Razlika između izmjena na stranici "Infinitezimalni račun"

m
nema sažetka izmjene
m
{{Nedostaju izvori}}
{{Nije na bosanskom|hrvatskog}}
'''KalkulusInfinitezimalni račun''' jejest oblastpodručje u [[matematika|matematici]], kojakoje se bavi [[funkcija]]ma, [[derivacija]]ma, [[integral]]ima, [[limes funkcije|limesima funkcije]]. Proučava razumijevanje i opisivanje promjena mjerljivih [[varijabla|varijabli]]. Osnovna koncepcija kojom se opisuje promjena varijable je [[funkcija]]. Dvije glavne grane su [[diferencijalni račun]] i [[integralni račun]]. KalkulusInfinitezimalni jeračun osnova je [[matematička analiza|matematičke analize]] .
 
Primjenu nalazi u [[nauka|nauci]], [[ekonomija|ekonomiji]], [[tehnika|tehnici]] itd. Služi za rješavanje mnogih matematičkih problema, koji se ne mogu riješiti [[algebra|algebrom]] ili [[geometrija|geometrijom]]. Riječ "infinitesimalis" znači "beskrajno mala količina".
Kalkulus se na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] kaže "calculus infinitesimalis" i iz toga je proizašao naziv "kalkulus", koji se koristi u dijelu [[svijet]]a. Riječ "infinitesimalis" znači "beskrajno mala količina".
 
== Historija ==
[[Datoteka:GodfreyKneller-IsaacNewton-1689.jpg|180px|desno|mini|[[Isaac Newton]]]]
[[Datoteka:Gottfried Wilhelm von Leibniz.jpg|180px|lijevo|mini|[[Gottfried Wilhelm Leibniz]]]]
U [[antika|antičkom]] razdoblju bilo je ideja sličnih kalkulusuinfinitezimalnom računu. [[Egipćani]] su računali zapreminu [[piramida|piramide]] bez vrha. [[Grci]] [[Eudoks]] i [[Arhimed]] koristili su metodu ekshaustacije, koja je metoda izračunavanja [[površina|površine]] nekog oblika tako što se u njega ubacuje niz [[poligon]]a, čije površine konvergiraju prema površini cijelog oblika. Tu metodu koristio je i Kinez [[Liu Hui]] u [[3. vijek|3. vijeku]]stoljeću, da bi izračunao površinu kruga. U [[5. vijek|5. vijeku]]stoljeću [[Ču Čungdži]] koristio je metodu, koja će se kasnije nazvati [[Cavalierov princip]] za volumen [[kugla|kugle]].
 
Godine [[499]]. indijski je matematičar [[Aryabhata I.]] računao kalkulusomje infinitezimalnim računom i zapisao [[astronomija|astronomski]] problem u obliku diferencijalne jednačine. Na temeljuosnovu te jednačine, u 12. vijekustoljeću [[Bhaskara]] je razvio neku vrstu derivacije. Oko [[1000]]. godine [[Ibn alIbnul-HaitamHejsem]] osmislio je formulu za sve vrste četvrtih [[potencija]] i time priredio put za integralni račun. U 12. vijeku stoljeću [[Iran|perzijski]] matematičar Šaraf al-Din al-Tusi otkrio je pravilo za rastavljanje trinoma na proste faktore. U 17. vijekustoljeću japanski matematičar Šinsuke Seki Kova dao je osnovu kalkulusuinfinitezimalnom računu.
 
KalkulusOvo otkrili supodručje neovisnonezavisno jedan ood drugomedrugog u otprilike isto vrijeme otkrili su [[Isaac Newton]] i [[Gottfried Wilhelm Leibniz]]. Otkrili su zakone diferencijalnog i integralnog računa, derivacije i približne polinomske serije. Njihov rad nastavili su matematičari [[Augustin Louis Cauchy]], [[Bernhard Riemann]], [[Karl Weierstrass]], [[Henri Léon Lebesgue]] i drdrugi.
 
== Glavna poglavlja ==
 
=== Derivacija ===
[[Derivacija]] funkcije <math> f </math> je granična vrijednost koeficijenta prirasta funkcije i prirasta argumenta kada prirast argumenta teži nuli.
 
== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Integral functionsCalculus}}
* [http://planethmath.com/TopicsOnCalculus Teme o infinitezimalnom računu] na [[PlanetMath]]u {{en simbol}}
* [http://kalkulus.com Kalkulus.com, stranica na engleskom jeziku]
 
[[Kategorija:MatematičkaInfinitezimalni analizaračun|* ]]