Proopiomelanokortin

(Preusmjereno sa POMC)

Proopiomelanokortin (POMC) je prekursor polipeptida, sa 241 aminokiselinskim oststkom. POMC se sintetizira u kortičotrofima prednjem režnju hipofize, od polipeptidnog prekursora pre-proopiomelanokortina (pre-POMC). Ovaj prekursor je dug građen od 285 aminokiselina, uklanjanjem sekvence od 44 aminokiselinska peptida tokom translacije. POMC je dio centralnog melanokortinskog sistema.

Neuropeptidni opioidi
Obrasci ekspresije gena POMC
Identifikatori
SimbolOp_neuropeptide
Ostali podaci
LokusHrom. 2 [https://omim.org/search/?index=geneMap&search=2p2p23.3

početak: 25,160,853 bp
kraj: 25,168,903 bp p2p23.3

početak: 25,160,853 bp
kraj: 25,168,903 bp{{{lokus_dopunski_podaci}}}]
Kod čovjeka, genski lokus je na kratkom (p) kraku hromosomu 2; pozicija 2p23.3.

Funkcija uredi

Da bi se stvorilo više peptidnih hormona, POMC se prethodno presijeca (cijepa). Svaki od ovih peptida je upakovan u velike guste jezgre vezikula koje se iz ćelija oslobađaju egzocitozom, kao odgovor na odgovarajuću stimulaciju:

Sinteza uredi

Gen POMC nalazi se na hromosomskoj poziciji 2p23.3, a eksprimira se i u prednjem i u srednjem režnju hipofize. Ovaj gen kodira sintezu prekursora polipeptidnog hormona sa 285 aminokiselina koji prolazi ekstenzivnu, tkivno-specifičnu, posttranslacijsku obradu odvajanjem subtilizinu sličnim enzimima, poznatim kao prohormoske konvertaze. Kodirani protein sintetizira se uglavnom u kortikotrofnim ćelijama prednjem režnju hipofize, gdje se koriste četiri mjesta cijepanja; adrenokortikotropin (ACTH), neophodan za normalnu steroidogenezu i održavanje normalne nadbubrežne težine, a β-lipotropini su glavni krajnji proizvodi. Međutim, postoji najmanje osam potencijalnih mjesta cijepanja unutar polipeptidnog prekursora i, ovisno o tipu tkiva i dostupnih konvertazama, obrada može dati čak deset biološki aktivnih peptida uključenih u različite ćelijske funkcije. Mjesta cijepanja sastoje se od nizova Arg-Lys, Lys-Arg ili Lys-Lys. Enzimi odgovorni za preradu POMC peptida uključuju prohormon konvertaza 1 (PC1), prohormona konvertaza 2 (PC2), karboksipeptidaza E (CPE), peptidil α -amidirajuća monooksigenaza (PAM), N - acetiltransferaza (N-AT) i prolilkarboksipeptidaza (PRCP).

Prerada POMC uključuje glikozilacije, acetilacije i ekstenzivno proteolitko cijepanje na mjestima koja pokazuju da sadrže regije osnovnih proteinskih sekvenci. Međutim, proteaze koje prepoznaju ta mjesta cijepanja su specifične za tkivo. U nekim tkivima, uključujući hipotalamus, placentu i epitel, mogu se koristiti sva mesta cijepanja, što stvara peptide sa ulogama u boli i energiji homeostaze, stimulaciji melanocita i imunskoj modulaciji. Uključuju nekoliko različitih melanotropina, lipotropina i endorfina koji su sadržani u adrenokortikotropinu i peptidnom β-lipotropinu.

Sintetiziraju ga:

Regulacija fotoperiodom uredi

Nivoi proopiomelanokortina (pomc), kod nekih životinja su indirektno regulirani fotoperiodom . Veže se sa svjetlosnim satima tokom dana i mijenja se kroz godišnja doba. Ta regulacija ovisi o putu tireoidnog hormona koji je direktno reguliran fotoperiodom. Primjer su sibirski hrčci koji doživljavaju fiziološke sezonske promjene ovisne o fotoperiodu. Tokom proljeća, kod ove vrste, kada ima više od 13 sati dnevne svjetlosti, jodtironin deiodinaza 2 (DIO2) podstiče pretvorbu prohormona tiroksina (T4) u aktivni hormon trijodtironin (T3), uklanjanjem atoma joda na spoljni prsten. Omogućuje da se T3 veže na receptor za tireoidni hormon (TR), koji se zatim veže na elemente odgovora tireoidnog hormona (TRE) u sekvenci DNK. Proksimalni promotorski niz pomc sadrži dva polumjesta tireoidnog receptora 1b (Thrb): TCC-TGG-TGA i TCA-CCT-GGA, što ukazuje da T3 može izravno regulirati transkripciju pomc-a. Iz tog razloga, tokom proljeća i početka ljeta, povećavaju se nivoi pomc-a, zbog povećanja nivoa T3.[3]

Međutim, tpkom jeseni i zime, kada ima manje od 13 sati dnevne svjetlosti, jodtironin-desiodinaza 3 uklanja jodov atom koji pretvara tiroksin u neaktivni reverzni trijodtironin (rT3) ili aktivni trijodtironin pretvara u dijodtironin (T2). Slijedom toga, manje je T3, što blokira transkripciju pomc, smanjujući njegovu razinu tokom ovih sezona.[4] .

 
Regulacija proopiomelanokortin putem fotoperioda i tireoidnih hormona

Uticaji fotoperioda na relevantne slične biološke endokrine promjene koje pokazuju modifikacije regulacije hormona štitnjače kod ljudi još uvijek nisu dovoljno dokumentirani.

Izvedenice uredi

Velika molekula POMC izvor je nekoliko važnih biološki aktivnih tvari. POMC se može enzimski razložiti na sljedeće peptide:

Iako je N-kraj 5 aminokiselina β-endorfina identičnan sekvenci [Met] enkefalin, generalno se ne misli da se β-endorfin pretvara u [Met] enkefalin.

Iako 5-aminokiselinski N-krajevi β-endorfine imaju identične sekvence, za [Met] enkephalin, se općenito ne misli da se β-endorfin pretvara u [Met] enkephalin. Umjesto toga, [Met] enkefalin se proizvodi iz vlastitog prekursora, proenkefalina A.

Proizvodnja β-MSH javlja se kod ljudi, ali ne i kod miševa ili pacov, zbog odsustva mjesta obrade enzima u glodarskom POMC-u.

Klinički značaj uredi

Mutacije u ovom genu povezane su s ranim početkom gojaznosti, [7] adrenalnom insufijijencijom i pigmentacijom crvene kose.[8]

Studija je zaključila da je polimorfizam povezan s višim nivoima insulina samo u pretilih bolesnika. Ovi nalazi podržavaju hipotezu da melanokortinski put može modilirati metabolizam glukoze u gojaznih osoba, što ukazuje na moguću interakcija gena i okoline. POMC varijanta može biti uključena u prirodu poligenske gojaznosti, pridonoseći vezi između dijabetesa tipa 2 i pretilosti.[9]

Psi uredi

Delecujska mutacija, uobičajena kod pasa rase labrador retriever i ogrličasti retriever povezana je s povećanim interesom za hranu i naknadnom gojaznošću .[10]

Cilj lijekova uredi

POMC se koristi kao meta za lijekove koji se koriste u liječenju pretilosti kod ljudi. Kombinacija bupropion i naltrexone djeluje preko hipotalamusnih POMC neurona na smanjenje apetita.[11]

Dvoje ljudi sa nedostatkom POMC-a izliječeno je setmelanotidom, agonistom receptora melanokortin-4.[12]

Interakcije uredi

Proopiomelanokortin je pokazao interakciju sa receptorom melanina 4.[13][14] Endogeni agonisti receptora melanokortina 4 uključuju α-MSH, β-MSH, γ-MSH i ACTH. Činjenica da su ovo svi proizvodi cijepanja POMC-a trebala bi sugerirati vjerojatne mehanizme ove interakcije.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Varela L, Horvath TL (December 2012). "Leptin and insulin pathways in POMC and AgRP neurons that modulate energy balance and glucose homeostasis". EMBO Reports. 13 (12): 1079–86. doi:10.1038/embor.2012.174. PMC 3512417. PMID 23146889.
  2. ^ Cowley MA, Smart JL, Rubinstein M, Cerdán MG, Diano S, Horvath TL, Cone RD, Low MJ (May 2001). "Leptin activates anorexigenic POMC neurons through a neural network in the arcuate nucleus" (PDF). Nature. 411 (6836): 480–4. Bibcode:2001Natur.411..480C. doi:10.1038/35078085. hdl:11336/71802. PMID 11373681.
  3. ^ Barrett P, Ebling FJ, Schuhler S, Wilson D, Ross AW, Warner A, et al. (August 2007). "Hypothalamic thyroid hormone catabolism acts as a gatekeeper for the seasonal control of body weight and reproduction". Endocrinology. 148 (8): 3608–17. doi:10.1210/en.2007-0316. PMID 17478556.
  4. ^ Bao R, Onishi KG, Tolla E, Ebling FJ, Lewis JE, Anderson RL, et al. (June 2019). "Genome sequencing and transcriptome analyses of the Siberian hamster hypothalamus identify mechanisms for seasonal energy balance". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 116 (26): 13116–13121. doi:10.1073/pnas.1902896116. PMC 6600942. PMID 31189592.
  5. ^ Dores RM, Cameron E, Lecaude S, Danielson PB (August 2003). "Presence of the delta-MSH sequence in a proopiomelanocortin cDNA cloned from the pituitary of the galeoid shark, Heterodontus portusjacksoni". General and Comparative Endocrinology. 133 (1): 71–9. doi:10.1016/S0016-6480(03)00151-5. PMID 12899848.
  6. ^ Harris RM, Dijkstra PD, Hofmann HA (January 2014). "Complex structural and regulatory evolution of the pro-opiomelanocortin gene family". General and Comparative Endocrinology. 195: 107–15. doi:10.1016/j.ygcen.2013.10.007. PMID 24188887.
  7. ^ Kuehnen P, Mischke M, Wiegand S, Sers C, Horsthemke B, Lau S, Keil T, Lee YA, Grueters A, Krude H (2012). "An Alu element-associated hypermethylation variant of the POMC gene is associated with childhood obesity". PLoS Genetics. 8 (3): e1002543. doi:10.1371/journal.pgen.1002543. PMC 3305357. PMID 22438814.
  8. ^ "POMC proopiomelanocortin". Entrez Gene.
  9. ^ Mohamed FE, Hamza RT, Amr NH, Youssef AM, Kamal TM, Mahmoud RA (2017). "Study of obesity associated proopiomelanocortin gene polymorphism: Relation to metabolic profile and eating habits in a sample of obese Egyptian children and adolescents". Egyptian Journal of Medical Human Genetics. 18 (1): 67–73. doi:10.1016/j.ejmhg.2016.02.009.
  10. ^ Raffan E, Dennis RJ, O'Donovan CJ, Becker JM, Scott RA, Smith SP, Withers DJ, Wood CJ, Conci E, Clements DN, Summers KM, German AJ, Mellersh CS, Arendt ML, Iyemere VP, Withers E, Söder J, Wernersson S, Andersson G, Lindblad-Toh K, Yeo GS, O'Rahilly S (May 2016). "A Deletion in the Canine POMC Gene Is Associated with Weight and Appetite in Obesity-Prone Labrador Retriever Dogs". Cell Metabolism. 23 (5): 893–900. doi:10.1016/j.cmet.2016.04.012. PMC 4873617. PMID 27157046.
  11. ^ Billes SK, Sinnayah P, Cowley MA (June 2014). "Naltrexone/bupropion for obesity: an investigational combination pharmacotherapy for weight loss". Pharmacological Research. 84: 1–11. doi:10.1016/j.phrs.2014.04.004. PMID 24754973.
  12. ^ Kühnen P, Clément K, Wiegand S, Blankenstein O, Gottesdiener K, Martini LL, Mai K, Blume-Peytavi U, Grüters A, Krude H (July 2016). "Proopiomelanocortin Deficiency Treated with a Melanocortin-4 Receptor Agonist". The New England Journal of Medicine. 375 (3): 240–6. doi:10.1056/NEJMoa1512693. PMID 27468060.
  13. ^ Yang YK, Fong TM, Dickinson CJ, Mao C, Li JY, Tota MR, Mosley R, Van Der Ploeg LH, Gantz I (December 2000). "Molecular determinants of ligand binding to the human melanocortin-4 receptor". Biochemistry. 39 (48): 14900–11. doi:10.1021/bi001684q. PMID 11101306.
  14. ^ Yang YK, Ollmann MM, Wilson BD, Dickinson C, Yamada T, Barsh GS, Gantz I (March 1997). "Effects of recombinant agouti-signaling protein on melanocortin action". Molecular Endocrinology. 11 (3): 274–80. doi:10.1210/me.11.3.274. PMID 9058374.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi