Bujad
Bujad, obična bujad ili orlova paprat ( lat. Pteridium aquilinum) – poznata i kao istočna paprat –je biljka iz velike skupine papratnjača (Pterydophyta),[1] je vrsta paprati koja se javlja u umjerenim i suptropskim regijama na obje hemisfere. Izuzetna lahkoća njenih spora dovela je do globalne distribucije.
| Bujad (Pteridium aquilinum) | |
|---|---|
 Pteridium aquilinum | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Pteridophyta |
| Red | Pteridium |
| Rod | Pteridium |
| Vrsta | Pteridium aquilinum |
Etimologija
urediObičnu bujad prvi je opisao Carl Linnaeus, kao Pteris aquilina, u svesci 2 svog djela Species Plantarum, 1753. Porijeklo specijskog imena izvedeno je iz latinske riječi aquila (orao). U ponovnom izdanju Flora Suecica (1755.), Linnaeus objašnjava da se naziv odnosi na sliku orla viđenog u poprečnom presjeku korijena. Uprkos tome, prenijeto je mišljenje da se naziv odnosi na oblik zrelih listova paprati koji izgledaju poput orlova krila.[2] Međutim, srednjovjekovni učenjaci, uključujući Erasmusa, smatrali su da uzorak vlakana viđen u poprečnom presjeku naličja podsjeća na dvoglavog orla ili hrastove listove.
Opis
urediObična bujad je zeljasta višegodišnja biljka, zimi listopadna. Veliki, grubo trokutasti listovi paprati pojavljuju se pojedinačno, iz podzemnog rizoma, a dostignu visinu do 0,3–1 m; glavna stabljika, promjera je do 1 cm, u dnu. Na jesen umire do razine tla.[3]
Takonomija
urediTradicijski je tretirana kao jedina vrsta u rodu Pteridium (bujadi). Međutim, autoriteti su rod podijelile i prepoznale i do 11 vrsta. Uspostavljen je u rod Pteridium (Friedrich Adalbert Maximilian Kuhn), 1879.[4]
Razmnožavanje
urediRazmnožava se sporama, a sporangije nastaju u sporama na donjoj strani lista paprati.[5]
Stanište
urediU većem dijelu Evrope, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, bujad raste na otvorenim šumskim proplancima, pjeskovitim pašnjacima i zapuštenim livadama.[5]
-
Amfikribni vaskularni snop rizoma obične bujadi -
Bujad (Pteridium aquilinum) -
-
Tipovi paprati i sporofore Ophioglossaceae -
Gosari-namul (sezonsko prženo brašno)
Rasprostranjenje
urediKao prilagodljiva biljka, bujad se lako kolonizuje poremećena i raskopana područja. Može biti agresivan i u zemljama u kojima živi, poput Engleske, gdje je izvršio invaziju na kalunu ( Calluna vulgaris (L.) Hull), na sjeveru Jorkširskih močvara.[6]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Korea National Arboretum (2015). English Names for Korean Native Plants (PDF). Pocheon: National Arboretum. str. 594. ISBN 978-89-97450-98-5. Arhivirano s originala (PDF), 2017. Pristupljeno 6. 12. 2016 – preko Korea Forest Service.
- ^ Austin, Daniel F. (2004). Florida ethnobotany. CRC Press. str. 551. ISBN 978-0-8493-2332-4. Pristupljeno 30. 6. 2010.
- ^ Clapham, A.R., Tutin, T.G. and Warburg, E.F. 1968 Excursion Flora of the British Isles. Cambridge University Press. ISBN 0-521-04656-4
- ^ Thomson, John A. (2004). "Towards a taxonomic revision of Pteridium (Dennstaedtiaceae)". Telopea. 10 (4): 793–803.
- ^ a b Parnell, J. and Curtis, T. 2012. Webb's An Irish Flora. Cork University PressISBN 978-1-85918-478-3
- ^ Whitehead, S J; Digby, J (1997). "The morphology of bracken (Pteridium aquilinum (L.) Kuhn) in the North York Moors—a comparison of the mature stand and the interface with heather (Calluna vulgaris (L.) Hull) 1. The fronds". Annals of Applied Biology. 131: 103–116. doi:10.1111/j.1744-7348.1997.tb05399.x.
