Nikola Lašvanin

Fra Nikola Lašvanin Marčinkušić (? Lašva, oko 1703 – Jajce, 2. septembra 1750) bio je bosanski franjevac i ljetopisac.[1][2][3]

Fra Nikola Lašvanin
Rođenjeoko 1703.
Župa Lašva
Smrt2.septembra 1750.
Jajce
ZanimanjeFranjevac, ljetopisac
Značajna djela
Ljetopis

Biografija uredi

Rođen je oko 1703. godine negdje u župi Lašva kod Travnika, sudeći po njegovom usvojenom prezimenu “Lašvanin”. Njegovo porodično prezime je Marčinkušić. Imao je brata fra Matu, koji je bio franjevac, biskupski tajnik, gvardijan i kustos. Osnovno obrazovanje je stekao u Franjevačkom samostanu u Fojnici, gdje je 1719. stupio u Franjevački red.  Filozofsko-teološke nauke je vjerovatno završio u Italiji. Nakon završenog studija, 1727. godine je imenovan za svećenika. Od 1730. do 1735. godine bio je učitelj (ili meštar) novaka u Fojnici. Godine 1745. postao je kustos provincije Bosne Srebrene. Umro je 2.9.1750. godine u Jajcu. Ukopan je u crkvi sv. Ive u Podmilačju kod Jajca. U fojničkom nekrologiju iste godine upisana je kratka bilješka o njegovoj smrti:

U jajačkom župskom stanu preminuo je p.o. Nikola iz Lašve, bivši kustos Provincije u ono vrijeme dok se ona još nije bila odijelila od Kapistranske. Bio je ozbiljan muž i vršio redovničke propise. Bio je obdaren velikim znanjem ali i ne manjom razboritošću dok je upravljao drugima. Naređivao je tako umjereno da su se podložna braća osjećala ne samo prinuđena nego i ponukana da izvrše naredbu, kad bi vidjela njegovo ozbiljno a ujedno blago lice. Iako je volio samostanski život, ipak je poželio vidjeti svoje, pa se stoga zaputio u Jajce, gdje na smrt obolio i, primivši sakramente sv. Crkve, požurio se k vrhuncu prave časti. Njegovo tijelo počiva, zakopano u kripti, u crkvi sv. Ivana Krstitelja.[4]

Ostavio je u rukopisu Ljetopis iz prve polovine 18. stoljeća, pisan uglavnom bosančicom, koji obuhvaća priloge i prijepise iz različitih ljetopisa, dokumenata i drugih djela, dok je ostali dio od 1731. do svoje smrti 1750. godine sakupio iz svoga života i samostalnog sakupljanja literature. Njegov ljetopis sastoji se od osam dijelova, odnosno odsjeka. Prvi i najveći dio ljetopisa je pisan na osnovu djela P. Rittera Vitezovića  “Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov” (Zagreb, 1696).

  • Prvi dio “opći ljetopis” sadrži podatke od početka svijeta do 1690. godine n.e.
  • Drugi dio “bosanski ljetopis” preuzet je iz bilježaka fra Stjepana Margitića i sadrži podatke od 1682. do 1750. godine.
  • Treći dio “Kako je Bosna pala u ropstvo” je prepiska Vitezovićevog djela “Bosna Captiva” (1712.), pisana je na latinskom jeziku, uglavnom bosančicom,
  • Četvrti dio “Građa za ljetopis Bosanske franjevačke provincije” sadrži popis provincijala Bosanske provincije od 1523. do 1771. godine. Lašvanin se poslužio djelima fra Andrije Šipračića iz Dubočca i fra Filipa LastrićaPregleda starina Bosanske provincije”.  
  • Peti dio “Posebni ljetopis” obuhvaća period od 1300. do 1679. godine. Lašvanin je koristio podatke iz “Fojničke kronike”.
  • Šesti dio sadrži “Dva dekreta” navodno iz vremena kralja Stjepana Tomaša. Oba latinska dekreta su falsifikati, koje je napravio fra Luka Vladimirović s namjerom da se ime njegove porodice nađe među imenima bosanske vlastele.  
  • Sedmi dio “Građa za ljetopis bosanskih biskupa i Smrt fra Petra Lašvanina” napisana je, kao i peti dio ljetopisa, na osnovu Fojničke kronike.
  • Osmi posljednji dio sadrži nekoliko manjih priloga: Turske poslovice i izreke, Pjesma budimske kraljice, Način kalemit voće, Put u Italiju i natrag 1726., Kako idu novci po Ungariji, Kako se pravi crnilo.[5][6]

Reference uredi

  1. ^ Lastrić, Filip, (1977), Pregled starina Bosanske provincije, str. 18, Veselin Masleša
  2. ^ Džaja, Mato, (1973), Banja Luka u putopisima i zapisima, str. 39, Glas
  3. ^ Lašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, Synopsis
  4. ^ Lašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, str. 5-11, Synopsis
  5. ^ Lašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, str. 12-23, Synopsis
  6. ^ Zirdum, Andrija, (1985), Franjevački ljetopisi u Bosni i Hercegovini, Croatica Christiana periodica, 9 (15), str. 50