Morganatski brak

Morganatski brak[1] je brak između osoba nejednakog društvenog ranga. Titule i povlastice koje muž ima ne mogu se prenositi na suprugu i djecu rođenu u ovom braku. Ovaj brak je također poznat i kao ljevoruki brak jer na ceremoniji vjenčanja mladoženja simbolično drži svojom lijevom rukom desnu ruku mlade, umjesto desnom rukom lijevu ruku mlade, kako je to običaj.

Ovi brakovi su uglavnom sklapani između muškarca visokog roda i žene nižeg roda ili zanimanja koje se povezivalo sa niskim rodom. Ni žena ni djeca iz tog braka nisu mogli da polažu pravo na titule, prava ili imovinu mladoženje. Djeca iz ovog braka ipak nisu smatrana vanbračnom i zabrana bigamije je bila punosnažna.

Također je bilo moguće da se žena uda za muškarca nižeg društvenog ranga. Ovo je, međutim, bilo veoma rijetko jer su žene visokog roda rijetko nosile nasljedne titule, i obično nisu sebi birale muževe. Međutim, bilo je slučajeva kada su se bogate udovice ili nasljednice udavale po svom izboru, i to često za svoje dvorjanine ili čuvare, odnosno svoje ljubavnike. Na primjer, Marija Luiza, vojvotkinja od Parme (rodom nadvojvotkinja carske kuće Habsburga, po svom prvom braku carica Francuske, te izabrana za vladaricu Parme) sklopila je morganatski drugi brak sa svojim ljubavnikom, njemačkim grofom od Neipperga, brzo nakon smrti svog prvog muža, Napoleona Bonaparte. Drugi primjer je Marija Kristina od Dvije Sicilije, udovica kralja Ferdinanda II Španskog, koja je bila regent Španije u ime svoje maloljetne kćerke, Izabele II. Marija Kristina se tajno udala za jednog od svojih gardista.

Reference

uredi
  1. ^ "Morganatic marriage | Royal, European & Historical | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 2024-05-23. Pristupljeno 2024-06-30.

Vanjski linkovi

uredi