Nealelna homologna rekombinacija
Nealelna homologna rekombinacija (NAHR) je oblik homologne rekombinacije koji se javlja između dvije dužine DNK koje imaju veliku sličnost sekvence, ali nisu alelne.[1][2][3]
Obično se javlja između sekvenci DNK koje su prethodno duplicirane tokom evolucije, pa stoga imaju niska ponavljanja kopija (LCR). Dužina ovih koji se ponavljajućih elemenata obično se kreće od 10–300 kb i dijele 95-97% identiteta sekvence.[4] Tokom mejoze, LCR-ovi se mogu neusklađivati i naknadni krosinoveri mogu dovesti do genetilkog preuređivanja.[4] Kada dođe do nealelne homologne rekombinacije između različitih LCR-a, može doći. delecija ili daljnjih duplikacija DNK. Ovo može dovesti do rijetkih genetičkih poremećaja, uzrokovanih gubitkom ili povećanim brojem kopija gena unutar geletirane ili duplirane regije. Također može doprinijeti varijaciji broja kopija uočenoj u nekim klasterima gena.[5]
Kako se LCR-ovi često nalaze na "vrućim tačkama" u ljudskom genomu, neke hromosomske regije posebno su sklone NAHR-u.[1] Ponavljajuća preuređivanja su varijacije nukleotide sekvence pronađene kod više osoba, koje dijele zajedničku veličinu i lokaciju tačaka prekida.[4] Stoga se više pacijenata može manifestirati sa sličnim delecijama ili duplikacijama, što rezultira opisom genetičkih sindroma. Primjeri ovih uključuju mikrodelecijski sindrom NF1, sindrom rekurentne mikrodelecije 17q21.3 ili sindrom mikrodelecije 3q29.[6][7][8]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b Hurles, Matthew; et al. (2006), "Recombination Hotspots in Nonallelic Homologous Recombination", Genomic Disorders: The Genomic Basis of Disease, Humana Press, str. 341–355[mrtav link]
- ^ Beckmann JS, Estivill X, Antonarakis SE (august 2007). "Copy number variants and genetic traits: closer to the resolution of phenotypic to genotypic variability". Nat. Rev. Genet. 8 (8): 639–46. doi:10.1038/nrg2149. PMID 17637735. S2CID 32906877.
- ^ Colnaghi, Rita (juli 2011). "The consequences of structural genomic alterations in humans: Genomic Disorders, genomic instability and cancer". Seminars in Cell & Developmental Biology. 22 (8): 875–885. doi:10.1016/j.semcdb.2011.07.010. PMID 21802523.
- ^ a b c Colnaghi, Rita; Carpenter, Gillian; Volker, Marcel; O’Driscoll, Mark (1. 10. 2011). "The consequences of structural genomic alterations in humans: Genomic Disorders, genomic instability and cancer". Seminars in Cell & Developmental Biology. Polarized growth and movement: How to generate new shapes and structuresChromosome Recombination. 22 (8): 875–885. doi:10.1016/j.semcdb.2011.07.010. PMID 21802523.
- ^ Karn RC, Laukaitis CM (2009). "The mechanism of expansion and the volatility it created in three pheromone gene clusters in the mouse (Mus musculus) genome". Genome Biol Evol. 1: 494–503. doi:10.1093/gbe/evp049. PMC 2839280. PMID 20333217.
- ^ Venturin M, Gervasini C, Orzan F, et al. (juni 2004). "Evidence for non-homologous end joining and non-allelic homologous recombination in atypical NF1 microdeletions". Hum. Genet. 115 (1): 69–80. doi:10.1007/s00439-004-1101-2. PMID 15103551. S2CID 22263143.
- ^ Koolen DA, Sharp AJ, Hurst JA, et al. (novembar 2008). "Clinical and molecular delineation of the 17q21.31 microdeletion syndrome". J. Med. Genet. 45 (11): 710–20. doi:10.1136/jmg.2008.058701. PMC 3071570. PMID 18628315.
- ^ Willatt L, Cox J, Barber J, et al. (juli 2005). "3q29 microdeletion syndrome: clinical and molecular characterization of a new syndrome". Am. J. Hum. Genet. 77 (1): 154–60. doi:10.1086/431653. PMC 1226188. PMID 15918153.