Odvijač

Odvijač ili odvrtač (šarafciger, šrafciger) jeste alat, ručni ili mašinski, za okretanje (odvrtanje ili zavrtanje) vijaka. Tipični jednostavni odvijač ima ručku i osovinu, te vrh koji služi za prenos sile na vijak. Osovina je obično napravljena od tvrdog čelika da se odupre savijanju ili uvijanju. Vrh alata može biti poboljšan da se odupre habanju, premazan tamnim slojem radi poboljšanja vizuelnog kontrasta između vrha vijka. Drška je obično drvena, metalna ili plastična i često heksagonalna, kvadratna ili ovalna u poprečnom presjeku da poboljša prijanjanje i spriječi alat da se otkotrlja kada se spusti. Neki ručni odvijači imaju izmjenjive vrhove koji se uklapaju u priključak na kraju vratila i drže se mehanički ili magnetno. Ovi često imaju šuplje ručka koje sadrži različite vrste i veličine vrhova, a reverzibilna čegrtaljka ima mogućnost koja omogućava višestruke pune okretaje bez repozicioniranja vrha ili ruke korisnika.

Set odvijača

Odvijači se razvrstavaju prema svom vrhu koji je oblikovan da popuni površinu odvijanja—utora, žlijeba, udubljenja, itd.—na odgovarajuću glavu vijka. Ispravna upotreba zahtjeva da odvijačev vrh poveže glavu vijka iste veličine i oblika i tipa kao što je vrh odvijača. Vrhovi odvijača su dostupni u raznim varijantama tipova i veličina. Dva najčešća i najjednostavnija tipa su "oštrice" za vijke sa prorezom, i Phillipsov.

Široke varijante snage odvijača su od jednostavnog 'štapnog'-tipa sa baterijama, motorom i držačem vrha u jednom, do moćnih "pištolj" tipova VSR (engleski: variable-speed reversible) bežičnih bušilica koje imaju funkcije kao odvijači. Ovo je posebno korisno kao bušenje pilot rupe prije okretanja vijka.

Historija

Najranije dokumentovani odvijači koji su korišteni u Evropi su u kasnom srednjem vijeku. Najvjerovatnije su pronađeni krajem 15. vijeka, u Njemačkoj ili Franuskoj. Originalna imena u njemačkom i francuskom su bila Schraubendreher (bosanski: okretač vijaka) i tournevis (bosanski: odvijač), respektivno. Prva dokumentacija alata je bila u srednjovjekovnoj Kućnoj knjizi Wolfegga Castlea, rukopisu pisanog negdje između 1475. i 1490. Ovi najraniji odvijači su imali kruškolike ručke i su napravljeni za sa prorezom vijke (diverzifikacija raznih vrsta odvijača nije nastala do Zlatnog doba). Odvijač je ostao neupadljiv, međutim, kao dokaz svog postojanja kroz narednih 300 godina se zasniva prvenstveno na prisustvu vijaka.

Vijci su se koristili u 15. vijeku za izgradnju struga za rezanje vijaka, za osiguravanje oklopa, ploča pozadi i kaciga za srednjovjekovne viteške borbene oklope-i na kraju za više dijelova u razvoju vatrenog oružja, posebno matchlock. Vijci, pa i odvijači, nisu korišteni u čitavom borbenom oklopu, najvjerovatnije da daju nosiocu slobodu kretanja.

Vrste odvijača

Tipovi glave odvijača

Odvijače razlikujemo na više načina:

• prema izgledu glave: sa krstastom, ravnom ili zvjezdastom glavom
• prema načinu upotrebe: ručni, mašinski