Razlika između verzija stranice "Teritorijalna odbrana"

Invazija snaga [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] [[1968.|1968]] na [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]] ([[Praško proljeće]]) dovelo je JNA u novi položaj. Naoružanje JNA tada se sastojalo pretežno od zaplijenjenog oružja iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Vojna industrija SFRJ nije tada imala kapacitet proizvodnje teškog oružja, koje je za potrebe JNA iz [[SSSR]]-a uvoženo. Vrhovna komanda procjenjivala je da ako neka susjedna država izvrši invaziju na SFRJ , JNA bi bila u stanju da zaustavi prvi val napada. No u slučaju napada supersile ([[USA|SAD]] ili SSSR) to ne bi bilo moguće. Ipak vladalo je u uvjerenje kod JNA da [[NATO]] nikada ne bi tolerisao eventualni napad snaga Varšavskog pakta na SFRJ kao ni obrnuto. Proračun koji je sastavljen zahtijevao je 8 vojnika po [[Kvadratni kilometar|km²]], što je značilo preko 1 milion na teritoriji tadašnje SFRJ. JNA je u to vrijeme, trošila 22% državnog budžeta za održavanje 200.000 vojnika u redovnom sastavu, povećanje broja po toj koncepciji bilo je onemogućeno. Tražila se jeftinija mogućnost odbrane koja bi se zasnivala na tradicijma partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu.<ref name="TO" />

U slučaju napada TO bi služila isključivo kao druga linija odbrane. Raspolagala je sa oko 1000 instruktora i bila u stanju da u roku od 24 sata [[mobilizacija (vojska)|mobiliše]] oko 1.5 miliona ljudi. Planirano je bilo da taj broj dostigne i 3 miliona . Uz jedinice [[Civilna zaštita|civilne zaštite]] moglo se mobilisati ukupno 5 miliona ljudi što je 1978 predstavljalo oko 25% stanovništva bivše SFRJ. Značajan doprinos izgrađivanju TO-a dao je [[general]] [[Džemil Šarac]].<ref name="TO" /> Kao uzor za organizaciju korištene su