Razlika između verzija stranice "Druga Španska Republika"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Prijevod}}
'''Druga španska republika''' (''La Segunda Repúblika Española'') se odnosi na period u [[Španija|Španiji]] od 1931. do 1936. odnosno do 1939. godine, u kojoj je nastao novi demokratski oblik države tj. [[Republika]], koja je bila okarakretisana oštrim političkim i ekonomskim sukobima u državi. Državni udar desničarskih dijelova vojske protiv izabrane ljevičarske vlade izazvao je 1936. godine
==
Nakon usporavanja ekonomskog napretka tokom Svjetske krize 1929. godine propala je i diktatura [[Prime de Riverasa]], koja je sebi postavila kao cilj poboljšanje ili potpunu zamjenu režima iz perioda Restauracije. Nakon njegovog neuspjeha 1930. i kratkog intermezza pod nadzorom generala Berenguera monarhija je konačno bila pri kraju. Sa [[Paktom iz San Sebastíana]], kojeg su promovisala dva bivša monarhistička političara – Miguel Maura i veleposjednik [[Niceto Alcalá Zamora]] – republikanski pokret je dobio zamah, dok je stari poredak izgubljao sve više ugleda. Nakon neuspjelog republičkog vojnog udara u decembru 1930., godinu dana nakon toga u aprilu su održani općinski izbori širom zemlje. Pristalice Monarhije su taj događaj uglavnom tumačili kao jasan glas protiv starog režima. U ukupnom rezultatu, prema pisanju historičara Javiera Tussella, republikanci su imali 48,
S obzirom na rezultate izbora, Alcalá Zamora je 14. aprila 1931. godine prooglasio novu Republiku.Većina stanovništva je bila zadovoljna sa tim proglašenjem, jer su polagali velike nade u razvoj
[[Alfons XIII, kralj Španije|Alfonso XIII.]] je također u rezultatima izbora uvidjeo zavjet protiv Monarhije i odlučio je da napusti državu, bez formalnog odricanja od prijestola. 17. aprila je u monarhističkom dnevniku ABC objavio svoj oproštajni manifest, u kojem navodi sljedeće:
Line 15 ⟶ 16:
== Socioekonomska struktura ==
Španija je u vrijeme Druge Republike ostala država sa jakom agrarnom i polufeudalnom strukturom. Samo u sjevernim graničnim područjima [[Pirinejskog
Španska ekonomija nije bila direktno pogođena
=== Nositelji starog poretka ===
Line 24 ⟶ 25:
Hispanidad su predstavljali prije svega oficiri koji su se poslije poraza u špansko – američkom ratu 1898. godine i pogubnih marokanskih ratova sve više posvećivali uslovima u domovini.
Treći stup tih tradicionalnih struktura moći predstavljala je
=== Srednja klasa ===
Na rubu te hierarhijske triade je živjela srednja klasa, društveni
=== Organizirana radna snaga ===
1869. godine izaslanici iz različitih grupa Prve Internacionale prešli su kratku udaljenost preko [[Pireneji|Pirineja]] kako bi proširili svoje ideje. Isprva su doživjeli veliko
Osim toga, članstvo u anarhističnim organizacijama bilo je besplatno za razliku od socijalističkih organizacija.
== Godine reforme 1931 - 1933 ==
Velika želja nove državne vlade je bila modernizacija Španije. U tom procesu, vlada je htjela riješiti 3 problematična područja: odgovornosti centralne madridske vlade trebale bi biti na novo definisane u korist historijskih regija, zatim bi trebala biti potisnuta dominacija tradicionalnih elita, kao što bi trebalo biti uspotavljeno pitanje vlasništva na velikim zemljišnim posjedima
Pored ovih temeljnih pitanja, od neposredne važnosti bio je i nastavak ekonomskog razvoja koji je započeo
Najveći izazov za Republiku je bilo tzv. „socijalno pitanje“. Najprije bi poboljšanje ekonomske sitaucije u ruralnim i industrijskim područjima mogli stvoriti priliku za njegovo što šire prihvaćanje. Dok je program ekonomskog poticaja Prime de Riverasa bio usmjeren isključivo na industrijski sektor, zemljišna reforma imala je za cilj smanjiti nesigurnu socijalnu situaciju u ruralnim područjima. Agrarna odredba iz septembra, 1932. godine imala je cilj, južnu latifundiju razviti u korist društva. Iako je načelno dogovor o potrebi reforme bio jednoglasan sa svih strana,došlo je do spora izemđu republikanaca i socijalista. [[
U političkoj praksi republikanci su izbjegavali da agrarno pitanje postave u centar reforme. Tako su u dvije godine prodali samo mali dio polja po nepovoljnim cijenama. Novi vlasnici morali su kupovati zemljište po punoj cijeni jer su prethodni vlasnici dobili naknadu. Osim toga, banke su odbijale davati kredite, što je povećalo zastoj u poljoprivredi. Dvije trećine nezaposlenih bili su iz poljoprivrednog sektora, gdje je zabilježen veliki broj protesta, čak 40%. Socijalistički ministar rada [[Francisco Largo Caballero]], koji je već radio kao državni tajnik Prime de Riverasa, izdao je od decembra 1931. godine mnogobrojne zakone, kojima je bio cilj unapređenje pravne situacije zaposlenih u industrijskom sektoru kao i regulacija protesta, koji su bili u tom razdoblju veoma rašireni.
=== Kultura i obrazovanje ===
Politika nove vlade po pitanju kulture i obrazovanja pokazala se osobito kontroverznom. Republikanci su bili prvi vladajući poredak u Španiji koji su se brinuli o obrazovanju. Nakon proglašenja Republike, oko jedne trećine
Ta odredba je neizbježno utjecala na položaj [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], koja je igrala značajnu ulogu u društvu. Liberlci kao i ljevičari su prezirali [[katolicizam]]. Nacrt ustava, koji je odobrio crkvi poseban status, ali u isto vrijeme i ograničio neke privilegije, je od strane većine glasača u španskom parlamentu (El Corte) proglašen nevažećim. Izdana je zabrana zapošljavanja za osoblje, koje je bilo vjerski opredjeljeno. To je izazvalo velike probleme, jer nije bilo moguće tako brzo zamijeniti pružatelje vjeronauka, pogotovo zato što su financijska sredstva bila rijetko dostupna. Utjecajni [[Jezuit|jezuitski red]] proglašen je nezakonitim. Promjene u zakonu bile su također popraćene nasiljem nad crkvenom imovinom. 11. maja, mjesec dana nakon proglašenja Republike, anti – crkveni krugovi počeli su paliti crkve nakon navodne monarhističke provokacije, koja je pokušala napasti anarhističke dnevne novine A. B. C.
Line 65 ⟶ 66:
Atmosfera se brzo pogoršala, val štrajkova je pogodio zemlju, a parlamentarna prava su se okrenula protiv daljnje reforme vlade. Pod utjecajem događaja iz Casasa Viejasa i jedva primjetnih rezultata prethodnih reformi, krila ljevičarskih sindikata, koja nisu vidjela rješenje društvenih problema u Republici, dobila su na popularnosti. Na čelu sa [[Federacijom Anarquista Ibérica]] (FAI), anarhisti su potisnuli svoj put konfrontacije prema Republici, na šta su policijski službenici odgovorili sa oružanim silama. FAI je osnovana 1927. godine kako bi ojačala subverzivne struje španskog anarhizma. Do sada je stekla veliki utjecaj u anarho – sindikalističkom pokretu. Protivljenje njihovim militantnim dijelovanjima dovelo je do sukoba unutar CNT-a. Mala grupica, Treinisti, odvojila se je od sindikata.
Liberalni premijer Azaña osnovao je novu paravojnu policiju, Guardia de Asalto (Napadna straža) kako bi se branio od svojih neprijatelja. Njezin šef bio je Agustín Muñoz Grandes. U septembru je došao kraj tadašnjoj vladi. Došlo je do sukoba između liberalista i socijalista. Situacija je ponovno podsjetila na uvjete
U oktobru je stupio na snagu novi ''Zakon za obranu republike'', kao i nova direktiva o cenzuri, koju su i monarhisti i anarhisti shvatili kao provokaciju.
Line 73 ⟶ 74:
=== Pobjeda desnice ===
Novi izbori u novembru 1933. godine završili su za lijeve republikanske stranke sa drastičnim porazom. Taborni savez CEDA (Confederación Española de Derechas Autónomas –
Gil – Roblesovi politički ciljevi bili su izgraditi CEDA u katoličkoj masovnoj stranci i nakon uspješnog preuzimanja vlasti, ukinuti sekularne ustavne članke. On je slijedio strategiju preuzimanja vlasti izborima, a zatim ukidanjem demokracije:
Line 81 ⟶ 82:
Njemu su bili uzor događaji u [[Italija|Italiji]] i [[njemačkom Reichu.]]
CEDA je u predizbornoj kampanji imala neobično velik propagandni napor za desničarske stranke u
=== Vladino djelovanje i otpor ===
Nova vlada je na početku povukla socijalno zakonodavstvo i crkvene zakone svog prethodnika. Također je smanjen proračun za obrazovanje. Latifundisti su ponovo mogli kontrolirati svoje teritorije bez ograničenja. Plaće su bile smanjene i otpuštanja sa posla nagomilana. Unatoč otporu u parlamentu i od strane predsjednika, donesen je zakon koji amnestira odbojne časnike 1932. godine i vrača ih na njihova stara zapovjedna mjesta. U društvu je bilo ponovljenih nasilnih reakcija. Ekonomija je zastala. U Aragonu s anarhističkim uporištem [[Zaragoza]] proglašen je 8. decembra 1933. godine ustanak. U Andaluziji i Valenciji (ali ne u Kataloniji) je to bilo doba velikih protesta i spaljivanja crkava. Uprkos svemu, anarhisti su bili preslabi za nacionalnu akciju. Nakon četiri dana ustanak je ugušen. Desničarska vojska i republikanska policija stali su na stranu anarhista koji su uvježbavali društvenu [[Revolucija|revoluciju]]. No, u martu 1934. Zragoza je ponovno doživjela opće proteste.
UGT, prethodno republikanski i reformistički od svog osnutka, iz temelja je promjenio svoj politički stav. Od ulaska u vladu, broj njegovih članova gotovo se učetverostručio. Novo samopouzdanje utjelovio je [[Largo Caballero]], popularni bivši ministar koji se osjećao izdanim od strane republikanaca. Na temelju svog iskustva u uredu, izjavio je da je jednostavno nemoguće „ostvariti čak i mali dio socijalizma u okviru buržoaske demokracije“. Tvrdio je da je njegovo ministarsko osoblje sabotiralo sve njegove upute. Većina članova sindikata osjećala je to isto što i prema buržoaskim liberalima. Pobjeda desnice tumačena je kao uspon [[Fašizam|fašizma]]. 65-godišnji Largo Caballero se obratio sljedećim riječima: „Jedina nada je još uvijek državna revolucija.“ Za anarhiste je ta promjena naravno bila nerazumljiva. Oni su uvjetno odbili savez sa UGT-om. Radikalizacija socijalističkog saveza naišla je na otpor dijelova svoje povezane stranke, PSOE-a. Snažan čovjek PSOE-a bio je izdavač i bankar Indalecio Prieto, koji je već
Nova vlada je pokušala popraviti situaciju liberalnim ekonomskim metodama. No, uprkos tome na ruralnim područjima se je situacija pogoršala. Neke su se spontane kolektivnosti farmera tolerirale (npr. u provincijama [[Toledo (provincija)|Toledo]] i [[Jaén]]) kako ne bi izazvale jos jače reakcije. Opći protesti u 15 pokrajina u junu 1934. godine, u koje su sudjelovali CNT i UGT, završen je nakon devet dana uz pomoć kompromisa. U aprilu, novi lijevo – liberalni Katalonski generalitet, izabran s anarhističkom potebom, izdao je nove zakone za zaštitu malih vlasnika. To ih je dovelo u sukob s središnjom vladom u Madridu, budući da je katalonski zakon naročito prekršio ustav i odgovarajući madridski zakon, koji je u prvi plan stavio interese zemljoposjednika. Katalonski pregovarač kasnije je izjavio da je imao mandat da izazove skandal u ovom slučaju. Katalonsko pravo, koje je bilo uključeno u središnju vladu, povuklo se iz katalonskog parlamenta. Zauzvrat, skupina Esquerra koja vlada u Kataloniji napustila je Cortes.
Središnja vlada također je stvorila neprijatelje u Baskiji, iako je tamo izabrana većina CEDA-e. Središnja vlada željela je nametnuti novi porez regiji koji bi dodatno smanjio njegove historijske privilegije. Pokrajinska vlada na čelu s umjerenim nacionalistima sazvala je posebne izbore koje je Madrid zabranio. U A.B.C. rečeno je: "Dragi [[komunisti]] kao baski!" U rujnu 1934. baskijski zastupnici napustili su parlament u Madridu.
=== "
CEDA je najavila promjene. Liberali i socijalisti bili su uznemireni. Bojali su se da bi [[Gil-Robles]] mogao revidirati ustav ako bi došao na vlast, kao što se to dogodilo u [[Austrija|Austriji.]] Unutarnjim glasovanjem, socijalisti su govorili u prilog ustanku. Prije rekonstitucije Cortesa, parlamentarna ljevica je upozorila predsjednika da ne imenuje niti jednog člana CEDA-e vladi. Azañina stranka napustila je parlament i proglasila vandredno stanje.
Pobuna je imala različita polazišta. Ukupno, bilo je mrtvih u 26 provincija. U Barceloni je Generalitat proglasio svoju neovisnost. CNT-FAI je držao podalje od svih planova za pobunu. U Madridu, gdje je Largo Caballero koordinirao ustanak, UGT nije imao šanse. Grad je imao jake garnizone i radnici nisu imali oružje. Umjesto toga, stigli su u Asturiju preko obilazaka, gdje je izbio oružani sukob u štrajku rudara Asturijaca.
Željeznički radnici i rudari iz [[Gijon|Gijona]], [[Oviedo|Ovieda]] i okolice žestoko su se opirali državnoj moći. Ona je proglasila Allianza Obrera (Savez radnika), koji je bio sačinjen iz: UGT-a, anarhosindikalista Treinistas i nekoliko komunista PCE-a, koji su se pridružili pobuni u posljednjem trenutku. Ovaj regionalni savez smatra se pretečom kasnijeg popularnog fronta. U nekim gradovima proglašena je socijalna revolucija. Nakon ruske oktobarske revolucije, ustanak je nazvan "
Kako bi potisnuli ustanak, koristili su
Od 2007. godine se raspravlja o broju žrtva iz ovog perioda. Prema historičaru Julianu Casanovi, na strani pobunjenika bilo je 1.100 poginulih i 2.000 ranjenih od strane oružanih snaga. Nadalje, 34
Historijsko središte Ovieda pretrpjelo je ozbiljna oštećenja, jer je bilo zapaljeno pozorište Campoamor i
Nakon proglašenja ratnog stanja došlo je do proizvoljnosti vojske. Radnici koji su se predali bili su pogubljeni u skupinama bez suđenja. Drugi su mučeni u posebnim logorima kako bi otkrili gdje je oružje koje nisu mogli pronaći skriveno. Tek je kasno vlada intervenirala i okončala kampanju osvete. Nakon toga korišteni su vojni sudovi koji su priveli više od 40.000 ljudi, uglavnom bez konkretnih dokaza. Manuel Azaña, Largo Caballero i Lluis Companys također su bili kažnjeni.
| |||