Nafija Sarajlić

bosanskohercegovačka književnica

Nafija Sarajlić (djevojačko prezime Hadžikarić; Sarajevo, 3. oktobar 1893 – Sarajevo, 15. januar 1970) bila je bosanskohercegovačka književnica. Supruga je književnika Šemsudina Sarajlića. Završila je učiteljsku školu i radila kao učiteljica u Sarajevu.[1]

Nafija Sarajlić
Rođen(a) kaoNafija Hadžikarić
Rođenje (1893-10-03) 3. oktobar 1893.
Sarajevo, Osmanlijsko Carstvo
Smrt15. januar 1970(1970-01-15) (76 godina)
Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFRJ
ZanimanjeKnjiževnica
Suprug(a)Šemsudin Sarajlić (v. 1910; s. 1960)
Djeca5

Prve prozne priče objavila je u "Zemanu" 1912. i "Biseru" 1913-1915, i 1918. godine. Izdavanje njene zbirke Teme u izdanju Bekira Kalajdžića u Mostaru[2][3] omeo je Prvi svjetski rat, ali je knjiga objavljena 1986. u izdanju "Zadrugar", Sarajevo.

Njen književni rad bio je kratak ali upečatljiv. Povukla se iz književnosti i posvetila porodici. Umrla je 1970.[4] Jedna od osnovnih škola u Sarajevu nosi njeno ime.

Bibliografija

uredi
  • Rastanak (1912)
  • Nekoliko stranica tebi (1918)
  • Kokošija pamet
  • Kamen na cesti
  • Jedan čas

Reference

uredi
  1. ^ Hawkesworth, Celia (2000). Voices in the Shadows: Women and Verbal Art in Serbia and Bosnia. ISBN 9789639116627. Pristupljeno 31. 3. 2016.
  2. ^ Čengić, Hasan (1990). "Islamske teme". Pristupljeno 31. 3. 2016.
  3. ^ "Anali Gazi Husrev-begove bibliotheke". 2001. Pristupljeno 31. 3. 2016.
  4. ^ "Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ". 1970. Arhivirano s originala, 17. 11. 2023. Pristupljeno 31. 3. 2016.