Premijer Italije
Premijer Italije, zvanično Predsjednik Vijeća ministara Italije je šef vlade Italije. Kabinet premijera uspostavljen je članovima 92. do 96. Ustava Italije. Premijera imenuje predsjednik Republike nakon svakih općih izbora i mora imati povjerenje talijanskog parlamenta da ostane na funkciji.
| Premijer Italije | |
|---|---|
 Zastava predsjednika Vijeća ministara | |
 Pečat Predsjedništva Vijeća ministara | |
| Prebivalište | Palazzo Chigi |
| Sjedište | Rim |
| Imenuje ga | Predsjednik Republike |
| Mandat | Nema fiksne dužine trajanja |
| Osnivanje | 17. mart 1861 |
| Prvi nosilac | Camillo Benso di Cavour |
| Plata | 99,000 € godišnje |
| Veb-sajt | governo |
Prije uspostavljanja italijanske Republike, položaj se zvao predsjednik Vijeća ministara Kraljevine Italije (Presidente del Consiglio dei ministri del Regno d'Italia). Od 1925. do 1943. za vrijeme fašističkog režima, položaj je transformiran u diktatorsko mjesto šefa vlade, premijera, državnog sekretara[1] (Capo del Governo, Primo Ministro, Segretario di Stato) kojeg je držao Benito Mussolini, Duce fašizma, koji je službeno vladao u ime italijanskog kralja. Kralj Victor Emmanuel III. smijenio je Mussolinija s funkcije 1943. godine i položaj je obnovljen tako što je maršal Pietro Badoglio postao premijer 1943. Alcide De Gasperi postao je prvi premijer italijanske Republike 1946. godine.
Premijer je predsjednik Vijeća ministara koje je nosilac izvršne vlasti, a položaj je sličan položaju u većini drugih parlamentarnih sistema. Formalni italijanski poredak navodi da je ured, svečano, četvrti po veličini italijanski državni ured.
Trenutna premijerka je Giorgia Meloni, obnašavši dužnost premijerke od 22. oktobra 2022. godine.[2]
Funkcije
urediKao predsjednik Vijeća ministara, moderni premijer vodi kabinet (Vijeće ministara). Uz to, premijer često vodi veliku političku stranku i Ustavom se traži da ima povjerenje većine članova parlamenta sa pravom glasa.
Pored ovlašćenja koja su svojstvena članstvu u kabinetu, premijer ima i posebna ovlašćenja, naročito u mogućnosti da nominira listu ministara kabineta koje će imenovati predsjednik Republike i supotpisivanje svih zakonodavnih instrumenata koji imaju snagu zakona koje potpisuje predsjednik Republike.
Član 95. italijanskog ustava predviđa da premijer "usmjerava i koordinira aktivnosti ministara". Ova moć korištena je u prilično različitoj mjeri u historiji italijanske države, jer je pod snažnim utjecajem političke snage pojedinih ministara, a time i stranaka koje predstavljaju.
Premijerova aktivnost često se sastojala od posredovanja između različitih stranaka u većinskoj koaliciji, umjesto usmjeravanja aktivnosti Vijeća ministara. Nadzorna moć premijera nadalje je ograničena nedostatkom bilo kakvih formalnih ovlasti za otpuštanje ministara, iako rekonstrukcija vlade (rimpasto) ili ponekad čak i pojedinačno izglasavanje nepovjerenja parlamenta može u praksi pružiti zamjensku mjeru.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Attribuzioni e prerogative del capo del governo, primo ministro segretario di Stato (L.24 dicembre 1925, n. 2263 - N. 2531, in Gazz.uff., 29 dicembre, n. 301)". ospitiweb.indire.it. Arhivirano s originala, 15. 6. 2013.
- ^ "Giorgia Meloni zvanično imenovana prvom premijerkom Italije u historiji". Klix.ba. Pristupljeno 22. 10. 2022.
Vanjski linkovi
uredi
Premijer Italije na Wikimedia Commonsu
