[[File:Khan Tengri northface.jpg|mini|desno|[[Khan Tengri]] (7.010 mnv.), pogled sa sjevera]]
{{Infokutija osoba
'''[[Četvrta bosanskohercegovačka planinarska ekspedicija]]''' organizovana je u periodu 12. 07. - 19.08. 1976. god. u organizaciji [[Planinarski savez Bosne i Hercegovine|Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine]] pod nazivom '''Tjen Šan '91'''.
| ime = Andrej Štremfelj
| slika = Andrej Stremfelj SLO.png|mini
| alt_slike =
| opis =
| ime_pri_rođenju =
| datum_rođenja = {{Datum rođenja|1956|12|17}}
| mjesto_rođenja = [[Kranj]], [[Slovenija]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| nacionalnost = Slovenac
| druga_imena =
| zanimanje = Fakultet za fizičko vaspitanje. Alpinista i gorski spasilac.
| godine_aktivnosti =
| poznat_po = Prvi (zajedno sa [[Jernej Zaplotnik|Jernejom Zaplotnikom]]) jugoslavenski i slovenački alpinista na [[Mount Everest]]u. Dobitnik Zlatnog cepina za životno djelo.
| značajna_djela =
}}
U [[Pamirske planine|Pamir]]u je već nekoliko godina postojao stalni međunarodni [[Alpinizam|alpinistički]] logor, što je smanjivalo ukupne troškove (dozvola za pristup i transport materijala). Cilj ekspedicije bio je uspon na Vrh komunizma (7495 m.), a kao rezerve bili su Vrh Korženjevske (7105 m.) i Vrh Lenjina (7134 m.).
'''Andrej Štremfelj''', rođen 17. december 1956. god, je [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslovenski]] i [[Slovenija|slovenački]] [[Alpinizam|alpinista]].<ref name="Štremp">{{Cite web |url=https://peoplepill.com/people/andrej-stremfelj/ |title=Andrej Štrempfelj |work= Word Press |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref>
Sačinjavali su je: [[Muhamed Gafić]] (vođa ekspedicije), [[Muhamed Šišić]], [[Edin Durmo]], [[Naim Logić]], [[Erol Čolaković]] i [[Dragan Zlatanović]] (PSkao fotograf.<ref name="PamirŠ">{{Cite web |url=https://www.hps.hr/hp-arhiva/197711.pdf |title=Muhamed Šišić i Miodrag Rakić: Pamir 1976 - Prva ekspedicija iz Bih- NAŠE PLANINE, Revija PSH i PSBiH, 11-12, 1977 |accessdate= 15. 2. 2020}}</ref>
Štremfelj je rođen u [[Kranj]]u. Diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu u Ljubljani, 1983.<ref name="gorenjci.si"> [http://www.gorenjci.si/osebe/štremfelj-andrej/544/ Štremfelj, Andrej], gorenjci.si{{sl simbol}}</ref> Zajedno sa bratom Markom počeo se baviti alpinizmom kada je imao 16 godina.
Ekspediciju su pratili brojni problemi. Umjest planiranih 8 penjača, zbog pomanjkanja sredstava broj je smanjen na 5, što je otežalo cielu akciju. Na putu vozom do [[Moskva|Moskve]] oprema je ostala u teretnom vagonu u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Kada je oprema stigla, [[avion]]om su se prebacili u područje Pamira i kamionom do baznog logora na Ačik Tašu (3.800 m), ispod Vrha Lenjin (7134 m.)
== Ekspedicije i usponi ==
== Uspon ==
Tokom alpinističke karijere bio je član (u nekim slučajevima i vođa) preko 20 [[ekspedicija]] u [[nepal]]skim Himalajima. Ispenjao je više od 6 vrhova preko 8.000 metara, od toga 2 prvenstvenim smjerovima a 3 koristeći isključivo alpski stil. Penjao je u [[Patagonija|Patagoniji]], [[Pamir]]u, [[USA]], [[Kavkaz]]u i [[Škotska|Škotskoj]].<ref name="Andrej">[https://www.explore-share.com/mountain-guide/andrej-stremfelj/ ANDREJ MOUNTAIN GUIDE - explore-share]{{en simbol}}</ref>
Nakon prve aklimatizacije na 4.300 m. razbolio se Erol Čolaković od visinske bolesti, čime se broj aktivnih penjača smanjio na 4.
Helikopterom su se prebacili na visinu 4.000 m, ispod Vrha komunizma. Slijedeća aklimatizacija je uspon na 5.000 m. Prvi logor postavljen je na 5.200 m. Vrijeme se izuzetno pogoršalo pa je promijenjen plan i odlučeno je ići na Vrh Korženjevske. Novi bazni logor postavljen je opet na 5.200 m, a slijedeći na 6.000 m.
Tada se ispostavilo i da je Šišić bolestan. Iz podnožja je stigla grupa sovjetskih planinara među kojima je bio i ljekar. Konstatovao je tešku upalu pluća. Šišić i Rakić su se morali vratiti u dolinu u čemu su im pomogli ljekar i još dvojica penjača. Maltarić i Vatrenjak su ostali sa dvojicom Sovjeta da pokušaju uspon pa postavljaju novi logor III na 6.400 m. Vrijeme je loše, sa obilnim snijegom i vjetrom. Logor IV su postavili na 6.800 m. Izgubili su i radio vezu sa bazom. Tridesetprvog jula su krenuli prema vrhu, uz nalete vjetra, nanose novog snijega, neprestanu vijavicu i stalnu opasnost od lavina. Ispod samog vrha, na preko 7.000 m, (to im je potvrdio jedan od sovjetskih penjača koji je ranije bio na vrhu) odlomila se lavina i povukla ih 150 naniže, na samo nekoliko metara iznad ponora. Donešena je samo jedna ispravna odluka - povratak.<ref name="Maltarić">{{Cite web |url=https://www.hps.hr/hp-arhiva/197711.pdf |title=Branimir Maltarić: Vrh Korženjevska - NAŠE PLANINE, Revija PSH i PSBiH, 11-12, 1977 |accessdate= 15. 2. 2020}}</ref>
Već s 20 godina, sudjelovao je na svojoj prvoj himalajskoj ekspediciji, na [[Gasherbrum I]] u [[pakistan]]skoj [[Himalaji]]. Zajedno s [[Jernej Zaplotnik|Nejcom Zaplotnikom]] popeo se na vrh, prvenstvenim smjerom. Obojica su bili članovi Alpinističke sekcije Planinarskog društva Kranj.
Dvije godine kasnije, sudjeluje u prvoj [[Jugoslavenske ekspedicije na Himalaje|jugoslavenskoj ekspediciji]] na najviši vrh svijeta [[Mount Everest]].<ref name="ME">{{Cite web |url=http://www.visokogorcicg.com/35-godina-od-prvog-jugoslovenskog-uspona-na-everest/ |title=35 godina od prvog jugoslovenskog uspona na Everest |work= Visokogorci Crne Gore |accessdate= 15. 2. 2020}}</ref> Vođa ekspedicije je bio iskusni himalajac [[Tone Škarja]],<ref name="Tone">{{Cite web |url=https://www.delo.si/novice/slovenija/umrl-je-tone-skarja-307870.html |title=Umrl je Tone Škarja: vodja, ki je alpiniste na gori premikal kot »šahovske figure« |work= Delo |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref> Cilj ekspedicije bio je prvenstveni smjer po Zapadnom grebenu. Dana 13. maja 1979. Andrej Štremfelj i [[Jernej Zaplotnik|Nejc Zaplotni]]k uspješno su zaključili uspon i time postali prvi Slovenci (i Jugoslaveni) na najvišem vrhu svijeta.<ref name="AŠ">{{Cite web |url=http://www.gorenjci.si/osebe/%C5%A1tremfelj-andrej/544/ |title= 40. Jubiläum der ersten slowenischen Everest-Besteigung |work= Österreichischer Alpenklub |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref>
Ovim usponom se tada 22-godišnji Andrej Štremfelj upisao u istoriju i svjetskog alpinizma.<ref name="gorenjci">{{Cite web |url=http://www.gorenjci.si/osebe/%C5%A1tremfelj-andrej/544/ |title=Andrej Štrempfelj |work= GORENJCI.SI |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref>
Slijedila je ekspedicije u južnu stijenu [[Lhotse|Lhotsea]] 1981., gdje je kao član naveze dospio na najvišu tačku na ekspediciji (na vrh se nisu uspjeli popeti).
Godine 1990. godine sudjelovao je u slovensko-[[Italija|italijanskoj]] ekspediciji, ponovno na Mont Everest. Zajedno sa ženom [[Marija Štremfelj|Marijom]] dosežu vrh, čime su se upisali u [[Historija|historiju]] kao prvi bračni par na vrhu svijeta.
Godine 1991. godine ostvaruje svoj najveći alpinistički uspjeh. Sudjelujući u slovenačkoj ekspediciji na [[Kangchenjunga|Kangčendzengu]] u [[nepal]]skim Himalajima ajedno s penjačkim partnerom [[Marko Prezelj|Markom Prezeljom]] ostvaruje uspon na južni vrh (8494 m) po prvenstvenom smjeru preko južnog grebena u alpskom stilu (bez prethodnog postavljanja međulogora).<ref name="climbandmore.com"> [http://www.climbandmore.com/climbing,179,0,1,climbers.html Andrej Štremfelj, b. 1956, Slovenia], climbandmore.com</ref> Kasnije je ostvario uspone na nekoliko vrhova preko 8.000 metara.
Od 1982. je planinarski vodič, a licencu IFMGA obnovio je 1997. Istovremeno je i instruktor u Slovenskom udruženju planinarskih vodiča.
== Nagrade i priznanja ==
Svojim nizom uspješnih uspona, uz istovremeno visoko postavljene standarde, danas se smatra jednim od najvećih živućih slovenačkih alpinista. Za svoja sportska dostignuća odlikovan je:
* [[Orden zasluga za narod]] sa srebrenim vijencem (Kolektivnog odlikovanja predsjednika SFRJ [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] za uspon na Mount Everest 1979. godine
*[[Bloudkova nagrada]] zajedno s ostalim članovima ekspedicije na Mount Everest 1979. god. Ovo je najveća slovenačka nagrada iz oblasti sporta
*[[Zlatni cepin]] zajedno s Markom Prezeljom za prvenstveni uspon južnim grebenom na južni vrh Kangčendzenge u alpskom stilu 1992. god. Među dobitnicima ovog međunarpdnog priznanja su alpinističke legende: [[Walter Bonatti]], [[Reinhold Messner]], [[Doug Scott]], Robert Paragot, Kurt Diemberger, John Roskelley, Chris Bonington, [[Woyciech Kurtyka]], Jeff Lowe. Od prvih 26 priznanja 8 je pripalo slovenačkim alpinistima
*Bloudkova nagrada zajedno s Markom Prezljem za prvenstveni uspon južnim grebenom na J vrh Kangčendzenge 1992. god. [[Marko Prezelj]] je jedini četvorostruki dobitnik ovog priznanja.
* Zlatni cepin za životno djelo 2018. godine.
Ekspedicija nije ostvarila osnovni cilj, uspon na jedan od tri vrha Pamira, ali je dostignuta visina preko 7.000 m. što je tada bila najveća visina jednog bosanskohercegovačkog planinara.
== Reference ==
{{Refspisak|2}}
[[Kategorija:Slovenački planinari]
[[Kategorija:Jugoslavenski planinari]
[[Wikipodaci]]ma
Sportsko penjanje
Priča Via Dinarice
[[Kategorija:Alpinističke ekspedicije]]
Via Dinarica je mega-pješačka staza koja obuhvata sedam zemalja Zapadnog Balkana, od Albanije do Slovenije. Ovaj projekat se razvija i realizuje već godinama, ali razvoj ovako velike, među-državne staze nije mali zadatak, pogotovo kada se uzmu u obzir nestabilnosti u regionu.
[[Kategorija:Alpinizam u Bosni i Hercegovini]]
https://balkandiskurs.com/2019/04/16/planine/
.
|