Obruč (košarka)

Košarkaški obruč je obruč koji se može blago saviti kad igrač zakucava, a zatim se trenutno vrati u prvobitni horizontalni položaj nakon što ga igrač pusti iz ruku. On dozvoljava igračima da zakucavaju bez straha od pucanja table i smanjuje rizik za povrede šake. Savitljivi obruč izumljen je sredinom 1970-ih i sada je sastavni dio visokokvalitetne košarke.

Dwigth Howard savija obruč prilikom zakucavanja.

U ranim danima košarke zakucavanje se smatralo "nedžentlmenskim" i rijetko je korišteno izvan treninga ili zagrijavanja za utakmicu. Slomljena tabla ili uvijen obruč mogli su produžiti utakmicu satima. Ipak, tokom 70-ih igrači poput Juliusa Ervinga i Davida Thompsona popularizirali su zakucavanje svojim atletskim "letovima" prema košu, povećavši potražnju za savitljivim obručima.

Iako je nekoliko ljudi tvrdilo da su oni izumitelji obruča, Lemelsonov centar za studije o inovacijama, koji djeluje pod patronatom Instituta Smithsonian, priznao je Arthura Ehrata za izumitelja obruča. Stanovnik Lowdera (Illinois), Ehrat je većinu života proveo radeći u silosu i jedva da je znao išta o košarci. 1975. godine njegov nećak, inače pomoćnik trenera na Univerzitetu St. Louis, zamolio ga je da pomogne u kreiranju obruča koji bi omogućio zakucavanja. Koristeći oprugu iz motokultivatora, Ehrat je napravio obruč koji se mogao saviti i vratiti u početni položaj nakon primjene sile od 56.8 kg na njemu. Nazvao ga je "The Rebounder" (u slobodnom prijevodu: "Odskakivač"). 1982. godine dodijeljen mu je patent za ovaj izum, koji je službeno nazvan "savitljiva sprava za pogotke u košarci koja sprečava deformacije".

Ovakav obruč prvi je put korišten u NCAA tokom završnog turnira 1978. NBA ga je počela koristiti nakon što je Darryl Dawkins svojim zakucavanjima slomio 2 table 1979.