Razlika između verzija stranice "Zapadnoukrajinska Narodna Republika"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
Napravljeno prevođenjem stranice "West Ukrainian People's Republic" |
||
Red 1:
{{Izmjena u toku}}{{Infokutija država|zastava_širina=Flag of Ukraine.svg|grb=ZUNR coa.svg|himna={{lang|uk|Ще не вмерла Україна}}{{nbsp|2}}<small>([[Ukrainian language|Ukrainian]])</small><br/>[[Shche ne vmerla Ukraina]] <small>([[Romanization of Ukrainian|transliteration]])</small><br/>{{small|Ukraine has not perished}}<br/><center>[[File:Anthem-of-Ukraine Chorus Veryovka.ogg]]</center>|valuta=|hdi=}}'''Zapadnoukrajinska Narodna Republika''' ili '''Zapadnoukrajinska Nacionalna Republika''', {{Efn|{{lang-uk|Західноукраїнська Народна Республіка (ЗУНР)|translit=Zakhidnoukrayins’ka Narodna Respublika (ZUNR)}}}} od januara 1919. '''Zapadna Oblast Ukrajinske Narodne Republike''', {{Efn|{{lang-uk|Західна область Української Народної Республіки (ЗО УНР)|translit=Zakhidna oblast’ Ukrayins’koyi Narodnoyi Respubliky (ZO UNR)}}}} bila je kratkotrajna republika koja je postojala od novembra 1918. do jula 1919. u istočnoj Galiciji. Obuhvatala je gradove [[Lavov]], Ternopil, Kolomiju, Drohobič, Borislav, Stanislaviv (danas Ivano-Frankivsk) i desnu obalu Przemišl, a smatrala je svojima i dijelove Bukovine i Karpatske Rusine. Politički, Ukrajinska nacionalna demokratska stranka (preteča međuratnog Ukrajinskog nacionalnog demokratskog saveza) dominirala je zakonodavnom skupštinom, vodeći se različitim stepenima grkokatoličke, liberalne i socijalističke ideologije.<ref>John Armstrong (1963). ''Ukrainian Nationalism''. New York: [[Columbia University Press]], pp. 18-19.</ref> Među ostalim zastupljenim strankama bile su Ukrajinska radikalna stranka i Kršćanska socijalna stranka.
[[Grb]] Zapadnoukrajinske narodne republike bio je azurni, zlatni lav koji je divljao na polju plave boje. Boje zastave bile su plava i žuta.
== Historija ==
=== Pozadina ===
Prema [[Austro-Ugarska|austrougarskom]] popisu stanovništva iz 1910. godine, teritorij koji je smatrala svojom Zapadnoukrajinska Narodna Republika imao je oko 5,4 miliona ljudi. Od toga su 3.291.000 (približno 60%) bili [[Ukrajinci]], 1.351.000 (približno 25%) bili su [[Poljaci]], 660.000 (približno 12%) bili su [[Jevreji]], a ostalo su [[Rusini]], [[Nijemci]], [[Mađari]], [[Rumuni]], [[Česi]], [[Slovaci]], [[Romi]], [[Armeni|Armenci]] i drugi. Gradovi i mjesta ove uglavnom ruralne regije bili su uglavnom naseljeni Poljacima i Židovima, dok su Ukrajinci dominirali na selu. To bi se Ukrajincima pokazalo problematičnim, jer je najveći grad [[Lavov]] imao većinsko poljsko stanovništvo i smatrao se jednim od najvažnijih poljskih gradova.
Rezerve nafte u blizini Lavova kod Drohobiča i Borislava u gornjem dijelu [[Dnjestar|Dnjestra]] bile su među najvećima u Evropi. Željezničke veze sa Ukrajinom (pod ruskom upravom) i Rumunijom bile su slabe: Brodi na liniji od Lavova prema gornjoj rijeci Stir,{{Efn|The Styr River valley had seen significant fighting between Russia and the Central Powers during the [[World War I|First World War]].}} od Podwoloczyske na liniji od Ternopilja do Proskurova (sada Kmeljnitski) u Podoliju, kao i linija duž [[Prut (rijeka)|Pruta]] iz Kolomyia (Kolomca) do [[Černivci|Černivaca]] u Bukovini.
Tako je postavljena pozornica za sukob između Zapadnoukrajinske Narodne Republike i Poljske.
=== Nezavisnost i borba za egzistenciju ===
Zapadno-ukrajinska narodna republika proglašena je 1. novembra 1918. Ukrajinska nacionalna rada (vijeće koje se sastojalo od svih ukrajinskih predstavnika iz oba doma austrijskog parlamenta i iz provincijskih dijeta u Galiciji i Bukovini) planirala je proglasiti Zapadnoukrajinsku Narodnu Republiku 3. novembra 1918. godine, ali je pomakla datum prema naprijed na 1. novembar zbog izvještaja da je poljski odbor za likvidaciju trebao preći iz [[Krakov|Krakova]] u [[Lavov]].<ref name="Chojnowski">[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\N\O\NovemberUprisinginLviv1918.htm Encyclopedia of Ukraine, vol. 5, 1993] entry written by Andrzej Chojnowski</ref> Ubrzo nakon što je republika proglasila nezavisnost od [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske,]] u Lavovu se dogodio narodni ustanak, gdje su većina stanovnika bili Poljaci koji nisu željeli biti dio nepoljske države. Nekoliko sedmica kasnije pobunjeni Poljaci Lavova dobili su podršku Poljske. Na 9. novembar poljske snage su pokušale iznenadno zauzeti naftna polja Drohobič, ali su potisnute natrag, gdje su ih Ukrajinci nadjačali.<ref name="oilfrank">Alison Fleig Frank. (2005). ''Oil empire: visions of prosperity in Austrian Galicia''. Cambridge MA: Harvard University Press. pp. 207-228</ref> Nastali zastoj pokazao je kako su Poljaci zadržali kontrolu nad Lavovom i uskim pojasom zemlje oko željeznice koja je grad povezivala s Poljskom, dok je ostatak istočne Galicije ostao pod nadzorom Zapadnoukrajinske Nacionalne Republike.
U međuvremenu, dvije manje države neposredno zapadno od Zapadnoukrajinske Narodne Republike također su proglasile nezavisnost kao rezultat raspada Austro-Ugarske. <ref>{{Cite journal|last=Magocsi|first=Paul Robert|author-link=Paul Robert Magocsi|date=Fall 1993|title=The Ukrainian question between Poland and Czechoslovakia: The Lemko Rusyn republic (1918-1920) and political thought in western Rus'-Ukraine|journal=[[Nationalities Papers]]|volume=21|issue=2|pages=95–103|doi=10.1080/00905999308408278}}</ref>
*
Sporazum o ujedinjenju Zapadne Ukrajine s ostatkom Ukrajine sklopljen je već 1. decembra 1918. Vlada Zapadnoukrajinske Narodne Republike službeno se ujedinila s Ukrajinskom Narodnom Republikom 22. januara 1919. godine, nakon čega je prva bila poznata kao Zapadna oblast Ukrajinske Narodne Republike. <ref name="encyclopedia-history-ukraine">{{Cite web|url=http://resource.history.org.ua/cgi-bin/eiu/history.exe?&I21DBN=EIU&P21DBN=EIU&S21STN=1&S21REF=10&S21FMT=eiu_all&C21COM=S&S21CNR=20&S21P01=0&S21P02=0&S21P03=TRN=&S21COLORTERMS=0&S21STR=Zakhidna_oblast_UNR|last=Lytvyn|first=Mykola Romanovych|year=2005|publisher=Institute of History of Ukraine at the [[National Academy of Sciences of Ukraine]]|language=Ukrainian|script-title=uk:Західна область Української Народної Республіки (ЗО УНР)|trans-title=Western Oblast of the Ukrainian People's Republic (WOUPR)|accessdate=2021-01-21}}</ref> Međutim, ovo je uglavnom bio simboličan čin.
Budući da je Zapadna Ukrajina imala drugačiju tradiciju u svojim pravnim, socijalnim i političkim normama, trebala je biti autonomna u okviru ujedinjene Ukrajine.<ref name="palij1">Michael Palij. (1995). ''The Ukrainian-Polish defensive alliance, 1919–1921: an aspect of the Ukrainian revolution''. Edmonton, Alberta: Canadian Institute of Ukrainian Studies Press at University of Alberta, pp. 48-58</ref> Nadalje, zapadni Ukrajinci zadržali su vlastitu ukrajinsku galicijsku vojsku i vladinu strukturu. <ref name="subtelny-362">{{Cite book|last=Subtelny, Orest|url=https://archive.org/details/ukrainehistory00subt_0/page/362|title=Ukraine: A History|publisher=[[University of Toronto Press]]|year=2000|isbn=0-8020-8390-0|pages=[https://archive.org/details/ukrainehistory00subt_0/page/362 362]|author-link=Orest Subtelny|url-access=registration}}</ref> Uprkos formalnoj uniji, Zapadnoukrajinska Republika i Ukrajinska Narodna Republika borile su se u odvojenim ratovima. Prva je bila zaokupljena sukobom s Poljskom, dok se druga borila sa sovjetskim i ruskim snagama.
Odnosi između Zapadnoukrajinske Narodne Republike i Kijeva bili su pomalo zategnuti. Vodstvo prvih imalo je tendenciju da bude konzervativnije u orijentaciji.<ref name="Procyk">Anna Procyk. (1995). ''Russian nationalism and Ukraine: the nationality policy of the volunteer army during the Civil War''. Edmonton, Alberta: Canadian Institute of Ukrainian Studies Press at the University of Alberta, pp. 134-144.</ref> Dobro upućeni u kulturu austrijskog parlamentarnog sistema i uredan pristup vladi, gledali su na socijalistički revolucionarni stav svojih vršnjaka sa sjedištem u Kijevu s određenom zabrinutošću da će se socijalni nemiri na Istoku proširiti na Galiciju.<ref name="Ukraine-Russia">Peter J. Potichnyj. (1992). ''Ukraine and Russia in their historical encounter''. Edmonton, Alberta: Canadian Institute of Ukrainian Studies Press, University of Alberta pg. 148: Dr. [[Lonhyn Tsehelsky]], the western Ukrainian negotiator with the Kyiv government and primary author of the Union between the West Ukrainian Republic and the Kyiv-based Ukrainian People's Republic, expressed shock at the actions of the "rabble" (''holota'') when the Ukrainian People's Republic came to power.</ref> Isto tako, zapadnoukrajinske trupe bile su discipliniranije, dok su ukrajinske narodne armije u Kijevu bile haotičnije i sklonije vršenju pogroma<ref>[[Andrew Wilson (historian)|Andrew Wilson]] (1997). ''Ukrainian nationalism in the 1990s: a minority faith''. Cambridge University Press pg. 13</ref> čemu su se zapadni Ukrajinci aktivno suprotstavljali.<ref name="Shkandrij">Myroslav Shkandrij (2009). ''Jews in Ukrainian literature: representation and identity.'' New Haven: Yale University Press. pp. 94-95</ref> Loša disciplina u kijevskoj vojsci i neposlušnost njenih oficira šokirali su galicijske delegate poslane u Kijev.
Nacionalni pokret u zapadnoj Ukrajini bio je jak kao i u drugim istočnoevropskim zemljama,<ref>Subtelny, Orest. (1988). Ukraine: a History. Toronto: University of Toronto Press, pg. 378</ref> a ukrajinska vlada uspjela je mobilizirati preko 100.000 ljudi, od kojih je 40.000 bilo spremno za borbu.<ref>Subtelny, Orest. (1988). Ukraine: a History. Toronto: University of Toronto Press, pg. 369</ref> Ludwik Mroczka piše da su, uprkos snazi ukrajinskih nacionalističkih snaga, dobili malo podrške i entuzijazma od lokalnog ukrajinskog stanovništva, općenito je stav bio ravnodušan, a muško ukrajinsko stanovništvo često je pokušavalo izbjeći službu u svojoj vojsci.<ref>Spór o Galicję Wschodnią 1914-1923 Ludwik Mroczka. Wydawnictwo Naukowe WSP, January, 1998 page 106-108</ref> Tokom poljsko-ukrajinskog rata, vojska Zapadnoukrajinske Narodne Republike uspjela je zadržati Poljsku približno devet mjeseci,<ref name="palij1">Michael Palij. (1995). ''The Ukrainian-Polish defensive alliance, 1919–1921: an aspect of the Ukrainian revolution''. Edmonton, Alberta: Canadian Institute of Ukrainian Studies Press at University of Alberta, pp. 48-58</ref> ali do jula 1919. poljske snage zauzele su veći dio teritorije koje je Zapadnoukrajinska Narodna Republika tvrdila da posjeduje.
=== Izgnanstvo i diplomatija ===
Dio poražene vojske pronašao je utočište u Čehoslovačkoj i tamo postao poznat pod imenom ''Ukrajinská brigáda'' (na [[Češki jezik|češkom]]), dok je veći dio vojske, koji se sastojao od oko 50.000 vojnika, prešao na teritoriju Ukrajinske Narodne Republike i nastavio borbu za neovisnost Ukrajine tamo.
U julu 1919. Zapadnoukrajinska Narodna Republika uspostavila je vladu u egzilu u gradu Kamianets-Podilskyi.<ref>[[Paul Robert Magocsi]]. (2002). ''The roots of Ukrainian nationalism: Galicia as Ukraine's Piedmont''. Toronto: University of Toronto Press, pg. 28</ref> Odnosi između prognane zapadnoukrajinske vlade i vlade sa sjedištem u Kijevu nastavili su se pogoršavati, dijelom i zato što su zapadni Ukrajinci Poljake doživljavali kao glavnog neprijatelja (s Rusima kao potencijalnim saveznikom), dok je Symon Petliura u Kijevu Poljake smatrao potencijalnim saveznikom protiv njegovih ruskih neprijatelja. Kao odgovor na diplomatske pregovore kijevske vlade s Poljskom, zapadnoukrajinska vlada poslala je delegaciju u sovjetsku 12. armiju, ali je na kraju odbila sovjetske uvjete za savezništvo. U augustu 1919. godine, Kost Levitski, šef zapadnoukrajinskog državnog sekretarijata, predložio je savez sa Bjelorusima Antona Denikina koji bi podrazumijevao zagarantovanu autonomiju unutar ruske države. Zapadnoukrajinske diplomate u Parizu tražile su kontakt s ruskim kolegama u tom gradu.<ref name="Gilley">Christopher Gilley (2006). [http://www.kices.org/downloads/KICES_WP_04.pdf A Simple Question of ‘Pragmatism’? Sovietophilism in the West Ukrainian Emigration in the 1920s] Working Paper: Koszalin Institute of Comparative European Studies pp.6-16</ref> Bjelorusi su imali različita gledišta na ovaj predloženi savez. S jedne strane, bili su oprezni prema galicijskoj rusofobiji i zabrinuti zbog učinka takvog saveza na njihov odnos s Poljskom. S druge strane, Rusi su poštovali disciplinu i obuku galicijskih vojnika i shvatili su da će sporazum sa zapadnim Ukrajincima lišiti ukrajinsku ukrajinsku narodnu armiju u Kijevu, u ratu s ruskim bijelima, svojih najboljih vojnika.<ref name="Procyk">Anna Procyk. (1995). ''Russian nationalism and Ukraine: the nationality policy of the volunteer army during the Civil War''. Edmonton, Alberta: Canadian Institute of Ukrainian Studies Press at the University of Alberta, pp. 134-144.</ref> U novembru 1919. ukrajinska galicijska vojska, bez odobrenja njihove vlade, potpisala je prekid vatre sa Bjelorusima i stavila vojsku pod bjelorusku vlast. U razgovoru s vladom Kijevske uprave, zapadnoukrajinski predsjednik Petruševič tvrdio je da će Bjelorusi ionako biti poraženi, ali da će savezništvo s njima ojačati odnose sa zapadnim silama, koje su podržavale Bjeloruse, i pomoći ukrajinskim vojnim snagama u njihovoj kasnijoj borbi protiv pobjedničkih Sovjeta. Takve je argumente osudio Petliura. Kao rezultat toga, Petruševič je prepoznao da zapadnoukrajinska vlada više ne može sarađivati s direkcijom Petliure, a 15. novembra vlada Zapadnoukrajinske narodne republike otputovala je u progonstvo u Beč.
==== Varšavski ugovor (1920) ====
U aprilu 1920., [[Józef Piłsudski]] i Symon Petliura su se u Varšavskom ugovoru dogovorili o granici na rijeci Zbruch, službeno priznajući poljsku kontrolu nad spornim teritorijem istočne Galicije. U zamjenu za pristanak na granicu duž rijeke Zbruch, priznajući nedavne poljske teritorijalne dobitke u zapadnoj Ukrajini, kao i zapadne dijelove Volhynian Governorate, guvernorata Kholm i drugih teritorija (Član II), Poljska je priznala Ukrajinsku Narodnu Republiku kao nezavisnu država (član I) s granicama kako su definirane članovima II i III i pod vodstvom otamana Petliure.<ref>{{Cite web|url=http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CW%5CA%5CWarsawTreatyof.htm|title=Warsaw, Treaty of|website=www.encyclopediaofukraine.com|accessdate=2019-09-16}}</ref>
Ni poljska vlada u Varšavi ni prognana zapadnoukrajinska vlada nisu se složile s ovim ugovorom.
==== Autonomni status ====
Zapadni Ukrajinci nastavili su pritiskati svoje interese tokom pregovora nakon Prvog svjetskog rata na [[Pariska mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji]]. Ti su napori na kraju rezultirali time da je Liga naroda 23. februara 1921. proglasila da Galicija leži izvan teritorija Poljske, da Poljska nema mandat da uspostavi administrativnu kontrolu u toj zemlji i da je Poljska samo okupatorska vojna sila Istočne Galicije, čiju će sudbinu odrediti Vijeće ambasadora u [[Društvo naroda|Ligi nacija]].
Nakon dugog niza daljih pregovora, 14. marta 1923. odlučeno je da se istočna Galicija uključi u Poljsku "uzimajući u obzir da je Poljska prepoznala da etnografski uslovi u pogledu istočnog dijela Galicije u potpunosti zaslužuju njen autonomni status".<ref name="Encyclopedia">{{Cite book|last=Kubijovic, V.|title=Ukraine: A Concise Encyclopedia|publisher=University of Toronto Press|year=1963|location=Toronto}}</ref> Tada se raspala vlada Zapadnoukrajinske Narodne Republike, dok je poljska vlada odustala od obećanja autonomije istočnoj Galiciji.
== Poštanske marke ==
[[Datoteka:Stamp_Western_Ukraine_1919_5h.jpg|desno|mini|168x168piksel| Preštampana austrougarska marka s 5 hellera]]
Republika je tokom svog kratkog postojanja izdala stotinjak vrsta [[Poštanska marka|poštanskih maraka]], od kojih su sve, osim dvije, preštampane postojeće marke [[Austrija|Austrije]], [[Austro-Ugarska|Austrougarske]] ili [[Bosna i Hercegovina|Bosne]].<ref>Michel Europa-Katalog Ost 1985/86, Westukraine</ref>
== Galerija ==
<gallery>
Datoteka:Galicia 1897 1.jpg|Željezničke pruge Galicije prije 1897
Datoteka:Ukrainian State 1918.5-11.png|Teritorijalne pretenzije Ukrajine 1918
Datoteka:PBW March 1919.svg|Zapadno-ukrajinska narodna republika 1919
</gallery>
== Također pogledajte ==
* Ukrajinska galicijska vojska ili UHA, vojne snage Zapadno-ukrajinske nacionalne republike.
* Galicijska sovjetska socijalistička republika, revolucionarna vlada koju je 1920. godine postavila sovjetska Rusija.
== Napomene ==
* [[:en:John_Bulat|John Bulat]], ''Illustrated Postage Stamp History of Western Ukrainian Republic 1918–1919'' (Yonkers, NY: Philatelic Publications, 1973).
* Kubijovic, V. (Ed.), ''Ukraine: A Concise Encyclopedia'', University of Toronto Press: Toronto, Canada, 1963.
* {{cite book|last=Subtelny|first=Orest|title=Ukraine: A History|publisher=University of Toronto Press|year=1988|isbn=0-8020-5808-6|location=Toronto|author-link=Orest Subtelny}}
* [[:en:Paul_Robert_Magocsi|Paul Robert Magocsi]], ''A History of Ukraine'', University of Toronto Press: Toronto 1996, {{ISBN|0-8020-0830-5}}.
* Tomasz J. Kopański, Wojna polsko-ukraińska 1918––1919 i jej bohaterowie, Wojskowe Centrum Edukacji Obywatelskiej, Warsaw 2013
== Vanjski linkovi ==
* Vasyl Markus, Matvii Stakhiv, [http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CW%5CE%5CWesternUkrainianNationalRepublic.htm Zapadno-ukrajinska nacionalna republika u Enciklopediji Ukrajine, vol. 5 (1993)]
* [http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CD%5CI%5CDictatorshipoftheWesternProvinceoftheUkrainianNationalRepublic.htm Diktatura zapadne provincije Ukrajinske nacionalne republike u Internet enciklopediji Ukrajine, vol. 1 (1984)]
* [https://web.archive.org/web/20050930211152/http://halychyna.uazone.net/ Kratko spominjanje istorije ZUNR-a]
* [http://www.upns.org/intro-ukrainian-philately Uvod u ukrajinsku filateliju]
* [https://web.archive.org/web/20110214220458/http://www.narodnaviyna.org.ua/eng/index.html Narodni rat 1917–1932 od strane kijevske gradske organizacije „Memorijal“]
[[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1918.]]
[[Kategorija:Pages with unreviewed translations]]
| |||