Mezofita
Mezofite ili mezofiti su kopnene biljke koje su prilagođene na umjerene ekološke uslove, te nemaju prilagodbe ni na posebno suhe ni naročito vlažne sredine. Primjer njihovih staništa su seoske livade u čijim fitocenozama preovladavaju vrste rodova: Solidago, Trifolium (djeteline), Leucanthemum vulgare (hrizantema) i Rosa multiflora.
Mezofiti čine najveću ekološku grupu kopnenih biljaka, a obično rastu u umjerenim, toplim i vlažnim klimatskim područjima.[1][2]
Morfološke adaptacije
urediMezofite nemaju nikakve posebne morfološke adaptacije. Obično imaju široke, ravne i zelene listove. Imaju opsežan vlaknasti korijenov sistem za upijanje vode i sposobnost da razviju višegodišnje podzemne organe, kao što su izdanci rizomi i lukovice za čuvanje hrane i vode za snabdijevanje tokom suše.
Anatomske adaptacije
urediMezofite nemaju nikakve posebne unutrašnje strukture. Epiderma je jednoslojna sa obično vidljivim stomama i pokoricom. Otvaranjem ili zatvaranjem stoma se usklađuje dostupnost i otpuštanje vode. Pri dovoljnim količinama vode stome ostaju otvorene, dok se u uslovima ograničenih količina vode zatvaraju za sprječavanje prekomjerne transpiracije, koja može dovesti do uvehnuća.
Svojstva
urediMezofite obično zahtijevaju više ili manje neprekidno snabdijevanje vodom. Obično imaju veće i tanje lišće u odnosu na kserofite, ponekad sa većim brojem stoma na donjoj strani lišća. Zbog nedostatka pojedinih kseromorfnih prilagodbi, kada su izložene ekstremnim vremenskim uslovima, brzo gube vodu i nisu otporne na sušu. Mezofite su vrlo umjerene u korištenju vode, kao i u ostalim potrebama. Ove biljke se nalaze na područjima sa prosječnim temperaturama i vlažnošću, te rastu na zemljištima bez plitkih podzemnih voda. Korijenje mezofite je dobro razvijeno, razgranato sa istaknutom korijenovom kapom. Izdanci su dobro organizirani za optimalno korištenje potrebnih prirodnih resursa. Stabljike i grane su općenito razgranate i prozračne, ravne, guste i tvrde. Listovi su tanki, široki u sredini, tamno zeleni i promjenljivog oblika i veličine.
Naprimjer, na toplom vremenu mogu se pregrijati i pate od temperaturnog stresa. Nisu posebno prilagođene za njegovo prevazilaženje, ali ako ima dovoljno vode, mogu povećati isparavanje otvaranjem stoma. Međutim, ove biljke mogu podnijeti pregrijavanje tla samo određeno vrijeme, kao i u slučaju nedovoljne toplote. Jedan od načina prevladavanje vrućine je i uvrtanje listova, čime se smanjuje izložena površina, a time i isparavanje. Tome posebno pomaže i zatvaranje stoma. Duži vremenski period dehidracije, međutim, može dovesti do trajnog uvehnuća, plazmolize ćelija i naknadne smrti. Od mezofita koje vole vlažna, vodom dobro natopljena tla, tu je i većina usjeva. Neki od primjera mezofita su: Zea mays (kukuruz), kalina, ljulj, djetelina, hrizantema, neke Poaceae i bokvice, maslačak, fatimica i druge.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Lawrence E., ured. (1999). Henderson's Dictionary of biological terms. London: Longman Group Ltd. ISBN 0-582-22708-9.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)