Pedro Vélez

Pedro Vélez
Pedro Vélez
	Litografski portret Véleza (autor: Agustín Casasola)
Predsjednik Meksika
	Vrijeme na vlasti; 23–31. decembar 1829. ; (zajedno s Lucasom Alamánom i Luisom Quintanarom)
Prethodnik	José María Bocanegra
Nasljednik	Anastasio Bustamante
Predsjednik Vrhovnog suda Meksika
	Vrijeme na vlasti; 1828–1830.
Prethodnik	Miguel Domínguez
Nasljednik	Andrés Quintana Roo
Rođenje	José Pedro Antonio Vélez de Zúñiga; 28. juli 1787.; Zacatecas, Nova Španija
Smrt	5. august 1848 (61 godina); Ciudad de México, Meksiko
Nacionalnost	Španac (do 1821); Meksikanac (od 1821)
Politička stranka	Liberal
Porodica
Supruga	Josefa Torres
Obrazovanje	Univerzitet u Guadalajari
Vjera	Rimokatoličanstvo

José Pedro Antonio Vélez de Zúñiga bio je meksički političar i pravnik. Nakon uspješnog puča protiv predsjednika Vicentea Guerrera postavljen je na čelo trijumvirata koji je nakratko vodio Meksiko u posljednjim danima 1829.

Rane godine

Rođen je u Zacatecasu 1787. i, nakon što je tamo završio školu, preselio se u Guadalajaru da studira pravo. Bio je pravni savjetnik generala Cruza, pokrajinskog kapetan-generala. Ubrzo nakon stjecanja nezavisnosti Meksika preselio se u Ciudad de México i postao predsjednik Vrhovnog suda po njegovom osnivanju u januaru 1825, smatrajući se poštenim čovjekom i sposobnim pravnikom, a također je već bio član provincijska deputacija u Guadalajari.^[1]

Izvršni trijumvirat

Godine 1829. izbila je pobuna protiv predsjednika Vicentea Guerrera poznata kao Halapski plan, a koju je, ironično, vodio njegov potpredsjednik Anastasio Bustamante. Guerrero je odstupio s predsjedničke dužnosti i predao je Joséu Maríji Bocanegri kako bi lično predvodio svoje trupe protiv pobunjenika. U decembru iste godine Quintanarov plan, proglas u korist pobunjenika, objavljen je u glavnom gradu uz pomoć Joséa Ignacija Esteve, guvernera federalnog okruga. Privremeni predsjednik Bocanegra i zapovjednik, general Anaya, nisu preduzeli nikakve korake da suzbiju ustanak, pa su pobunjenici u noći 22. decembra upali u Nacionalnu palaču i zauzeli je bez otpora.^[2]

Pobunjenici su potom uspostavili privremeni izvršni trijumvirat s Pedrom Vélezom kao predsjednikom. Druga dva člana bili su Lucas Alamán i Luis Quintanar. Izvršna vlast trajala je samo dvije sedmice i usredotočila se na konsolidaciju revolucije. Guerrerovi partizani Lorenzo de Zavala, Manuel Rejón i Fernando del Valle uhapšeni su, ali su pušteni nekoliko dana kasnije nakon što su obećali da će priznati novu vladu. Dana 1. januara 1833. vlast je prešla na Bustamantea.^[2]

Kasne godine

Godine 1843. imenovan je ministrom pravde. Umro je 1848.

Reference

^ Rivera Cambas, Manuel (1873). Los Gobernantes de Mexico: Tomo II (jezik: španski). J. M. Aguilar Cruz. str. 144.
^ ^a ^b Bancroft, Hubert Howe (1879). History of Mexico. V: 1824–1861. str. 91.

Dodatni izvori

"Vélez, Pedro", Enciclopedia de México, sv. 14, Ciudad de México, 1996; ISBN 1-56409-016-7 (es)
Daniel Cosío Villegas, Historia General de México, El Colegio de México, Ciudad de México, 1976; ISBN 968-12-0969-9 [1] (es)
Manuel García Puron, México y sus gobernantes, sv. 2, "Joaquín Porrúa", Ciudad de México, 1984. (es)
Fernando Orozco Linares, Gobernantes de México, "Panorama Editorial", Ciudad de México, 1985; ISBN 968-38-0260-5 (es)

Vanjski linkovi

[1] Rivera Cambas, Manuel (1873). Los Gobernantes de Mexico: Tomo II (jezik: španski). J. M. Aguilar Cruz. str. 144.

[Bancroft-2] Bancroft, Hubert Howe (1879). History of Mexico. V: 1824–1861. str. 91.

[1]

[2]