Napoléonovo otvaranje

Napoléonovo otvaranje
Napoléonovo otvaranje
Potezi	1. e4 e5 2. Df3
ECO	C20
Nazvano po	Napoléonu Bonaparteu
Glavno otvaranje	Otvorena partija
	Chessgames.com otvaranja

Napoléonovo otvaranje je nepravilno šahovsko otvaranje koje počinje potezima:

1. e4 e5

2. Df3.

Kao i u sličnom Parhamovom napadu (2. Dh5), bijeli se nada da će uspjeti dati školski mat (2. Df3 Sc6 3. Lc4 Lc5?? 4. Dxf7#), ali crni može lahko izbjeći zamku.

Historija

Nazvano je po francuskkom generalu i caru Napoléonu Bonaparteu, koji je imao duboku ljubav prema šahu iako je za njega rečeno da je bio tek osrednji igrač.^[1] Ime je ušlo u upotrebu nakon pojave nekih publikacija sredinom 19. vijeka^[2] u kojima se navodi da je Napoléon igrao ovo otvaranje 1809. u porazu protiv "Turčina", šahovskog automata, kojim je tada upravljao Johann Allgaier.^[3] Ime može biti i omalovažavajuća referenca na Napoléonovu suprugu Josephine i njena skandalozna nevjerstva^[4], pa otud Napoléonova nemoć da zadrži svoju kraljicu "kod kuće".

Ocjena

Ovo je otvaranje slabo jer bijeli prerano razvija damu i izlaže je napadu, istovremeno oduzimajući kraljevom skakaču najbolje polje za njegov razvoj. U poređenju s ovim Parhamov napad je jači i zahtijeva od crnog da prvo odbrani e-pješaka (obično sa 2...Sc6), a zatim ga, nakon 3. Lc4, prisiljava da ne odigra optimalan potez (3...g6, praktično tjerajući crnog na fjanketo umjesto agresivnijeg položaja za lovca; 3...De7, blokirajući lovca; ili 3...Df6, oduzimajući skakaču najbolje polje). 2. Df3 ne stvara crnom takve prepreke u razvoju figura.

Reference

^ Murray, H. J. R, A History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1913, str. 877.
^ Winter, Edward (1998, s ažuriranjima). "Napoleon Bonaparte and Chess by Edward Winter". Pristupljeno 18. 1. 2013. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
^ Murray, H. J. R, A Short History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1963 (posthumno), str. 79.
^ John Schneider, "Napoleon Himself", 2005.

Vanjski linkovi

Prikaz partije Napoleon - "Turčin", palača Schönbrunn 1809. na Chessgames.com (en)

[1] Murray, H. J. R, A History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1913, str. 877.

[2] Winter, Edward (1998, s ažuriranjima). "Napoleon Bonaparte and Chess by Edward Winter". Pristupljeno 18. 1. 2013. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

[3] Murray, H. J. R, A Short History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1963 (posthumno), str. 79.

[4] John Schneider, "Napoleon Himself", 2005.

[1]

[2]

[3]

[4]