Moje pjesme, moji snovi

igrani film iz 1965.

Moje pjesme, moji snovi (engleski: The Sound of Music) američki je mjuzikl iz 1965, koji je režirao Robert Wise. Film se temelji na istinitoj priči o Mariji von Trapp i grupi koja je u Americi djelovala pod nazivom Trapp Family Singers.

Moje pjesme, moji snovi
RežiserRobert Wise
ProducentRobert Wise
Scenarist(i)Howard Lindsay
Russel Crouse (libreto)
Maria von Trapp
(autobiografija)
Ernest Lehman
UlogeJulie Andrews
Christopher Plummer
Richard Haydn
Peggy Wood
Anna Lee
Portia Nelson
Ben Wright
Eleanor Parker
Charmian Carr
MuzikaRichard Rodgers
(muzika/stihovi)
Oscar Hammerstein II
(stihovi)
Irwin Kostal (partitura)
ŽanrMjuzikl
KinematografijaTed D. McCord
MontažaWilliam H. Reynolds
Produkcija
  • 20th Century Fox Izmijeni na Wikipodacima
Distributer20th Century Fox
Premijera2. mart 1965 (SAD)
29. mart 1965 (UK)
Trajanje174 minute
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet8,2 miliona $[1]
Zarada286.214.286 $[2]

Film je zaradio 158,7 miliona dolara u američkim kinima (1.14 milijarde prilagođeno po inflaciji[3]) te je tako postao najkomercijalniji film 1960-ih.

Radnja

uredi

"Zlatne" tridesete godine 20. stoljeća u Austriji bliže se kraju. Rane Prvog svjetskog rata tek su zaliječene, a nad zemlju se već nadvila prijetnja njemačke okupacije. Međutim, porodicu imućnog umirovljenog oficira nekadašnje carske mornarice, kapetana Von Trappa (C. Plummer), muče drugi problemi. Nakon prerane smrti supruge bivši profesionalni vojnik pokušava svoje sedmero djece u dobi od 4 do 16 godina podići na neprimjeren način - uvođenjem vojne discipline. Jasno da je mala "postrojba" lukavija i od svog "vrhovnog zapovjednika" i od njegovih namjesnika, guvernanti koje "padaju" jedna za drugom, sve dok se jednog dana u toj nezahvalnoj ulozi ne pojavi lijepa Maria (J. Andrews), novakinja obližnjeg samostana, koja svojom životnom radošću prijeti strogim pravilima reda, pa je poglavarica (P. Wood) rado šalje u "čistilište" Von Trappovih. Njen je boravak u porodici trebao biti privremen, jer bi očevim vjenčanjem s ispraznom, ali vanjštinom blistavom baronicom Else (E. Parker) djeca uskoro trebala dobiti novu "majku". No, Marijina predivna i nesebična priroda ne ostavlja u dvorcu nikoga ravnodušnim i priča se okreće u neplaniranom smjeru. Nacisti se strogo pridržavaju planova i Austrija postaje njemačka pokrajina. Von Trapp, kao častan vojnik i domoljub, ne može prihvatiti takvo nešto...

Nagrade

uredi

Film je doživio izuzetno dobre reakcije kritike i publike. Dobitnik je 5 Oscara, uključujući i onog za najbolji film i režiju, 2 Zlatna globusa, uključujući onaj za najbolji film (komedija/mjuzikl). Sve zajedno 5 Oscara, još 10 nagrada i 9 nominacija.

Zanimljivosti

uredi
  • Režiser Robert Wise imao je u planu Yula Brynnera za ulogu kapetana Von Trappa.
  • Prva muzička scena u filmu, The Sound of Music, bila je zadnja sekvenca snimljena u Evropi prije nego se ekipa vratila u Los Angeles. Film je sniman krajem juna i početkom jula 1964. Uprkos toplom i sunčanom izgledu, Julie Andrews kaže da se smrzavala trčeći preko planine cijelo vrijeme. Režiser Robert Wise je rekao da se morao popeti na jedno od stabala u blizini kako bi mogao kontrolisati snimanje helikoptera a da se ne vidi u kadru.
  • Tokom snimanja otvarajuće scene kada je Julie Andrews stigla sa helikopterom, ona kaže da, iako je pokušavala kopati svojim petama u tlo kako bi održala ravnotežu, svaki put bi se srušila snažnim vjetrom od helikoptera. Nakon više od desetak pokušaja, ona je pokušala dati signal rukom Robertu Wiseu da helikopter napravi širi zaokret, ali dobila je odgovor kao pohvalu - on je napokon bio zadovoljan s kadrom.
  • Pjesma "Sixteen Going On Seventeen" je snimljena u sjeniku, jedna od posljednjih scena koje su se trebale snimiti. U prvom kadru, Charmian Carr (Liesl) se okliznula dok je skakala preko klupe i pala je kroz staklo okna. Iako nije bila teže ozlijeđena, njena peta je bila ozlijeđena, a scena je kasnije snimljena s jednom nogom umotanom i šminkom koja je pokrivala zavoje.
  • Prednji i stražnji dio Von Trappovog imanja snimljen je na dva mjesta u Salzburgu.

Reference

uredi
  1. ^ Moje pjesme, moji snovi na Box Office Mojo
  2. ^ Filmovi u brojevima Arhivirano 3. 9. 2011. na Wayback Machine, The Numbers
  3. ^ "All Time Box Office Adjusted for Inflation". Box Office Mojo. Pristupljeno 6. 2. 2011.

Vanjski linkovi

uredi