|
* ispod crne linije. Hvala! *
■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■-->
[[File:Eight Thousanders Map.png|mini|dresno|Vrhovi preko 8.000 metara na mapi]]
Međunarodna planinarska i alpinistička federacija (Union Internationale des Associations d'Alpinisme - UIAA) prepoznaje [[Vrhovi osam-hiljada|vrhove osam-hiljada]] kao 14 planina koje su više od 8.000 metara iznad nivoa mora i smatraju se dovoljno nezavisnim od susjednih vrhova. Još uvijek nema precizne definicije koja procjenjuje nezavisnost. Od 2012 UIAA je uključena u razmatranje proširenja liste na 20 vrhova. Svi vrhovi preko osam hiljada nalaze se u [[Himalaji]]ma i [[Karakorum]]u. U periodu od 1950-1964. god. svi vrhovi su ispenjani. Do maja 2019. god. jedino K2 nije ispenjan u zimskim uslovima.
== Historija uspona ==
<ref>[https://en.wikipedia.org/wiki/Eight-thousander]</ref> pa ovo <ref>[https://de.wikipedia.org/wiki/Achttausender]</ref> i ovo ▼Prvi uspješan uspon na jedan vrh preko 8.000 ostvarili su francuski alpinisti [[Maurice Herzog]] i [[Louis Lachenal]], koji su se ispenjali na vrh [[Annapurna]] 3. juna 1950. god. kao članovi Francuske Anapurna ekspedicije 1950.<ref>[https://www.ledauphine.com/france-monde/2012/12/14/mort-dfe-maurice-herzog Maurice Herzog]</ref>
<ref name="Herzog">{{Cite web |url=https://archive.org/details/annapurnafirstco00herz_0/page/8/mode/2up |title=Anapurna - prvi uspon na vrh preko 8.000 m. |work=Internet archive | accessdate=24. 12. 2019}}</ref>
Prvi zimski uspon na vrh preko 8.000 ostvarili su [[Poljaci]] [[Leszek Cichy]] i [[Krzysztof Wielicki]] 17. februara 1980.<ref>{{cite journal |title = Mount Everest: Prvi zimski uspon - THE ALPINE JOURNAL|url = https://www.alpinejournal.org.uk/Contents/Contents_1984_files/AJ%201984%2050-59%20Zawada%20Everest.pdf}}</ref>
[[File:Velež7280063.JPG|mini|desno|Velež]]
'''Alpinizam na Veležu''' ima višedecenijsku tradiciju započetu sredinom XX vijeka i prekinutu početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]]. Sjeverna stijena Veleža, sa svojih preko 10 kilometara dugom barijerom, idealna je za ljubitelje alpinizma i jedna je od najprepoznatljivijih i najvećih u čitavoj jugoistočnoj Evropi. Mnogi je upoređuju sa sjevernom [[Triglav]]skom stijenom.<ref name="Šibenik"/> Na njoj je do rata u Bosni i Hercegovini već ispenjano preko 50 alpinističkih smijerova. „Alpinistički vodič Velež“, autora [[Dragan Ilić|Dragana Ilića]] i Emire Hukić sadrži opise svih do sada ispenjanih alpinističkih uspona u barijeri Veleža, kao i historijat penjanja na ovoj planini. Dragan Ilić je [[Historija alpinizma u Bosni i Hercegovini|prvi bosanskohercegovački alpinista]] sa usponom na [[Aconcagua|Akonkagvu]], 1988. godine.
<ref name="Velež">{{Cite web |url= https://visitbih.ba/hercegovacki-biser-bogatiji-za-feratu-planina-velez-postaje-svjetska-alpinisticka-destinacija/ |title=Hercegovački biser bogatiji za feratu: Planina Velež postaje svjetska alpinistička destinacija |work=Visit BiH |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
Prvi penjač sa usponima na svih 14 vrhova je Italijan [[Reinhold Messner]], koji je listu kompletirao 16. oktobra 1986. Istovremeno je i prvi koji je to uradio bez upotrebe [[kisik]]a. Ovaj podvig nije ponovljen devet godina i tek je 1995. god. švicarski penjač [[Erhard Loretan]] ponovio sve uspone bez boce sa kisikom.
Otvaranje ovog područja u penjačkom smislu najviše je vezano za [[Muhamed Šišić|Muhameda Šišića]] i [[Branimir Maltarić|Branimira Maltarića]], koji su 1974. prvi prepenjali legendarni ''Ilijin smjer'' u sjevernoj stijeni Botina. Tome su prethodili pionirski pokušaji u kojima su pored pomenutih sudjelovali nezaobilazni [[Faruk Zahirović]] i [[Zdravko Raštegorac]]. Ovaj smjer je iste godine (Nova godina 74/75.) doživio i zimsko ponavljanje, koje je, pored prvih penjača izveo i [[Miodrag Rakić]]. U godinama koje slijede otvarani su novi smjerovi, a veliki alpinistički kamp slovenačkih alpinista 1982. rezultirao je sa skoro 40 novih smjerova.<ref name="VeležŠišić">{{Cite web |url= https://psbih.ba/izvjestaj-sa-zbora-alpinista-botin-velez-2017/ |title=https://psbih.ba/izvjestaj-sa-zbora-alpinista-botin-velez-2017/ |work=Planinarski savez BiH/FBiH|accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
== Srce Veleža ==
Tokom 1987. godine, poljski penjač [[Jerzy Kukuczka]] postao je drugi koji je kompletirao listu. Kukuczka je takođe poznat kao čovjek koji je za ovaj poduhvat koristio najviše novih smjerova, ukupno 9.
Planinarsko društvo Treskavica, općina [[Nevesinje]], Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske i Turistička organizacija Republike Srpske, u saradnji sa glavnim partnerom MarketMakers (Ambasada Švicarske), od 2017. godine realizuju projekat "Srce Veleža". Koordinator projekta „Srce Veleža“ je [[Zehrudin Isaković]], višegodišnji planinarski aktivist, autor brojnih filmova o planinama BiH i svijeta, bivši predsjednik [[Planinarski savez Bosne i Hercegovine|Planinarskog saveza BiH]] i član Planinarskog društva Treskavica. Cilj projekta je da se Velež vrati u fokus alpinističke zajednice, da se privuku svi oni koji vole prirodu, adrenalin, [[Planinarstvo|planinarenje]], što bi predstavljalo osnovu dugoročnog razvoja održivog turizma u ovom dijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Već je održano nekoliko kampova uz učešće više od 100 alpinista i planinara iz pet zemalja regiona, zajedno s predstavnicima općine Nevesinje.
Italijan [[Simone Moro]] ostvario je 14 uspona, od kojih su 4 bila izvedena prvi put zimi.<ref>Planetmountain.com, [http://www.planetmountain.com/english/News/shownews1.lasso?l=2&keyid=43495 Nanga Parbat: summit and first winter ascent by Simone Moro, Ali Sadpara and Alex Txikon], 26 februar 2016</ref>
Na osnovu projekt „Srce Veleža“ već je izrađena [[Ferata|ferate]] po francuskom modelu, nekoliko alpinističkih smjerova od deset planiranih, pripremljenih za sportsko penjanje, kao i markiranje planinarske staze (''hiking trail''), od podnožja planine do vrha Botina.<ref name="Šibenik">{{Cite web |url= https://seesrpska.com/srce-veleza-za-povratak-alpinizmu-prirodi-i-avanturi-video/ |title=Feratom na Botin (Velež) 17. 6. 2020. |work=HPK sv. Mihovil |accessdate= 9. 9. 2020}}</ref> Izgradnja ferate bio je vrlo komplikovan i odgovoran posao. Uređene su staze kroz vertikalne dijelove stijene, gdje se bušenjem metalnih ankera i stopa za penjanje, te njihovim uvezivanjem stvoren osigurani planinarski put, a opasnosti svedene na minimum. Duga je blizu 400 metara i vodi na vrh Botin. Prilikom izrade u stijenu je ugrađeno 1.350 kilograma opreme. Sajla je duga oko 600 m. Radove je izvela ekipa volontera, sastavljena od iskusnih alpinista PD Treskavica.<ref name="SrceVelež">{{Cite web |url= https://seesrpska.com/srce-veleza-za-povratak-alpinizmu-prirodi-i-avanturi-video/ |title=Srce Veleža |work= |accessdate= 9. 2. 2020}}</ref> Već postoje mišljenje da je ferata dosta zahtjevna.
[[Nepal]]ski penjač [[Nirmal Purja]], postavio je 29 oktobra 2019. god svjetski rekord u brzini uspona na svih 14 vrhova u vremenu 6 mjeseci i 6 dana.<ref name="Purja">{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/world-asia-50217376 |title=Nirmal Purja: Bivši vojnik uspenjao 14 najviših vrhova za 6 mjeseci i 6 dana |date=29 October 2019 | accessdate=24. 12. 2019}}</ref>
Pristup ferati vodi od Nevesinje odakle se ide na sjevernu stranu planine, prema selu Lakat, odakle počinje makadamski put u smjeru planinarske staze.
Prva žena na ovoj listi je Baskijka [[Edurne Pasaban]] koja je uspone završila 2010. god.<ref name="Pasaban">{{Cite web |url=http://explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=19771 |title=Edurne Pasaban zasjela na tron |date=29 October 2019 | accessdate=24. 12. 2019}}</ref>. [[Austrija|Austrijanka]] [[Gerlinde Kaltenbrunner]] postala je 2011. god. prva žena sa 14 uspona bez pomoći kiseonika.
== Reference ==
{{Refspisak}}
Alpinizam u Bosni i Hercegovini
Nevesinje
* [[Mount Everest]], 8848 m
[[File:Hermann von Barth Weg MQ.jpg|thumb|right|250px|Put [[Hermann von Barth|Hermanna von Bartha]], ferata na [[Partenkirchen Dreitorspitze]]u u Austriji.]]
* [[K2]], 8611 m
'''Ferata''' ([[Italijanski jezik|ital.]] ''[via] ferrata'': željezni put) je osigurani alpinistički – planinarski put kroz stijenu. Penje se pomoću „via ferata“ kompleta, koji se sastoji najčešće od metalnih nožišta i klinova pričvršćenih za stijenu (''klinčani put''), čelične sajle za osiguranje koja se pruža uzduž puta, ljestava i mostova.
* [[Kangchenjunga]], 8586 m
* [[Lhotse]], 8516 m
* [[Makalu]], 8485 m
* [[Cho Oyu]], 8188 m
* [[Dhaulagiri]] I, 8167 m
* [[Manaslu]], 8163 m
* [[Nanga Parbat]], 8125 m
* [[Annapurna]] I, 8091 m
* [[Gasherbrum I]], 8080 m
* [[Broad Peak]], 8051 m
* [[Gasherbrum II]], 8034 m
* [[Shishapangma]], 8027 m
Obavezan dio lične opreme su kaciga, rukavice te penjački pojas. Na pojas se spaja najvažniji dio opreme specifičan za ferate, a to je amortizer enegije. Bez amortizera energije pad može prouzrokovati ozbiljne ozlijede. Ni amortizer energije ne garantuje sigurno zaustavljanje ako je pad s visine više od 5 m ili ako je penjač pretežak, ali bez njega se penjač dovodi u smrtnu opasnost penjući se feratom.<ref>{{cite web |author= |publisher=Hrvatsko planinarsko društvo »Mosor« |url=http://www.hpd-mosor.hr/index.php?view=article&id=565%3Avia-ferrata-1-dio&option=com_content&Itemid=6 |format= |title=Via ferrata - 1. dio |access-date=21. 9. 2017}}</ref>
File:Everest kalapatthar crop.jpg|No. 1 – [[Everest]]
File:K2 2006b.jpg|No. 2 – [[K2]]
File:Kangchenjunga.JPG|No. 3 – [[Kangchenjunga]]
File:Kala Patthar-78-Everest-Lhotse-2007-gje.jpg|No. 4 – [[Lhotse]]
File:Makalu from Island Peak.jpg|No. 5 – [[Makalu]]
File:ChoOyu-fromGokyo.jpg|No. 6 – [[Cho Oyu]]
File:DhaulagiriMountain.jos.500pix.jpg|No. 7 – [[Dhaulagiri]]
File:Manaslu, from base camp trip.jpg|No. 8 – [[Manaslu]]
File:Nanga parbat, Pakistan by gul791.jpg|No. 9 – [[Nanga Parbat]]
File:AnnapurnaSouthMountain.jos.500pix.jpg|No. 10 – [[Annapurna]]
File:HiddenPeak.jpg|No. 11 – [[Gasherbrum I]]
File:7 15 BroadPeak.jpg|No. 12 – [[Broad Peak]]
File:Gasherbrum2.jpg|No. 13 – [[Gasherbrum II]]
File:Shishapangma.jpg|No. 14 – [[Shishapangma]]
Tipično je položena strmim terenom zbog čega ima vertikale, provjese, a veći dio puta čine željezna pomagala što služe za hvatanje i savladavanje [[planinarski put|planinarskog puta]]. Zavisno od zahtjevnosti najtežeg dijela puta, gradira se skalama od 5 do 6 stepeni.
▲<ref>[https://en.wikipedia.org/wiki/Eight-thousander]</ref> pa ovo <ref>[https://de.wikipedia.org/wiki/Achttausender]</ref> i ovo
Prve ferate su nastale u italijanskim [[Dolomiti]]ma gdje su se nekada alpinistički usponi opremali čeličnim sajlama i rukohvatima, te tako priredili i za planinare koji nisu alpinisti. Posljednjih desetak godina nastala je prava ekspanzija ferata u cijelom svijetu. U svijetu ih ima preko hiljadu, od čega samo u Dolomitima 180. Njihova popularnost u planinarskoj populaciji sve više raste, a prva u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] izgrađena je na [[Velež]]u u sjevernim stijenama ispod vrha Botin. Ferrata na Veležu sigurno je značajan iskorak u tom smijeru.<ref name="Velež">{{Cite web |url= https://visitbih.ba/hercegovacki-biser-bogatiji-za-feratu-planina-velez-postaje-svjetska-alpinisticka-destinacija/ |title=Hercegovački biser bogatiji za feratu: Planina Velež postaje svjetska alpinistička destinacija |work=Visit BiH |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
== Modeli ==
Kanzianiberg Klettern 12.jpg
Lange Leiter, Mindelheimer Klettersteig - panoramio.jpg
Mindelheimer Klettersteig Leiterbruecke02.JPG
Marlenesleben.jpg
Kitz-Klettersteig mittlerer Bereich 01.JPG
Ferrata Hans von Haid steig 01.jpg
== Vanjski linkovi ==
* [http://www.via-ferrata.de Via-ferrata.de] – više od 300 ferata u Alpama s detaljnim opisom i slikama
* [http://viaferrata-fr.net Viaferrata-fr.net] – oko 160 ferata u Francuskoj s detaljnim opisom i slikama
== Reference ==
{{Refspisak}}
| 