Razlika između verzija stranice "Desidijati"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 42:
=== Romanizacija ===
==== Pacifikacija ====
Mogućnost novih pobuna Desitijata, Rimljani su spriječili sistematskom regrutacijom mlađih ljudi u druge pokrajine Carstva.<ref Zaname="Desit">{{Cite pacifikacijuweb zemlje bila je već 19|url=http:/20/www. g.nacademia.edu/3613484/Dezitijati_u_rimskoj_armiji e. sagrađena|title= kolskaSalmedin cestaMesihović, saDEZITIJATI brojnimU stanicamaRIMSKOJ zaARMIJI smještaj|work= vojnihRadovi jedinica,Filozofskog odfakulteta Salone, središtau provincijeSarajevu, doknjiga njihoveXIV/1 tvrđave Hedum ''(viamHistorija, aHistorija Salonisumjetnosti, ad Hedum castellum Daesitiatium per millia passuum CLVIArheologija)'', uSarajevo, dužini2010, 15667 km. Ubikacija75 tvrđave|accessdate= nije do sada potvrđena9. Smatra se da je bila kod [[Kiseljak]]a ili [[Breza|Breze]]2. Druga cesta je iz Narone u Sarajevsko polje dolazila preko Nevesinja i [[Konjic]]a. Kasnije je cesta produžena do [[Domavia|Domavie]] kod Srebrenice (sada već iz ekonomskih razloga).2016}}</ref>
 
Za pacifikaciju zemlje bila je već 19/20. g.n. e. sagrađena kolska cesta sa brojnim stanicama za smještaj vojnih jedinica, od Salone, središta provincije, do njihove tvrđave Hedum ''(viam a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia passuum CLVI)'' u dužini 156 km. Ubikacija tvrđave nije do sada potvrđena. Smatra se da je bila kod [[Kiseljak]]a ili [[Breza|Breze]].<ref name="Dolabela">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/199375920/Ivo-Bojanovski-Dolabelin-sistem-cesta-u-rimskoj-provinciji-Dalmaciji |title= Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji |work= ANUBiH, Centar za balkanološke studije, Sarajevo, 1974 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
Druga cesta je iz Narone u Sarajevsko polje dolazila preko Nevesinja i [[Konjic]]a. Kasnije je cesta produžena do [[Domavia|Domavie]] kod Srebrenice (sada već iz ekonomskih razloga).
 
Desitijati su u doba ranog Carstva živjeli pod nadzorom rimskih vojnih prefekata i plemenskih knezova (''principes''), u okvirima autohone teritorijalno-političke zajednice (''civitas peregrinorum'') i po svom običajnom pravu.
Line 48 ⟶ 51:
==== Stvaranje municipija ====
Tada su Flavijevci (carska dinastija) uveli slobodnije političke odnose proširivši bazu nosioca vlasti i na domaće prvake, i proširivši i unutarnju autonomiju domaćim civitates peregrinae. Bio je to rezultat potreba za financiranjem rata i ostvarenja [[Vespazijan]]ovih projekata, među kojima i velikog projekta municipalizacije i urbanizacije (otvaranje rudnika, izgradnja limesa, osnivanje kolonija u Sisciji i Sirmiju, formiranja flote na Savi, Dravi i Dunavu itd.).
Na području Desitijata formirana su tri rimska municipija, prvi već za Vespazijana. Municipiji su u Rimskom Carstvu osnovne samoupravne ćelije. Novi municipaliteti se više ne nazivaju plemenskim imenom, nego, kao i obično, po gradu-centru municipalne zajednice: [[Aquae S... (Ilidža)|res publica Aqu(arum) S. . . ]] na Ilidži kod Sarajeva, [[Bistuensium (Srednja Bosna)|municipium Bist(uensium)]] (čija lokacija nije do sada utvrđena) i [[C. Ris... (Rogatica)|c{olonid) RIS]] . . . u [[Rogatica|Rogatici]], istočno od Sarajeva. Prerastanje plemenskih (peregrinskih) civitates u [[municipij]]e, to jest u autonomne gradove označava najviši domet romanizacije.
 
Proces romanizacije na prostoru Srednje Bosne, razbioo je stare narodnosne i plemenske veze i tako na kraju doveo do razgradnje cjelovitosti dezitijatskog naroda, i stvaranja rimskog provincijalnog stanovništva, koje se vezalo za tradicije rimske države i naroda. Dezitijati su prestali postojati.<ref name="Mesih.Ilirike">{{Cite web |url=https://books.google.ba/books?id=cK83AwAAQBAJ&pg=PA951&lpg=PA951&dq=bistuae+vetus++bistuae+nova+mesihovi%C4%87&source=bl&ots=2Uh3IcTyUT&sig=OzJ1JXbDoCCvyNl522rGOskO0Oo&hl=bs&sa=X&ved=0ahUKEwjp6qyyofXTAhUH2ywKHTtrBsEQ6AEIIDAA#v=onepage&q=bistuae%20vetus%20%20bistuae%20nova%20mesihovi%C4%87&f=false|title= Salmedin Mesihović , ILIRIKE |work= Autorsko izdanje, Sarajevo, 2014 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>
 
Nakon gotovo tri stoljeća političke nezavisnosti, Dezitijati su poraženi od strane novonastale Rimske Imperije kojom je tada vladao imperator [[Cezar Augustus|August]] (vladao od 27. p. n. e. do 14. n. e.). <ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Nakon toga postali su dio rimske provincije [[Ilirikum]], odnosno Dalmacija (rimska pokrajina)Dalmacije u kojoj su imali određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju (tzv. ''civitas peregrini'', naziv za slobodno stanovništvo ali bez statusa građana Rima).<ref name="Desitija">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/identitet_bih_kroz_historiju_1.pdf |title= Salmedin Mesihović, TRANSFORMACIJA IDENTITETA DEZITIJATA KROZ PROCES ROMANIZACIJE |work= IDENTITET BOSNE I HERCEGOVINE KROZ HISTORIJU -INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2011.|accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
U rimskom periodu srednja Bosna postaje najvažnije saobraćajno čvorište u [[Dalmacija (rimska provincija)|provinciji Dalmaciji]].
<ref name="Dolabela">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/199375920/Ivo-Bojanovski-Dolabelin-sistem-cesta-u-rimskoj-provinciji-Dalmaciji |title= Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji |work= ANUBiH, Centar za balkanološke studije, Sarajevo, 1974 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Dolazi do razvoja naselja: Bistue Vetus i Bistue Nova u municipiju [[Bistuensium (srednja Bosna)|Bistuensium]], [[Aquae S (Ilidža)]].
 
Rimska politika uvijek je smatrala potrebnim i uključivanje u svoje oružane snage i regrutovanih jedinica iz reda potčinjenih zajednica. Tako se i u izvornoj građi potvrđuje da je dezitijatska civitas dala svoj regrutni doprinos imperijalnoj vojsci. Najbolje svjedočanstvo pružaju dva epigrafska spomenika na kojima se spominju dvojica Dezitijata koji su bili pripadnici auksilijarnih jedinica. Nakon toga uslijedilo bi nagrađivanje koje se uglavnom zasnivalo na dodjeli rimskog građanstva i to na osnovi zvaničnih diploma.<ref name="Desit">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/3613484/Dezitijati_u_rimskoj_armiji |title= Salmedin Mesihović, DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI |work= Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 – 75 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
==Etimologija==