Grafički [[softver]] za kompjuterskuračunarsku grafiku se generalno može podijeliti na: specijalneposebne i generalneopćenite programske pakete.
'''Programski paketi za specijalnuposebnu svrhu''' su dizajnirani za ne-programere koji žele da se bave recimo crtanjem [[slika]], [[graf]]ova itd., u aplikacijama bez razmišljanja o grafičkim proceduramapostupcima koje bi mogle biti potrebne za izradu takvih slika ili grafova. Interfejs kod ovakvih paketa za specijalnu svrhu je obično setskup menija koji omogućavaju korisniku da komunicira sa programom. Primjer su programi za crtanje, te razni poslovni, medicinski i inžinjerski CAD sistemi.
'''GenaralniOpćeniti softverski paketi''' za razliku od paketa za specijalnuposebnu upotrebu obezbjeđuju biblioteke sa grafičkim funkcijama koje se mogu koristiti u programskim jezicima kao što su [[C programski jezik|C]], [[C++]], [[Java]] ili [[Fortran]]. Osnovne funkcije u tipičnim grafičkim bibliotekama uključuju one za specificiranjeodređivanje komponenetidijelova slike (prave linije, [[poligon]]i, sfere i drugi objekatiobjekti), setovanjaštimanja vrijednosti boje, selektovanjeodabir pogleda scene, te [[Dvodimenzionalna rotacija|podešavanje rotacije]] i drugih [[Geometrijske transformacije|transformacijapreoblikovanja]]. Neki od primjera generalnihopćenitih grafičkih paketa su [[OpenGL|GL]] (GrapgicsGraphics Library), [[OpenGL]], VRML (Virtual-Reality Modeling Language), [[Java 2D]] i [[Java 3D]].
SetSkup grafičkih funkcija se obično naziva ''computer-graphics application programming interface'' (CG API), jer takve biblioteke omogućuju softwerskisoftverski interfaceinterfejs između programskog jezika (kao što je C++) i hardvera[[hardver]]a. Tako kada pišemo program u C++, grafička rutina nam omogućava da konstruiramonapravimo i prikažemo sliku na [[HardverGrafički izlazni uređaji|izlaznom uređaju]].
