Razlika između verzija stranice "Glasinačka kultura"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:Prahistorija dodata (uz pomoć HotCat-a) |
No edit summary |
||
Red 1:
'''Glasinačka kultura''' je najizrazitija grupa [[Bronzano doba|bronzanog]] i [[Željezno doba|željeznog doba]], sa nizom lokalnih karakteristika, koja se rasprostirala u istočnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], jugozapadnoj [[Srbija|Srbiji]] i sjevernim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]].
Mati-kultura u sjevernoj i srednjoj [[Albanija|Albaniji]] je južni ogranak glasinačke kulture, a cetinska kultura iz [[Hrvatska|Hrvatske]] je njen zapadni ogranak. Kako je glasinačka visoravan bila prvo i najznačajnije područje odakle je došao najveći dio do sada pronađenog arheološkog materijala, koji se pripisuje jednoj originalnoj kulturi iz starijeg željeznog doba, čitava ta kultura nosi naziv "Glasinačka kultura". Osnovne karakteristike ove kulture su tumuli, grupirani oko gradina s ostacima suhozida, čineći nekropole.
Smatra se da su nosioci glasinačke željezne kulture bili [[Iliri]], te da se čitav kulturni kompleks može vezati za njihovo pleme [[Autarijati|Autarijate]].<ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 45. ISBN 0631198075</ref>
==Arheološka istraživanja==
Već prve godine nakon ulaska [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovinu Glasinačka visoravan postaje predmet slučajnih nalaza i amaterskih istraživanja pojedinaca. Poručnik Johan Leksa
Od kraja 19. vijeka istraživanja organizira [[Zemaljski Muzej]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Istraživanja su provedena u periodu od 1886-97. godine, najprije na Glasinačkom polju, a kasnije su proširena do [[Prača|Prače]] i [[Drina|Drine]], pa je arheološki pojam Glasinac (glasinačko područje) znatno širi od geografskog. Evidentirano je oko 50 prahistorijskih gradina i više od 1200 tumula (grobnih humaka) od kojih je veći dio istražen. Istraživanja su vodili Ćiro Truhelka, Р. Stratimirović, V. Ćurčić i najviše F. Fiala, a u novije vrijeme Borivoj Čović, Branko Govedarica i Milica Kosorić.
Nalazi iz Mramorca u jaseničkom kraju, koje je Milutin Garašanin obradio 1949, inicirali su istraživanje prekodrinske glasinačke kulture starijeg željeznog doba, lokaliteta u zapadnoj Srbiji (Ražani i Kriva Reka). Kasnija otkrića monumentalnih grobova u Atenici, Pilatovićima i [[Novi Pazar|Novom Pazaru]] i obrada materijala pronađenog u njima samo su dodatno potvrdila prisustvo ilirsko-autarijatske komponente i osvijetlila njen kulturni i narodni razvoj duboko na području istočno od [[Drina|Drine]]. Istraživanja su nastavljena na [[Kosovo|Kosovu]] (Romaja i Pećka Banja), Pešteru i sjevernoj [[Crna Gora|Crnoj Gori]] ([[Pljevlja]] i monumentalni grob Lisje polje kod [[Ivangrad]]a).<ref>HISTORIJA AUTARIJATA -Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014</ref>.
Red 26:
==Bronzana glasinačka kultura==
U ranim fazama [[bronzano doba|bronzanog doba]] na Glasincu, stanovništvo su nomadski stočari heterogenog porijekla, prilično malobrojni, pa su malobrojna i gradinska naselja (Gradac, Gradina). Iz tog perioda su karakteristični materijali: [[keramika]], bronzani noževi, kamene ratne sjekire i bronzani ukrasni predmeti (igle, privjesci i grivne s motivom ribljeg mjehura).
Slijedeće, kasno bronzano razdoblje, Glasinac III, izdvaja se kao zasebna kultura. Naseljava se više gradina i broj stanovnika raste. Sahranjivanje je pod humcima (najčešće je skeletno), a od priloga se javljaju bronzani ukrasni predmeti, violinaste fibule, igle s topuzastom glavom, dok je keramika rijetka. U kasnom bronzanom dobu jača lokalna proizvodnja, oprema grobova je bogatija, a nalaze se i specifični domaći oblici (bronzane ogrlice i toke ukrašene graviranim geometrijskim ornamentom, fibule lokalnog tipa).
Red 32:
==Glasinačka kultura željeznog doba==
Najveći procvat se događa u [[željezno doba|željeznom dobu]] (Glasinac IV i Glasinac V) iz kojega potječe većina gradina i grobova. U 8. vijeku p. n. e. počinje upotreba željeza u izradi oružja i tokom ovog razdoblja željezo sve više ulazi u život. U sljedećem, 7. vijeku, započinje veliki zamah domaće proizvodnje i željeznog oružja i bronzanog nakita te nastaje veliki broj varijanti oružja i nakita sa karakteristikama specifičnim samo za autarijatsko područje u tehničkom i umjetničko-stilskom smislu. Postoji činjenica da i pored raznovrsnosti pokretnog materijala, glasinačka kultura starijeg željeznog doba ipak pokazuje visoki stepen ujednačenosti, bar u svojim osnovama.
Pokretni materijal (nakit, oružje, oruđe, keramika i posuđe) starijeg željeznog doba pokazuje i jasan kontinuitet sa kasnim bronzanim dobom. Jedine dvije razlike pokretnog u materijala iz grobova starijeg željeznog doba u odnosu na grobne priloge iz prethodne faze bronzanog doba su znatno veća zastupljenost željeznog oružja i raznovrsnost nakita. U grobovima se nailazi na raznovrstan nakit, naročito bogat u ženskim, ali zastupljen i u muškim grobovima. U starijem željeznom dobu za izradu nakita se uglavnom koristi bronza, a mjestimično se nailazi i na kositar. Nakit od srebra je rijedak, a od zlata naročito. Nakit od ova dva plemenita metala postaje češći među nalazima tek sa intenziviranjem kontakata sa grčko-mediteranskim svijetom. I tek od početka 5. vijeka p.n.e. nailazi se na sve veći broj predmeta izrađenih od srebra i od zlata (posebno značajno nalazište u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]). [[Željezo]] se jedino zadržava u izradi pojedinih tipova fibula i to samo u ranim fazama, a i postupno se i ova rijetka upotreba željeza za izradu nakita gubi. [[Bronza]] se, pored svoje primarne upotrebe za izradu nakita, upotrebljava još i u izradi metalnih dijelova odjeće, konjske orme te sitnog oruđa i pribora svakodnevne upotrebe. Dok u načelu prilično izostaje upotreba željeza u izradi nakita, dotle se ono upotrebljava za proizvodnju ofanzivnog oružja (koplja, mačevi, ratne sjekire i noževi) i djelimično za izradu oruđa (sjekire i noževi). <ref> http://www.zemaljskimuzej.ba/arheologija/prahistorija.php Nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu</ref> U naoružanju bronza se koristi samo za izradu defanzivnog oružja (knemida i obloga štita). Defanzivno oružje (šljem, knemide, oklop i štit) nalazi se najčešće u bogatim ratničkim ili kneževskim grobovima. Pored nakita, oružja i oruđa, u tumulima se nailazi i na znatno prisustvo keramike.
| |||