i mjesto gdje je bio nekakav viganj(kovačka radnja)-Vignjište.Onda se ovo g s vremenom izgubilo u govoru.Podno Bašigovaca postoji lokalitet "Zbjeg",što govori da je narod,u Tursko doba,morao bježati,pred nečijom silom.Da li je to bilo bježanje pred Princem Eugenom,pašom Kukavicom iz 1755 ili Omer pašom iz 1850,nije poznato.
Sekciju historija sam prebacio na stranicu za razgovor, jedan od glavnih razloga za taj zločin su gramatičke greške, nedostatak referenci te enciklopedijski stil. --Golden Bosnian Lily (r) 08:32, 20 oktobar 2015 (CEST)