|
* ispod crne linije. Hvala! *
■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■-->
Na području koje je 1941. pripadalo [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], kao i na područjima s [[Južni Slaveni|južnoslavenskim]] stanovništvom koja su bila u sastavu [[Italija|Italije]] ([[Istra]], [[Rijeka (grad)|Rijeka]], Kvarner i [[Zadar]]) te nakon rata pripojena [[Druga Jugoslavija|Drugoj Jugoslaviji]], razvio se 1941-1945. '''Narodnooslobodilački rat''', uz učešće širih slojeva stanovništva, a na poticaj i pod kontrolom [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Rat je odnio brojne žrtve, ali je donio pobjedu [[antifašizam|antifašističkim]] snagama.
'''Osmanska arhitektura''' nastala je u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] pod uticajem [[islam]]ske umjetnosti i razvijala se i širila istovremeno sa [[Osmansko carstvo|osmanskom državom]].<ref>[https://de.scribd.com/doc/52673223/osmanska-arhitektura Osmanska arhitektura]</ref>
Pojam ''narodnooslobodilački rat'' odnosi se na borbu protiv stranih zavojevača i za društvenu preobrazbu u nekim zemljama [[Evropa|Evrope]] i [[Azija|Azije]] tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (uključujući i [[Jugoslavija|Jugoslaviju]]), te na antikolonijalnu borbu naroda Azije i [[Afrika|Afrike]] nakon toga. Odnosi se na borbu koja nije uperena samo protiv stranih zavojevača, nego istovremeno stremi bitnom društvenom i političkom preobražaju ([[revolucija|revoluciji]]), te tokom borbe gradi svoje paralelne organe vlasti.
Kad se pojavila na [[Balkan]]u i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] još je bila u fazi razvoja, bez ustaljene forme i građevne tradicije. Kada se pogledaju spomenici iz XV vijeka, još uvijek se vidi neodređenost formi, traženje novih i boljih oblika. Početna faza ove arhitekture (starocarigradski stil) traje na cijelom području turske države do polovine XVI stoljeća, sve do [[Mimar Sinan|Kodža Mimar Sinana]] i njegovih glasovitih učenika. Nakon toga arhitektura ima sasvim jasno izbalansirane oblike i građevnu tradiciju. <ref name="BejtićA">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/346650792/Alija-Bejtic-Spomenici-Osmanlijske-Arhitekture-u-Bosni-i-Hercegovini |title= Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini |work=Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973 |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref>
U slučaju Jugoslavije, [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]], iako je svoje namjere iz taktičkih razloga često prikrivala, od početka ustanka imala je za cilj ne samo borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača (tzv. [[kvislinzi]] i [[kolaboracionisti]]), nego i osvajanje političke vlasti i socijalističku revoluciju u skladu sa [[komunizam|komunističkom]] ideologijom, koju su prihvaćale stranke članice [[Kominterna|Komunističke internacionale]].
U tom periodu u Bosni i cijelom turskom carstvu je nastao najveći broj spomenika te umjetnosti i to stoljeće se označava kao zlatni vijek osmanske arhitekture i umjetnosti uopšte. Razvoj arhitekture tekao je sa širenjem države i jačanjem njene ekonomske moći. Najznačajniji period u osmanskoj arhitekturi ili klasični period osmanske arhitekture (1501-1703), obilježila su dva velika graditelja, odnosno, dvije graditeljske škole čiji su oni rodonačelnici, a to su mimar Hajredin i mimar Sinan, najveći neimar ne samo klasičnog nego uopće osmasnkog arhitektonskog stila.
U doba komunističke vlasti [[Druga Jugoslavija|Socijalističke Jugoslavije]], termin "narodnooslobodilački rat" imao je naravno apriorno pozitivno značenje, a socijalistička revolucija smatrala se epohalnim historijskim progresom koji se ne može dovesti u sumnju. Danas, iste termine možemo koristiti bez ocjenjivanja, pozitivnog ili negativnog, imajući u vidu ono što se zaista događalo i namjere ključnih sudionika. Objektivno, možemo govoriti o historijskim dešavanjima koja nazivamo "Narodnooslobodilački rat" (NOR) za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], te [[socijalistička revolucija]] za vrijeme rata i poslije njega, a da su pri tome mogući različiti stavovi o tome da li je to bilo dobro ili loše (ili djelomično dobro, a djelomično loše).
Mimar Hajredin gradi u vrijeme sultana Bajazita II (1482-1512), sa najznačajnijom džamijom sultana Bajazita II (1501) u Carigradu na Bajazitovom trgu. Ova džamija, ima centralno prostorno rješenje sa konstuktivnim sistemom pod uticajem [[Aja Sofija|Aja Sofije]], i svi ostali neimari toga perioda rade u mimar-Hajredinovom stilu.
Iako većina svjetskih i domaćih historičara smatra Narodnooslobodilačku borbu jednom od najvećih borbi Drugog svjetskog rata, [[neonacizam|neonacistički]], [[ustaše|ustaški]], [[četnici|četnički]] i slični pokreti je često pokušavaju ocrniti i prikazati kao negativnu.
[[Mimar Sinan]] (1490-1588) označava najveći uspon osmanske arhitekture. Prva njegova džamija Šahzade (1548) nije velika, ali je izvanredne konstrukcije. Predpostavlja se da je njegova najznačajnija osobina, čistoća i smjelost u konstrukciji, došla do izražaja još u početku graditeljske karijere, kada je radio kao konstruktor – inženjer na izgradnji vojnih tvrđava i utvrđenja. U Bosni i Hercegovini je po njegovim projektima izgrađen [[Most Mehmed-paše Sokolovića]] u [[Višegrad]]u i [[Karađoz-begova džamija]] u Mostaru
== Terminologija ==
Poslije poraza pod [[Beč]]om osmanska država doživljava stalne neuspjehe, koje prati i opadanje građevne umjetnosti. Nema više onih bogatih zadužbina i sjajnih spomenika XVI stoljeća i sve se svodi na popravke i podizanje manjih objekata.
Kada se u doba [[komunizam|komunističke]] vlasti 1945-1990. pisalo o ''Narodnooslobodilačkom ratu na području Jugoslavije'', redovno se koristilo veliko početno slovo: ''Narodnoooslobodilački rat'' i kratica NOR.
[[Komunistička partija Jugoslavije]] koristila je taj termin od početka ustanka, 1941. Pojam '''Narodnoslobodilačka borba''' uglavnom se koristio kao sinonim; može se reći da je "borba" širi pojam od "rat". Borci NOR-a nazivaju se općim imenom [[partizani]]. Često se koristila proširena sintagma ''Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija''.
Domaći graditelji, primajući orijentalne oblike, uvijek su ih prilagođavali ekonomskim prilikama svoje sredine i domaćim tradicijama i tako ih transformirali u gotovo specifičan arhitektonski izraz.
== Hronologija ==
Poznata su dvojica domaćih graditelja, Nedžar Hadži Ibrahim i Sinan, koji su živjeli u Sarajevu u XVI vijeku i ostavili dvije male džamije kao svoje zadužbine. Dunđeri su bili isključivo domaći ljudi, i upravo su oni, gradeći stambene kuće, male džamije, dućane i male magaze, doprinijeli fizionomiji gradova iz turskog doba koja je potpuno dobila osmanski pečat.
=== 1941. godina ===
==== Aprilski rat i okupacija ====
{{Glavni|Aprilski rat}}
Napad na Jugoslaviju počeo je bez objave rata 6.4. 1941. godine, bombardovanjem Beograda i opštim napadom sa teritorija svih susednih zemalja (izizev Grčke). U dvanaestodnevom ratu oružane snage [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] su pretrpele potun poraz. Kralj i Vlada su 15.4. pobjegli iz zemlje, a dva dana kasnije je potpisana kapitulacija.
Jugoslavija je podijeljena na dvije interesne sfere, njemačku i italijansku, i na više okupacionih zona. [[Slovenija|Sloveniju]] su podijelili [[Italijani]] i [[Nijemci]], i pripojili svojim matičnim državama. [[Italijani]] su dobili [[Kosovo]] i zapadni dio Makedonije, pripojili tzv. "[[Velika Albanija|Velikoj Albaniji]]" i formirali italijanski protektorat. [[Crna Gora]] je takođe postala italijanski protektorat. [[Bačka|Bačku]], Baranju i Međumurje dobili su [[Mađari]]. [[Bugari]] su dobili veći dio [[Makedonija|Makedonije]] i dio jugoistočne [[Srbija|Srbije]].
Bosanski namjesnik [[Gazi Husrev-beg]] za gradnju svojih zadužbina angažovao je majstore iz [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Dubrovnik]]a pa zidovi nekih njegovih građevina isti su kao zidovi dubrovačkih građevina toga vremena.<ref name="NRedžić">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/245963499/Husref-Redzic-Islamska-umjetnost |title= Nusref Redžić: Islamska umjetnost |work=Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967 |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref>
Odmah po ulasku nemačkih jedinica u [[Zagreb]], [[10. 4.|10.4.]] [[1941]]. godine, [[Slavko Kvaternik]] je, u ime [[Ustaše|ustaškog]] poglavnika [[Ante Pavelić]]a, proglasio [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnu Državu Hrvatsku]], koja se prostirala na najvećem dijelu teritorije današnje [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i [[Srem]]a. Preostali deo Srbije je bio organizovan u tzv. državu sa [[general]]om [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]] na čelu.
Nijedan spomenik ove arhitekture u Bosni i Hercegovini ne odlikuje se svojom glomaznošću već se skladno ukomponirao u svoju sredinu. Oni su više strukturni, pejzažni i slikoviti, nego što su monumentalni.
==== Ustanci u okupiranoj Jugoslaviji ====
I koliko god je ta [[arhitektura]] u svojoj biti bila vezana za orijentalne oblike, ona je u Bosni poprimila i specifičnu, domaću notu, pa se može i nazvati bosanskohercegovačka arhitektura orijentalnog tipa.<ref>[http://majkaidijete.ba/edukacija-2/arhitektura/item/1867-osmanski-arhitektonski-stilovi-preteče-bosanskog-arhitektonskog-sloga Osmanski arhitektonski stilovi]</ref>
==== Užička Republika i Prva neprijateljska ofanziva ====
{{Glavni|Užička Republika}}
Hrišćanski dio stanovništva i dalje je gradio sakralne objekte u ranijim stilovima, jer je postojala tradicija u ovoj arhitekturi. Naselja su se počela graditi po novom principu podjele na zanatsko-trgovački dio – čaršiju i stambeni dio naselja – mahalu. Do ovoga je došlo zbog toga što u predosmansko doba nije bilo pravih gradskih naselja.
=== 1942. godina ===
==== Druga neprijateljska ofanziva i Igmanski marš ====
Arhitektura je bila najrazvijenija umjetnost u Osmanskom carstvu. Vladarev dvor i institucija vakufa bili su glavni nosioci gradnje javnih i sakralnih objekata, za razliku od hrišćanskih zemalja gdje je crkvena organizacija glavni nosilac arhitektonske djelatnosti.
{{Glavni|Igmanski marš}}
== Mostovi ==
Mostovi iz osmanskog perioda predstavljaju remek djelo ne samo tadašnjeg graditeljstva nego i današnjice zahvaljujući metodologiji izgradnje. Tokom svog postojanju izloženi su različitim razarajućim uticajima: poplave, djelovanja snažnih bujica, miniranja, bombardovanja, te od stalnog uticaja saobraćaja koji se odvija preko mosta. Nekoliko mostova je u cjelosti prebačeno na nove lokacijeObavljena saniranja i rekonstrukcije ponekad su se pokazale neadekvatnim i na određeni način narušili njihov autentični izgled, a u nekim slučajevima čak i doprinijeli daljnjoj degradaciji.
<ref name="Azra">{{Cite web |url=https://www.researchgate.net/publication/322204057_MOSTOVI_U_DOBA_OSMANSKOGA_CARSTVA_U_BOSNI_I_HERCEGOVINI_BRIDGES_FROM_THE_OTTOMAN_PERIOD_IN_BOSNIA_AND_HERZEGOVIN |title=Azra Kurtovic, Naida Ademović - MOSTOVI U DOBA OSMANSKOGA CARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI |work=Univerzitet u Sarajevu |accessdate= 13. 9. 2019}}</ref>
Brojni su mostovi iz osmanskog perioda, najpoznatiji su:
* [[Stari most]] u Mostaru
* [[Most Mehmed-paše Sokolovića]] u Višegradu. Zajedno sa Starim mostom u Mostaru, nalazi se na [[UNESCO]]-ovoj [[Spisak Svjetske baštine u Bosni i Hercegovini|listi mjesta svjetske baštine u Bosni i Hercegovini]].<ref>{{Cite web |url= http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=769 |title=Most Mehmed-paše Sokolovića |work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 3. 2016}}</ref>
* [[Stari most (Konjic)|Stari most u Konjicu]]
* [[Most na Žepi]] je sredinom XX stoljeća prebačen na novu lokaciju, da ne bi bio pokriven vodom novostvorenog vještačkog jezera<ref name="Žepa">{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2519 |title=Azra Kurtovic, Naida Ademović - MOSTOVI U DOBA OSMANSKOGA CARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI |work=Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2019}}</ref>. Isto se desilo i sa [[Arslanagića most|Arslanagića mostom]] kod [[Trebinje|Trebinja]].
[[File:BiH, Sarajevo - Svrzina kuća 1.jpg|mini|desno|Svrzina kuća u Sarajevu – tipična gradska kuća iz osmanskog perioda]]
== Stambena gradska kuća ==
{{Glavni|Gradska bosanska kuća osmanskog doba}} i {{Glavni|Kuća u Hercegovini iz osmanskog doba}}
Nova stambena kuća koju su donijele Osmanlije predstavljala je razvijeniji tip u odnosu na zatečenu drvenu kuću seoskog tipa. Kuća je jasno raščlanjena na prizemlje od kamena i sprat od drveta sa ispunom od ćerpiča ili od dasaka oblijepljenih malterom. Do sprata vodi drveno stepenište u otvoreni prostor divanhane. Sobe su niske sa drvenom tavanicom. Na podu je prostrt ćilim, sredina sobe je slobodna. U njoj porodica danju objeduje na niskim sinijama, a noću spava na dušecima prostrtim po ćilimu. Posteljina je danju u uzidanim drvenim ormarima. Ispod prozora je sećija sa šiljtetima i jastucima.
Sobe su doksatno izbačene iznad prizemlja. Doksat izražava savladavanje sile teže, težnja za lebdenjem.
Krov je kosi i četvorovodni.
U početku su kuće bile odmaknute od ulice i okrenute ka bašti. Vremenom su se primicale ulici, da bi se u XIX vijeku gradile sa doksatom iznad ulica.
Bogatije kuće imale su dva dvorišta: muško, sa ekonomskim dijelom, i žensko, porodično, sa bunarom ili česmom i cvijećem.
Bogatija vlastela gradila je i ishodne kuće za potrebe odmora u ljetnom periodu, sličnih arhitektonskih rješenja.<ref name="Zildžić">{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3009 |title= Zildžića kuća |work=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH |accessdate= 29. 10. 2017}}</ref>
[[File:Sarajevo Tram-Stop Bascarsija 2011-10-28.jpg|mini|desno|Čekrekjčina potkupolna džamija u Sarajevu]]
[[File:Begova dzamija.jpg|mini|desno|Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, sa kupolom i polukupolom]]
[[File:Suleimania Mosque.JPG|mini|desno|[[Sulejmanija džamija u Travniku]], sa četverovodnim krovom u stubovima i prodajnim prostorom u prizemlju]]
== Džamija ==
Džamije u Bosni i Hercegovine nose sve oznake osmanske arhitekture, ali su skromnijih dimenzija. Izuzev dvije, sve su u tlocrtu kvadratnih dimenzija. Imaju centralni molitveni prostor. U sredini prednjeg zida tog prostora je mihrab, polukružna niša, gdje stoji imam dok predvodi molitvu. U desnom prednjem uglu je minber ili propovijedaonica u vidu uzdignutog jednokrakog stubišta. Pozadi je mahvil, uzdignuti prostor gdje za vrijeme klanjanja stoji mujezin. Ispred ulaza je sofa ili trijem, kao smišljeni psihički posrednik između ulice (svijeta buke) i džamije (mjesta tišine) <ref name="BejtićA"/>
Munara je obavezni dio džamije, prvenstveno sa desne strane. Razlikuju se po visini, veličini i obliku presjeka i materijalu od kojeg su izgrađene (drvo, kamen).
Postoji nekoliko tipova džamija.
'''Jednoprostorna potkupolna džamija''' je jednostavna arhitektonska kompozicija, sa malobrojnim elementima konstrukcije, raščlanjenosti pa i dekoracije.
* [[Džamija Muslihudina Čekrekčije|Čekrekčijina džamija]] u Sarajevu iz 1526. godine. Najstarija sačuvana potkupolna džamija u Sarajevu je Čekrekjči Muslihudinova džamija koja je izgrađena 1526. godine. Ova džamija je po mnogo čemu posebna. Njoj nedeostaje uobičajeni trijem specifičan za potkupolne džamije. Umjesto tijema, s prednje strane džamije, nalaze se trgovačke radnje koje su ukomponirane u džamijsku cjelinu. Specifičnost ove džamije je i munara koja je uvučena u centralni kubus objekta. Čekrekčijina džamija objedinjuje tradiciju bursanskog i ranocarigradskog stila, što ukazuje da je riječ o gradnji koja prethodi klasičnom osmanskom arhitektonskom stilu. <ref>[https://akos.ba/osmanska-arhitektura-u-srcu-sarajeva-sarajevske-potkupolne-dzamije/ Sarajevske potkupolne džamije]</ref>
* [[Jeni džamija]] u Travniku iz 1549. godine
* [[Aladža džamija]] u [[Foča|Foči]] iz 1550. godine.
'''Džamija sa kupolom i polukupolom''' pripadaju samo dvije:
* [[Gazi Husrev-begova džamija]] u Sarajevu iz 1531. godine, po projektu glavnog osmanskog mimara Adžema Esira Alija. Sama godina izgradnje džamije upućeuje na prelazni period u osmanskoj arhitekturi, te je ona jedan od posljednjih objekata građenih u ranocarigradskom stilu.
* [[Ferhat-pašina džamija]] u [[Banja Luka|Banja Luci]].
Poseban tip, i najbrojniji, su '''džamije sa četverovodnim krovom''' i ravnom drvenom tavanicom. Dijele se u dva podtipa: tip jednoprostorne džamije, koji preovladava, i tip džamije sa stupovima. Ovom drugom tipu u Bosni pripada desetak džamija velikih dimenzija koje se javljaju u Bosni u posljednjim stoljećima osmanske uprave. Ovaj tip džamija predstavlja novo tlocrtno rješenje gdje stupovi nose tavanicu i mahvil postavljen duž prednjeg i dva bočna zida. Arhitektonski najznačajnija džamija ovog tipa u Bosni i Hercegovini je:
* [[Šarena džamija (Travnik)|Sulejmanija džamija u Travniku]] (Šarena džamija), izgrađena 1815. godine na temeljima mnogo starije. U prizemlju je ispod čitave džamije kameni bezistan u kojem je ranije bilo 10 dućana, koji su danas uklonjeni. Molitveni prostor je iznad bezistana.
* [[Džamija šejha Magribije|Magribija džamija]] u Sarajevu
* [[Gazanferija džamija]] u Banja Luci
[[File:Baščaršija - panoramio (1).jpg|mini|desno|Brusa bezistan]]
== Bezistan ==
Bezistan je složena riječ od [[Arapski jezik|arapskog]] ''bezz'' i [[Perzijski jezik|perzijskog]] nastavka (i)stan, a znači mjesto gdje se bez ili platno prodaje (od [[Svila|svile]], [[pamuk]]a i [[lan]]a). Kasnije je korišten za prodaju i druge skupocjene robe.
Bezisteni su vrlo solidno građene zgrade. Zidani su od kamena i presvedeni kupolama ili bačvastim svodovima. Osnovica im je pravougaonik ili kvadrat. Zidovi su im debeli metar i više.
Privredni život i graditeljska ekspanzija Sarajeva i drugih većih gradova u 16. vijeku bili su u znaku [[Trgovina|trgovine]] i [[zanat]]stva, najviše zahvaljujući poslovnoj preduzimljivosti [[Dubrovačka Republika|dubrovčana]]. Uvozi se razna tekstilna roba, [[riža]], [[papir]], čoha. Izvozi se [[vosak]], živa stoka, koža. Da bi se unaprijedila trgovina, sagrađena su tri bezistana u Sarajevu, dva u [[Travnik]]u i jedan u Banja Luci.
* '''Mehmed-begov bezistan''',
* [[Gazi Husrev-begov bezistan|Gazi Husrev-begov]] i
* '''Rustem-pašin''' ([[Brusa bezistan]]) je izgrađen 1551. godine u Sarajevu . Njegov osnivač je [[Rustem-paša Opuković]], porijeklom iz Sarajeva ili iz njegove okoline. Ima 6 velikih kupola, promjera 7 metara (visina vrha kupole je oko 12,50 m iznad poda prizemlja bezistana), i 2 kupolice koje su izvedene od turske cigle. Kupole se oslanjaju na dva stupca. Svi prozorski otvori kao i otvori vrata imaju šembrane izvedene od fino obrađenog kamena, a krila vrata i prozorski kapci su od kovanog gvožđa. Jedini je primjerak potkupolnog bezistana na prostorima bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]].
Nakon [[Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine|austrougarske okupacije]] korišten je kao magacin vojničkih uniformi, trgovina manufakturne robe, paromlin, kao magacinski prostor, tržnica mliječnih proizvoda i robna kuća suvenira. Od 2001 enterijer Brusa bezistana je preuređen tako da je dobio funkciju stalne postavke [[Muzej grada Sarajeva|Muzeja grada Sarajeva]]. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2006. godine, donijela je odluku da se proglasi za [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]].<ref>{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2841 |title= Brusa bezistan |work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Marti Cheery, [[Amra Hadžimuhamedović]] (predsjedavajuća), [[Dubravko Lovrenović]] i [[Ljiljana Ševo]] i Tina Wik .
== Kule i odžaci ==
{{Glavni|Kula}}
Turska feudalna gospoda (spahije) gradila je po svojim imanjima posebne kamene dvorce ili kule na više spratova. Služile su za stanovanje i za odbranu. Uz kule gradili su se odžaci ili konaci kao stambeni objekti. To su redovito jednospratne zgrade. U Bosni i Hercegovini ima preko četrdeset sela i zaselaka imenom Kula i dvanaest Kulina, trideset i jedno naselje zove se Odžak, četiri Odžaci i jedno Odžačina.
== Turbeta u Bosni i Hercegovini ==
{{Glavni|Turbe (mauzolej)}}
U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] nakon [[Osmansko carstvo|osmanlijskih vremena]], ostala su mnoga turbeta, kao obilježje na nečije djelo i postojanje. Mnoga turbeta u Bosni i Hercegovini osim [[Historija|historijskog]] imaju i [[Religija|religiozno]] značenje.
== Reference ==
{{Refspisak|2}}
{{Commonscat|Ottoman architecture in Bosnia and Herzegovina}}
| 