Nukleozid trifosfat

Nukleozid trifosfati (NTP) su prekursori gradivbnih blokova nukleinskih kiselina. NTP su nukleozidio (nukleozidne nukleobaze , sa ribozom ili dezoksiribozom), koje su | fosforilizirane. Zbog fosforilacije, NTP se također nazivaju i nukleotidi. [1][2][3]

U širem smislu termin nukleozid, a posebno skraćenica NTP s odnosi na obje klase nukleotida: ribonukleozide i dezoksiribonukleozide.

U užem smislu , posebno skraćenica NTP, odnosi se samo na ribonukleozide. Odgovarajući dezoksiribonukleozidi se skraćeno označavaju sa kao dNTP.

Nastanak uredi

Dezoksiribonucleozidi se formiraju u ćeliji , kao energetski bogati spojeva iz 2'-dezoksribonukleotid-5'-monofosfata, u dvije uzastopne fosforilacije sa ATP kao donorom fosfatne grupe.

Biološki značaj uredi

Dok je dNTP značajan samo u sintezu nukleinskih kiselina (naprimjer replikaciju DNK), ribonukleozidi se koriste u sintezi obje klase nukleinskih kiselina se koriste (naprimjer, za transkripciju.), kao i u generalnom energetskom bilansu žive ćelije. Najvažnija količina energije u metabolizmu dolazi od ribonukleozida adenozin trifosfata (ATP).

Klase uredi

 
Dezoksiadenozin trifofat, za razliku od adenozin trifosfata, nema hidroksilne grupe na drugom atom ugljika
 
Adenozin trifosfat

Postoje dvije prirodne klase nukleinskih kiselina (dezoksiribonukleinska i ribonukleinska kiseline), odnosno odgovarajkući dezoksiribonukleozidi (dNTPs) i ribonukleozidi.

Prirodni dezoksiribonukleozid trifosfati uredi

Prirodni ribonukleozid trifosfati uredi

Specijalni nukleozid trifosfati uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi

  1. ^ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3.