Razlika između verzija stranice "Vojvodstvo Svetog Save"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 57:
'''Vojvodstvo Svetog Save''' ili '''Hercegovina Svetog Save'''<ref>Vasa Čubrilović, [https://books.google.com/books?id=DLdBAAAAYAAJ Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovačkog mira 1699: zbornik radova sa naučnog skupa održanog 24. i 25. aprila 1986]</ref><ref>Nebojša Damnjanović, Vladimir Merenik, ''The first Serbian uprising and the restoration of the Bosniak state'', p. 21</ref> ({{Jez-la|Ducatus Sancti Sabae}}<ref>''Caroli Du Fresne domini Du Cange Illyricum vetus & novum, siue, Historia...'', [https://books.google.com/books?id=_c4GAAAAQAAJ&pg=PA126 p. 126]</ref>), jest kasna srednjovjekovna država koja je postojala dok je trajalo [[Osmanlijsko Carstvo|osmanlijsko]] osvajanje Balkana. Vladari su bili [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepan Vukčić]] i njegov sin [[Vladislav Hercegović Kosača|Vladislav]], iz plemićke porodice [[Kosače|Kosača]], i obuhvatali su značajan dio moderne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], a proširili su se i na primorske dijelove [[Hrvatska|Hrvatske]], istočne [[Crna Gora|Crne Gore]] i teritorije današnjeg [[Sandžak|Sandžaka]].
 
Stjepan je sebe imenovao "''Hercegom Svetog Save''" po prvom [[Spisak poglavara Srpske pravoslavne crkve|srpskom arhiepiskopu]], [[Sveti Sava|Svetom Savi]]. Naslov je njemačkog porijekla, ''Herzog'' što znači ''Vojvoda''. Stjepanova titula kasnije će dati ime današnjoj regiji [[Hercegovina|Hercegovine]], pošto su Osmanlije nazvali [[Hercegovački sandžak|osvojenu pokrajinu]] po njemu.<ref>[https://books.google.com/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA44 p. 44]</ref>
 
== Historija ==
Stjepan Kosača je 15. februara 1444. godine potpisao ugovor sa [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfonsom V]], [[Kruna Aragonska|kraljem Aragona i Napulja]], i time postao njegov [[vazal]] u zamjenu za pomoć protiv Bosanskogbosanskog kralja [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepana Tomaša]], vojvode Ivaniša Pavlovića i [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]]. Istim ugovorom Stjepan je obećao plaćati danak Alfonsu umjesto Osmanlijskom sultanu, što je činio do tada.<ref>Momčilo Spremić, Balkanski vazali kralja Alfonsa Aragonskog, Prekinut uspon, Beograd 2005, pp. 355–358</ref>
 
U dokumentu upućenom [[Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva|caru Frederiku III]] 20. januara 1448. godine, Stjepan Vukčić Kosača se nazvao "''Vojvoda [[Sveti Sava|Svetog Save]]"'', "''Gospodar [[Hum|Huma]] i obale"'' i "V''eliki knez"'', te prisilio Bosanskogbosanskog kralja da ga prizna kao takvog.<ref>[https://books.google.com/books?id=p5U3AAAAIAAJ&pg=PA756 page 756]</ref><ref>[https://books.google.com/books?id=ym01AAAAMAAJ&q= "Duke+of+Saint+Sava" The Danube-Aegean waterway project: a paper]</ref>  
 
Stjepan Vukčić je umro 1466, a naslijedio ga je najstariji sin [[Vladislav Hercegović Kosača|Vladislav Hercegović]]. Konačno, Vladislav će 1482. biti poražen od [[Osmanlijsko Carstvo|osmanlijskih]] snaga koje je predvodio najmlađi sin Stjepana Vukčića, [[Ahmed-paša Hercegović Kosača]], koji je prije toga prešao na [[islam]], nakon čega će teritorija potpasti pod [[Hercegovački sandžak]].