Olimpijske igre 1964.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Tokio je bio određen za domaćina Olimpijskih igara 1940. godine, ali je Međunarodni olimpijski komitet nakon japanske invazije na Kinu domaćinstvo predao Helsinkiju, da bi te igre bile definitivno otkazane izbijanjem drugog svjetskog rata.
![]() | |
Grad domaćin | Tokio, Japan |
---|---|
Br. država | 93 |
Br. sportista | 5.151 |
Br. sportova | 19 (25 disciplina) |
Br. takmičenja | 163 |
Otvaranje igara | 10. oktobar 1964. |
Zatvaranje igara | 24. oktobar 1964. |
Slično kao i u slučaju Berlina 1936, odnosno Helsinkija 1952. godine, MOK je udijelio Igre Tokiju u nastojanju da se simbolički izbrišu efekti svjetskih ratova na olimpijski pokret.
Japanski organizatori su, pak, Igre shvatili kao sjajnu priliku da pokažu kako je novi, moderni Japan okrenuo leđa svom nekadašnjom ekstremnom nacionalizmu i militarizmu, te da je spreman postati odgovornim dijelom međunarodne zajednice. To je također bila prilika da Japan svijetu pokaže efekte poslijeratnog privrednog čuda te da se nametne kao ekonomska i tehnološka sila.
Igre su ušle u historiju kao prve koje su pomoću satelita prenošene na televizijske ekrane širom svijeta.
Tokijska Olimpijada je većini sudionika ostala u izuzetno dobrom sjećanju. Često se za nju govorilo da predstavlja posljednju "dobru" Olimpijadu, odnosno da je bila najbliža olimpijskim idealima i neopterećena demonstracijama, politikanstvom, bojkotima i krvoprolićima koja će bacati sjenu na buduća olimpijska natjecanja.
Događaji oko tokijske olimpijade su temelj zapleta za film Koračaj, ne trči, posljednji u kome je igrao veliki holivudski glumac Cary Grant.
Također pogledajteUredi
Vanjski linkoviUredi
Nedovršeni članak Olimpijske igre 1964. koji govori o sportu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Commons ima datoteke na temu: Olimpijske igre 1964. |