Razlika između verzija stranice "Bakarno doba"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1:
[[Datoteka:Diffusion cuivre.png|mini|420px|lijevo|Širenje obrade bakra do 4300. godine p.n.e]] [[Datoteka:Bellbeaker-Palmela points.jpg|mini|thumb|300px|Vrhovi kopalja od bakra iz San Román de Hornija, Arheološki muzej [[Valladolid]], [[Španija]].]]
'''Eneolit''' ili '''[[bakreno doba]]''', ([[bakarno doba]]) ili [[halkolit]] (grč. ''khalkos'' = bakar + ''lithos'' = kamen) ili [[kuprolit]] javlja se kao uvodni stupanjstepen razvoja naprednijih kultura metala. Izniklo je iz krila [[neolit]]ske kulture i označava "početak kraja" dominacije kamena u razvoju kulture i tehnologije u proizvodnji oruđa i ostalih potrepština. [[Bakar]] se relativno često proizvodio i u neolitu (jer se mogao naći i u elementarnom stanju), ali je, zbog miskeniske tvrdoće, bio nepodesan za proizvodnju solidnijihčvrstijih predmeta.
 
Procjenjuje se da je bakreno doba u razvoju kulture trajalo između oko 3500. - 2000. godine p.n.e. zbog usporedne uporabeupotrebe [[bronza|bronze]] i [[kamen]]a. Njegovo širenje u Evropu se veže uz početak formiranja indoevropskih [[pleme]]nskih zajednica na područjima oko [[Crno more|Crnog mora]]), na [[Balkan]]u i [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. Obilježeno neje intenziviranjem razvoja stočarstva, koje je imalo prioritet nad [[ratarstvo]]m, [[lov]]om i [[ribolov]]om, što snažnijeje povezanedovelo do snažnijeg povezivanja plemenske skupinezajednice. Praćeno je razvojrazvojem bakrene tehnologije, [[patrijarhat|patrijarhalne]] strukture društva i prodiranjeprodiranjem indoeuropskih skupinagrupa s Istoka.
 
==OsobenostiKarakteristike bakra ==
[[Bakar (element)|Bakar]] je mehki, lahko obradivi, [[metal]], obradljiv čak i s primitivnim kamenim alatom. U površinskim slojevomaslojevima [[Zemlja|Zemljine]] kore se najčešće pojavljuje u kao plavi [[azurit]], zeleni [[malahit]] ili crvena stijena. Jedna od takvih najvećih nalazišta, nalazila su se okolo velikih jezera na granici [[SAD]] i [[Kanada|Kanade]]. Pronađeno je više od 10.000 mjesta na kojima se prerađivao bakar, od kojih neka potiču iz [[3000]]. godine p.n.e., a čiji su grumeni dosezali težinu i do 100 [[kilogram]]a. Sprovedene analize su potvrdile da je bakar iz tih nalazišta bio upotrebljavan sve do [[Južna Amerika|Južne Amerike]];. njegoviNjegovi tragovi su nađeni u grobu [[Inke|Inka]], a vjeruje se i u teorije da je taj isti bakar bio prodavan i [[Egipat|Egiptu]] i drugim područjima [[Bliski istok|Bliskog Istoka]], nakon transporta koji su obavljali tzv. "Narodi s mora".
 
==Historija obrade==
[[Datoteka:Beakerculture.jpg|mini|thumb|250px|Nalazi "Kulture zvonolikih pehara", oko 1800. p.n.e., Stadtmuseum [[Bruchsal]], [[Njemačka]].]]
 
Zbog svoje mekoće, bakar se u početku koristio za nakit, ali otkrićem naprednije obrade hladnim postupkom postiže su dvostruko veća tvrdoća, što odgovara za izradu [[alat]]a i [[oružje|oružja]] potrebne tvrdoće. Jedina prava mahana te obrade bila je krhkost, tj. lomljivost. Najstariji dokazi korištenja bakra potiču iz [[8000.]] p.n.e., iz [[Turska|Turske]], [[Cayonu Tepesi]], u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas funkcionirajueksploatišu.
 
Sve veća upotreba bakra u svakodnevnoj upotrebi unijela je značajne promjene i u tadašnja društva. Pojavile su se i prviiprvi majstori specijalisti - [[Rudarstvo|rudari]], [[kovač]]i, [[Metalurgija|metalurzi]]. Ubrzano je rasla i potraga za bakarnim [[rude|rudama]]. Tako se do [[3800]]. pn.e., upotreba bakra proširila širom [[Mediteran]]a i obalam [[Atlantik]]a.Budući da rude bakra sadrže i plemenite i druge [[metal]]e, započeta je eksploatacija i [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]] i [[olovo (element)|olova]]. Oko [[3500]]. godine p.n.e. otkriven je i [[arsen]] koji u dodatku bakru, povećava njegovu tvrdoću, jer nastaje arsenova [[bronza]].
 
Na osnovu [[arheologija|arheoloških]] nalaza moguće je zaključiti da je eneolitska kultura, i na teritoriji bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] bila široko rasprostranjena i bogato zastupljena. U mnogim dijelovima te teritorije postojali su ili u talasima pristizali izdanci eneolitskikih kultura, kao što su [[Butmir|butmirska]], badenska, cetinska, hvaranska, kostolačka, lasinjska, ljubljanska, lengyelska,slavonska, potiska, sopotska, vinčanska i vučedolska, te Bodrogkeresztúr, Cotofeni, Retz-Gayary, Saleuta i druge.<ref>Basler Đ. et al., red. (1979): Praistorija jugoslavenskih zemalja – III Eneolitsko doba. Svjetlost i ANUBiH, Sarajevo.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>