Opsada Lenjingrada

Opsada Lenjingrada je bila izdužena vojna blokada i opsada sovjetskog grada Lenjingrada (današnjeg Sankt Peterburga) od strane sile Osovine sa suradnjom sa Finskom, na istočnom frontu drugog svjetskog rata. Opsadu je predvodila sjeverna armijska grupa (Heeresgruppe Nord) nadirajući sa juga, dok je Finska u savezu sa njemačkom nadirala sa sjevera.

Opsada je počela 8. septembra 1941, kad je njemački Wehrmacht presjekla zadnji put do grada, i 872 dana je trajala, do 27. januara 1944, dok se blagi koridor otvorio 18. januara godinu prije.

Opsada je poznata po tome da je jedna od najdužih i najrazornijih opsada u povijesti, u kojoj je 1,5 miliona osoba je nastradalo u trajanju.

U dvadeset prvom vijeku se krenuo događaj gledati kao genocidom, po osnovi namjernog nevojnog razaranja grada i sistematskog vještačkog gladovanja stanovnika, dok se u tom vremenu nije gledao kao ratni zločin.

Uvod uredi

Zauzimanje Lenjingrada je bio glavni strateški pravac sjeverne armijske grupe tokom operacije Barbarossa, po mnogim motivacijama direkt vezane za nacističku ideologiju i ratnog morala. Bila je bivši glavni grad Ruskog Carstva, te simbolički grad ruske revolucije, po kojoj vođi je bila imenovana, Vladimira Lenjina. Grad je bila glavna luka baltičke flote, i sadržavala je značajnu industriju, i vojnu i civilnu. 1939. je grad sudjelovao u 11% sveukupnog sovjetskog industrijskog doprinosa.

Hitlerov opći plan je bio da sravna Lenjingrad do temelja kao urbani centar, i njeno stanovništvo, i područja sjeverno od rijeke Neve preda fincima, te da bude glavni grad Ingermanland područja, po djelovanju "Generalplan Ost"-a.