Wikipedia

Makadam

Makadam ili makadamski put je vrsta ceste nasute lomljenim kamenom i pjeskom različite granulacije, nabijene i uvaljane tako da se dobije čvrst vezivni sloj pogodan za odvijanje saobraćaja.

Makadamski seoski put [ <span title="The material near this tag is possibly inaccurate or nonfactual. (January 2016)">sumnjivo</span> ]

Sam naziv se veže za škotskog inženjera John Loudon McAdam.

Prethodnici uredi

Pierre-Marie-Jérôme Trésaguet uredi

Pierre-Marie-Jérôme Trésaguet se ponekad smatra prvom osobom koja je koristila naučni pristup u izgradnji puteva . Porijeklom je iz inženjerske porodice, a radio je na izgradnji puteva u Parizu od 1757. do 1764. godine. Kao glavni inženjer izgradnje puteva Limoža imao je priliku da razvije bolji i jeftiniji način cestogradnje. Godine 1775. Tresaguet je postao glavni inženjer i predstavio svoj odgovor za poboljšanje puteva, što je ubrzo postalo standardna praksa u Francuskoj.[1]

Trésaguet je preporučivao kolovoz koji se sastoji od tri sloja položena na zemljanu podlogu sa bočnim jarcima za odvodnju oborinskih voda. Prva dva sloja debline do 20 cm, sastojala su se od uglastog, ručno lomljenog kamena, promjera do 8 cm. Treći sloj je nasipan agregatom promjera do 2,5 cm, debeo oko 5 cm.[2] Ovaj završni sloj omogućavao je ravniji kolovoz i zaštitu većeg kamenje u konstrukciji puta od gvozdenih točkova i konjskih kopita. Kako bi se održala ravna podloga sa okolinom, ovaj put je stavljen u rov, što je stvorilo probleme sa drenažom. Ovi problemi su riješeni kopanjem dubokih bočnih jarka, čineći površinu što je moguće čvršćom, a konstrukciju puta izdignutijom na sredini, pri čemu se ta razlika naizmjenično naziva nagibom ili poprečnim nagibom puta.[2]

Thomas Telford uredi

 
Polaganje Telford sloja u Aspinwallu, Pennsylvania, 1908

Thomas Telford, rođen u Dumfriesshireu u Škotskoj,[3] bio je geodet i inženjer koji je primjenjivao Tresaguetovu teoriju izgradnje cesta. Godine 1801. Telford je radio za Komisiju za gorski puteve i mostove. Postao je direktor Komisije Holyhead putevi između 1815. i 1830. godine. Telford je proširio Tresaguetove teorije, tako što je preporučivano visokokvalitetni kamen. Prepoznao je da se neki od putnih problema Francuza mogu izbjeći korištenjem kockastih kamenih blokova.[4]

Telford je koristio djelomično oblikovani kamen okvirnih dimenzija 30 cm × 25 cm × 15 cm, sa blago zaravnjenom donjim dijelom. Ostale strane je postavljano okomitije za razliku od Tresaguetove metode. Najduža ivica je postavljana poprečno u odnosu na pravac saobraćaja.

Razbijeni kamen je uglavljivan u prostore između suženih okomitih strana kako bi se sloju pružila dobra bočna podrška. Telford se pridržavano nivoa prirodne formacije i koristio se tehnikom zidanja da bi dobio nagib gornje površine. Sljedeći sloj se sastojao od frakcije ne veće od 6 cm. Kako bi završio podlogu puta, prekrio je kamenje mješavinom šljunka i lomljenog kamena. Ova struktura je postala poznata kao "Telford pitching". Telfordova cesta ovisila je o otpornoj strukturi koja bi spriječila da se voda skuplja i nagriza čvrstoću kolnika.

Telford je podigazao kolovoznu konstrukciju iznad nivoa zemlje kad god je to bilo moguće. 

Tamo gdje se struktura nije mogla podići, Telford je isušivao područje oko puta. Prethodni graditelji puteva u Britaniji ignorisali su probleme sa drenažom, a Telfordovo ponovno otkrivanje principa drenaže bilo je veliki doprinos izgradnji puteva.[5] Otprilike u isto vrijeme, John Metcalf je snažno zagovarao da je drenaža važan faktor u izgradnji puteva, i začudio je kolege gradeći suhe puteve čak i kroz močvarno područje, a to je postizao tako što bi ugradio sloj šiblja i vrijeska. 

Pojava makadama uredi

 
John Loudon McAdam (1756–1836) [6]

John McAdam uredi

John Loudon McAdam rođen je u Ayru u Škotskoj 1756. godine. Godine 1787. postao je povjerenik Ayrshire Turnpikea u Škotskim nizijama i tokom sljedećih sedam godina njegov hobi postao je opsesija. Preselio se u Bristol u Engleskoj 1802. godine i postao komesar za popločavanje 1806.[7] 15. januara 1816. izabran je za glavnog nadzornika puteva za naplatna povjereništva  i bio odgovoran za 149 milja puta.[7] Tada je svoje ideje o izgradnji puteva proveo u praksi, a prvi 'makadamizirani' dio puta bio je Marsh Road kod Ashton Gatea u Bristol.[7] Također je počeo aktivno propagirati svoje ideje u dvije knjižice pod nazivom Primjedbe (ili Zapažanja) o sadašnjem sistemu cestogradnje, koja su doživjela devet izdanja između 1816. i 1827. i Praktični esej o naučnoj popravci i očuvanju javnih puteva, objavljen u 1819.[8]

McAdamove metode uredi

 
Fotografija makadamskog puta, c. 1850-ih, Nikolaus, Kalifornija

McAdamova metoda bila je jednostavnija, ali učinkovitija u zaštiti puteva: otkrio je da su masivni temelji od kamena nepotrebni, i ustvrdio je da će samo tlo podržavati cestu i saobraćaj na njoj, sve dok je prekriveno slojem koji štiti tlo ispod od vode i habanja.[9]

Za razliku od Telforda i drugih graditelja puteva tog vremena, McAdam je postavio svoje puteve što je moguće ravnije. Njegova cesta širine 9,1 metar je zahtijevala da centar bude izdignut u odnnosu na ivice samo 7,6 cm. Nagib i izdizanje puta iznad podzemne vode omogućili su da kišnica otiče u jarke sa obje strane.[10]

Veličina kamenja bila je kljuučna za McAdamovu teoriju izgradnje puteva. Debljina donjih slojeva puta bila je ograničena na kamenje ne veće od 7,5 cm. Završni sloj bio je ograničen na frakciju promjera do 2 cm, što su provjeravali nadzornici mjerenjem na terenu.

McAdam je vjerovao da se "pravilna metoda" razbijanja kamenja radi korisnosti i brzine postiže tako što ljudi sjednu i koriste male čekiće, razbijajući kamenje tako da svaki kamen teži manje od 170 grama. Također je napisao da će kvalitet puta zavisiti od toga koliko pažljivo je kamenje raspoređeno po površini na velikom prostoru, lopatu po lopatu.[11]

McAdam je naredio da se u cestu ne smije ugraditi nikakav materijal koji bi upijao vodu i utjecao na cestu u zimskim uslovima, kao ni bilo šta polagati na čisti kamen što bi vezalo put. Djelovanje cestovnog saobraćaja dovelo bi do toga da se lomljeni kamen spoji u ravnu, čvrstu površinu koja bi izdržala vremenske prilike ili promet.[12]

Kroz svoje iskustvo u izgradnji puteva, McAdam je naučio da će sloj lomljenog uglastog kamena djelovati kao čvrsta masa i da neće zahtijevati veliki kameni sloj koji se ranije koristio za izgradnju puteva, a završni sloj sa frakcijom puno manjom od širine točka činio je dobru podlogu za vožnju. Sitnija frakcija pruža ugodnije i stabilnije putovanje sa manje truckanja, sve dok se može održavati dovoljno suhom.[13]

Prvi makadam u Sjevernoj Americi uredi

 
Izgradnja prve makadamske ceste u Sjedinjenim Državama (1823.). U prvom planu radnici razbijaju kamenje „da ne bi prešlo 170 grama težine ili da prođe 5 cm prsten".[14][15][16]

Prvi makadamski put izgrađen u Sjedinjenim Državama izgrađen je između Hagerstauna i Boonsboroa u Marylandu i tada je nazvan Boonsborough Turnpike Road. Ovo je bila zadnja dionica neuređenog puta između Baltimora u zaljevu Chesapeake do Wheelinga na rijeci Ohajo . Diližansima koji su zimi putovali cestom Hagerstown do Boonsboroa trebalo je 5 do 7 sati da pređu 16 km puta.[15][16] Ova cesta je završena 1823. godine, korištenjem McAdamove putne tehnike, tako što je završena cesta nabijena valjkom od livenog gvožđa umesto da se čeka na prirodno slijeganje i nabijanje usljed saobraćaja.[17][15][16] Druga američka cesta izgrađena po McAdamovim principima je Cumberland Road duga 117 km, a završena je 1830. godine nakon pet godina izgradnje.[15][16]

McAdamov uticaj uredi

McAdamova slava je zbog njegove efektivne i ekonomične konstrukcije, što je bio veliki napredak u odnosu na metode koje je koristila njegova generacija. Naglasio je da se putevi mogu izgraditi za bilo koju vrstu saobraćaja, te je pomogao da se ublaži ogorčenost koju su putnici osjećali prema povećanju saobraćaja na putevima. Njegovo naslijeđe leži u njegovom zalaganju za efikasno održavanje i upravljanje putevima. Zalagao se za centralnu upravu za puteve sa obučenim profesionalnim službenicima.[18]

Makadam vezan vodom uredi

McAdamovu tehnologiju izgradnje puteva su primijenili i drugi inženjeri. Jedan od ovih inženjera bio je Richard Edgeworth, koji je popunio praznine između površinskog kamenja mješavinom kamene prašine i vode, osiguravajući ravniju površinu za povećan promet.[19] Ovaj osnovni način gradnje ponekad je poznat i kao makadam vezan vodom. Iako je ova metoda zahtijevala mnogo ručnog rada, rezultirala je jakim kolovozom koji slobodno odvodi vodu. Putevi izgrađeni na ovaj način su opisani kao "makadamizirani".[19]

Makadam vezan katranom uredi

 
Izgradnja nove makadamske ceste u McRobertsu, Kentucky: sipanje katrana. 1926

Pojavom motornih vozila, prašina je postala ozbiljan problem na makadamskim putevima. Područje niskog zračnog pritiska stvorenog pod brzim vozilima usisavalo je prašinu sa površine puta, stvarajući oblake prašine i postepeno rasipanje kolovoznog materijala.[20] Ovaj problem je riješen tako što je površina prskana katranom kako bi se dobio makadam vezan katranom. Godine 1902. švicarski doktor Ernest Guglielminetti došao je na ideju da za vezivanje prašine koristi katran iz plinare Monaka .[21] Kasnije je uvedena mješavina ugljenog katrana i željezarske šljake, koju je Edgar Purnell Hooley patentirao kao asfalt .

Ovaj habajući sloj kao izdržljivija površina (moderni mješoviti asfaltni kolovoz) koji se u SAD-u ponekad naziva blacktop, uveden je 1920-ih. Ova metoda izrade kolovoza miješala je agregate u asfalt s vezivnim materijalom prije polaganja. Metodom makadamske podloge se kamen i agregatni pijesak polažu na kolovoz, a zatim poprskaju vezivnim materijalom.[22] Iako su makadamski putevi sada obnovljeni u većini razvijenih zemalja, neki su očuvani duž dionica puteva kao što je Nacionalni put Sjedinjenih Država .[23]

Zbog povijesne upotrebe makadama kao podloge, ceste u nekim dijelovima Sjedinjenih Država (kao što su dijelovi Pensilvanije ) se često nazivaju makadamima, iako mogu biti napravljene od asfalta ili betona . Slično, termin "asfalt" se ponekad kolokvijalno primjenjuje na asfaltne puteve ili pistu za avione.[24]

Vidi također uredi

Reference uredi

Dalje čitanje uredi

  • Gillespie, W. M. (1850). A Manual of The Principles and Practice of Road-Making: comprising the location, construction, and improvement of roads (common, macadam, paved, plank, etc.) and rail-roads (3rd izd.). New York: A. S. Barnes & Co. Pristupljeno 23. 6. 2010.

Vanjske veze uredi

Šablon:Road types

  1. ^ Lay, Maxwell G (1992), Ways of the World: A History of the World's Roads and of the Vehicles That Used Them, New Brunswick, N.J.: Rutgers University Press, str. 73, ISBN 0-8135-1758-3, pristupljeno 18. 6. 2010 Paperback ISBN 0-8135-2691-4
  2. ^ a b Lay (1992), p.73
  3. ^ Smiles, Samuel (1867). The Life of Thomas Telford, Civil Engineer. London: John Murray. str. 331. Pristupljeno 27. 9. 2011.
  4. ^ Lay (1992), p.74
  5. ^ Lay (1992), p.75
  6. ^ British Museum, Engraving by Charles Turner
  7. ^ a b c A. W. Skempton (2002). A Biographical Dictionary of Civil Engineers in Great Britain and Ireland: 1500–1830. p.416. Thomas Telford, 2002
  8. ^ McAdam, John Loudon (1824), Remarks on the Present System of Road Making; With Observations, Deduced from Practice and Experience (8th izd.), London: Longman, Hurst, Rees, Orme, and Brown, Paternobter Row, pristupljeno 26. 9. 2011
  9. ^ Craig, David, "The Colossus of Roads", Palimpsest, Strum.co.uk, pristupljeno 18. 6. 2010
  10. ^ McAdam (1824), p. 38
  11. ^ McAdam (1824), pp. 39–40
  12. ^ McAdam (1824), p. 41
  13. ^ Lay (1992), pp. 76–77
  14. ^ "1823 – First American Macadam Road". US Department of Transportation – Federal Highway Administration. Pristupljeno 13. 2. 2017.
  15. ^ a b c d "John Loudon MacAdam", Significant Scots, ElectricScotland.com, pristupljeno 13. 2. 2017 Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "ElectricScotland" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  16. ^ a b c d "1823 – First American Macadam Road". Arhivirano s originala, 27. 11. 2020. Pristupljeno 13. 2. 2017. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "curbstone" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  17. ^ "The History of Boonsboro". Pristupljeno 13. 2. 2017.
  18. ^ O'Flaherty, Coleman A (2002), Highways: the Location, Design, Construction and Maintenance of Road Pavements (4th izd.), Woburn, MA: Butterworth-Heinemann, str. 228, ISBN 0-7506-5090-7, pristupljeno 18. 6. 2010
  19. ^ a b John Loudon McAdam, bruzzone.org, pristupljeno 18. 6. 2010
  20. ^ Claudy, C.H. "The Right Road—and Why," The Independent, New York, Volume 99, July, August, September 1919, 228. Retrieved on 2009-11-3.
  21. ^ "History of asphalt road construction – Tar road construction". Arhivirano s originala, 13. 11. 2013. Pristupljeno 31. 7. 2013.
  22. ^ Cavette, Chris, "Asphalt Paver", eNotes, pristupljeno 19. 6. 2010[mrtav link]
  23. ^ "The History Of The United States' National Road". 4. 2. 2021. Pristupljeno 4. 2. 2021.
  24. ^ Stephen T. Muench; Joe P. Mahoney; Linda M. Pierce, WSDOT Pavement Guide, Washington State Department of Transportation, str. 2 in Module 1: Welcome and Introduction, arhivirano s originala, 13. 12. 2012, pristupljeno 19. 6. 2010
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Makadam&oldid=3519500"