Nacionalni park Waterberg
Nacionalni park Waterberg (Waterberg National Park) jeste nacionalni park u centralnoj Namibiji na istoimenom platou, 68 km istočno od grada Otjiwarongo.
| Nacionalni park Waterberg | |
|---|---|
| Waterberg National Park | |
 | |
  | |
| Lokacija | Namibija |
| Najbliži grad | Otjiwarongo |
| Koordinate | 20°25′0″S 17°13′0″E / 20.41667°S 17.21667°E |
| Površina | 405 km2 |
| Osnovano | 1972. |
| Upravnik | Ministarstvo okoline i turizma Namibije |
Plato Waterburg je donekle istaknuta lokacija, izdižući se visoko iznad ravnica Kalaharija istočne Namibije. Park Waterburg i oko 405 km² okolnog područja proglašeno je prirodnim rezervatom 1972. godine. Plato je najvećim dijelom nepristupačan, tako da je početkom 1970tih nekoliko ugroženih namibijskih vrsta ubrzo premješteno na to područje da bi ih zaštitili od grabežljivaca i spriječilo njihovo izumiranje. Program zbrinjavanja je bio uspješan te danas Waterberg opskrbljuje sa rijetkim životinjama ostale namibijske prirodne parkove. U ovo područje je iz Damarlanda ponovno uveden i crni nosorog (Diceros bicornis).
Nacionalni park Waterberg plato je ekološki raznovrsan i bogat. U njemu živi preko 200 različitih vrsta ptica, a tu živi i nekoliko rijetkih vrsta malih antilopa na nižim padinama planine.
Geološki najstariji stjenoviti stratum star je preko 850 miliona godina, a otkriveni su i ostaci dinosaura stari oko 200 miliona godina.
Naseljavanje ljudi
uredi
Prvi narodi koji su naseljavali ovo područje bili su plemena San, koji su iza sebe ostavili crteže u stijenama za koje se vjeruje da su stari nekoliko hiljada godina. Malehno pleme San do nedavno je živjelo svojim tradicionalnim načinom života na platou sve do kraja 1960tih.
Podnožje planine je bilo poprište jedne od velikih prekretnica u historiji Namibije. Ovdje se 1904. godine odvijala bitka kod Waterberga, koja je bila posljednja i najveća bitka koju je vodio narod Herero protiv njemačkih kolonijalnih snaga. Nakon bitke, desio se genocid nad narodom Herero i Namaqua, tokom kojeg je stradalo gotovo dvije trećine herero populacije, a tek oko hiljadu ih je uspjelo pobjeći u britansku koloniju Bečuanland (danas Bocvana), gdje su dobili azil. I danas se pored odmarališta Bernabe De La Bat mogu vidjeti grobovi njemačkih vojnika koji su poginuli kod Waterberga.
Vanjski linkovi
uredi