Muhamed Mešanović - Hamić

Muhamed Mešanović "Hamić" (10. decembar 1931 - Sarajevo, 23. mart 1978 Sarajevo) bio je bosanskohercegovački sazlija i pjevač. Uz poznati duo pjevačice Behke Topčić i sazlije Igbala Ljuce, sazliju Kadira Kurtagića i violinistu i pjevača Mehu Varešanina, Hamić je bio među posljednjim izdancima sarajevske sazlijske scene. U arhivima i singl-pločama sačuvano je 14 Hamićevih interpretacija. Sarajevski sevdalija Damir Imamović je nakon 17 godina uporne potrage pronašao još deset starih Hamićevih snimaka na tavanu porodične kuće Alihodžić u sarajevskoj ulici Potoklinica. U jednom svom tekstu Ahmed Burić je po značaju uporedio Hamića s poznatim američkim bluzerom Robertom Johnsonom. Doajeni bosanskohercegovačke sevdalinke Safet Isović i Zaim Imamović smatrali su ga najboljim od "starih sazlija". Gotovo sve pjesme koje je Hamić ostavio iza sebe, unatoč činjenici da su neke od njih bile na repertoaru sevdalija dugo prije njega, upravo će zbog njegovih kvalitetnih izvedbi postati klasici sevdaha poput: "Teško meni jadnoj u Saraj’vu samoj", "Bogata sam, imam svega", "Na Bembaši, na Babića bašči", "Oj, međice, međice" i druge. [1]

Muhamed Mešanović Hamić
Rođenje (1931-12-10) 10. decembar 1931.
Smrt23. mart 1978(1978-03-23) (46 godina)
Sarajevo, SFRJ
ZanimanjeInterpretator bosanskohercegovačke sevdalinke

Biografija

uredi

Muhamed Mešanović rođen je u Sarajevu, gdje je završio stolarski zanat, ali veoma rijetko se bavio ovom profesijom. Kao mladić volio je društvo i mejhanu (kafanu), ali nije poznato kod koga je učio svirati saz. Veoma brzo je pokazao vještinu sviranja ovog muzičkog instrumenta i pjevanja starih bosanskih sevdalinki. Neke od ovih starih pjesama komponirane su između dva svjetska rata u vrijeme kada je staro Sarajevo imalo vrijednu sazlijsku tradiciju, tako da Hamićevo pjevanje i sviranje saza predstavlja važnu sponu u kontinuitetu izvođenja sevdalinke i očuvanja njenog repertoara prije i poslije Drugog svjetskog rata. Arhivista sevdaha Semir Vranić pronašao je pet starih snimaka na kojima je svirao Hamić u duetu sa sazlijom Amirom Haskićem, koji je povremeno bio član prijeratnog gajretovog takuma (turski udruženja) i svirao sa Asimom Jasikom za Njemačku Akademiju Nauka. Zajedno su odsvirali pjesmu "Sarajevski početak", koja se među sazlijama smatrala vrhuncem sviranja ovog instrumenta. Snimke je u Sarajevu 1965. uradio indijski muzikolog Deben Bhattacharya. [1] Muhamed Mešanović "Hamić" nije nikada, kao ni većina sazlija, dobio zasluženu nagradu za svoj veliki talenat i nenadmašnu interpretaciju. Za arhiv Radio Sarajeva i PGP RTB snimao je na nagovor Zaima Imamovića s kojim je bio blizak prijatelj.

Hamićevo sviranje saza dobar je primjer derta koji zajedno sa sevdahom predstavlja manifestacije ljubavi i ljepote života, a sve to spojeno s njegovom velikom muzikalnošću. Osebujnost njegovog stila ogleda se u potpunoj simultanosti vokala i pratnje na sazu, unisonom izvođenju i najsitnijih ukrasa.

Mešanović je umro od raka grla 1978. u Sarajevu.

Diskografija

uredi

Singlovi u EP

uredi

Kompilacije

uredi

Najpoznatije interpretacije

uredi
  • Teško meni jadnoj u Saraj'vu samoj
  • U Travniku na daltabaniku
  • Oj međice, međice
  • Na hastalu gori svijeća
  • Ostavljen sam već odavno (na tekst Zaima Imamovića)
  • Momče mlado
  • Sarajevo pjesmom opjevano (autora Zaima Imamovića)
  • Sinoć sam ti Safo (na tekst Safeta Kafedžića, autor muzike Muhamed Mešanović Hamić)
  • Djevo, djevo
  • Na Bembaši, na Babića bašči
  • Imao sam deset žena
  • Što je život, bajka samo
  • Pita Fata Halil mejhandžiju
  • Tamburalo mome uz tamburu

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b "Potraga duga 17 godina: pronađeni izgubljeni snimci legendarnog sazlije Muhameda Mešanovića Hamića". hayat.ba. Pristupljeno 11. 2. 2024.
  2. ^ "Muhamed Mešanović". discogs.com. Pristupljeno 11. 2. 2024.