Matičnjak

Matičnjak, pčelinja ljubica, (lat. Melissa officinalis) je vrsta trajne biljke iz roda Lamiaceae prirodnog staništa u južnoj Evropi i mediteranskoj regiji. Raste u visinu od 70 do 150 cm. Listovi imaju blagi miris nalik na limun i metvicu. Krajem ljeta, na biljci se pojavljuju mali, bijeli ili svijetloplavi cvjetovi puni nektara koji privlače pčele. Zbog toga joj je latinski naziv Melissa (grč. pčela). Drugi nazivi: limunka, arbaroža.

Matičnjak Pčelinja ljubica
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Eudicotyledonae
Red	Lamiales
Porodica	Lamiaceae
Rod	Melissa
Vrsta	M. officinalis
Dvojno ime
'''Melissa officinalis''' L.

Ekstrakt matičnjaka ima antibakterijska, antivirusna i umirujuća svojstva. Također se koristi i kao začin. Eterično ulje matičnjaka se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe.

Žbun matičnjaka prije cvijetanja

Cvijet matičnjaka

Aktivne supstance

Listovi matičnjaka sadrže 4 - 7 % derivata hidroksicimetne kiseline, prije svega ruzmarinske kiseline (takozvanih labiatenskih tanina), ali i hlorogensku kiselinu, kofeinsku kiselinu i eterično ulje od 0,05 do 0,3 %, kod uzgojnih vrsta i do 0,8%. Važnije komponente su citral (40 - 70 %, kao mješavina geraniola i nerala), citronelal (1 - 20 %) i β-karofilen (5 - 15 %). Ostali sastojci su linalol, geraniol, kariofilen epoksid, germakren D, metilcitronelal, 6-metil-5-hepten-2-on, geranil acetat, α-kopaen i nerol. Sastav eteričnog ulja zavisi od mjesta rasta, klimi, vremenu sabiranja, kao i starosti biljke. Ostali sastojci su još gorke tvari, smola, sluzi, glukozidi, saponini i timol. U svježoj biljci ima i do 253,0 mg/100 g vitamina C.

Upotreba

Biljka se koristi kao začin, kao ljekovita, te kao medonosna i u pčelarstvu korisna biljka. Eterično ulje se koristi u kozmetici. Listovi se mogu koristiti kao začin. Ekstrakt se može koristiti u pripravljanju biljnih likera. Može se koristiti za aromatiziranje hladnih napitaka, te salata i sosova, ali i kuhanog voća. Iz biljke se može prirediti čaj, te biljno vino. Čaj djeluje umirujuće i podstiče probavu. Nakon cvjetanja biljke intenzitet mirisa na limun opada.

Za ljekovite svrhe prije svega koriste se listovi biljke u cvijetu (Melissae folium). Tradicionalno se koristi za reguliranje probave te umirenje kod nervne napetosti i preopterećenja. Čaj, te tekući ili suhi ekstrakti djeluju umirujuće, te su dobro sredstvo protiv grčeva. Mogu se koristiti kod nesanice i želučano crijevnih problema. U te se svrhe često koristi u kombinaciji sa drugim umirujuće djelujućim biljem. Može se koristiti i kao kupka kod upala kože i spolnih organa te za opuštanje.

Primjena u narodnoj medicini

Matičnjak važi kao značajna biljka za rješavanje problema vezanih za srce. Po svojstvima matičnjak podržava anatomiju srca i korisna je pomoć za sve srčane probleme bez obzira na porijeklo bolesti (Johann Franck, 1618, po Willfortu). Matičnjak pomaže i kod prehlada i podržava cirkulaciju. Sok iscjeđen iz svježeg lista pomaže dezinfekciji i zarastanju rana. Izaziva znojenje te se koristi kod groznice i visoke temperature. U ove svrhe, mješanje sa lipom i zovom pojačava dejstvo matičnjaka.

Poznati Ljubušak i travar Sadik Sadiković kaže: Kada maternica spadne ili kada je žena slaba, pa ne može da zatrudni, uzimlju se banje sa odvarom od macine trave (melisa se zove i macina trava) i pije dnevno, dulje vremena, po 3-4 šolje od macine trave, na jednake dijelove sa metvicom pomiješane u vinu ili vodi sa medom kuhane.

Sadik Sadiković navodi u knjizi i sljedeće: Ova je biljka nenatkriljivo sredstvo kod rastrojenih živaca. Banje i pranje odvarom od ove biljke poražuju i jača  živce. Kada se uzima svakog sata po 1 kašika vina u kojem se na četvrt litra 10 minuta kuhalo 8 grama lišća sa kašikom meda, obustavlja se lupanje srca , otklanja melanholija, histerija, nervozno trzanje, slabost srca, nesvjestica, strahovanje i grčenje živaca.

Čisto eterično ulje matičnjaka je vrlo skupo. Cijena je zavisno od kvalitete od 3.000 do 6.000 eura po kilogramu ulja. Zbog toga ga u kozmetici miješaju sa uljem citronele, te uljem limun trave ili kore limuna. Biljka je vrlo cijenjena i u kineskoj, te indijskoj tradicionalnoj medicini, kao i u starogrčkoj medicini (tačnije Aviceninoj /Hakim Ibn Sina/ adaptaciji iste) koja se i danas praktikuje u nekim dijelovime Indije i Afganistana (Unani Tibb). Melissa je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljava se: Folium mellisae (list melise). Također prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemačka komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Američko izdanje str. 160.

Dodatna literatura

• Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
• Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
• Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi

• PFAF database Melissa officinalis
• Matičnjak – Melissa officinalis Arhivirano 8. 1. 2015. na Wayback Machine
• Pčelinja ljubica – Melissa officinalis

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još podataka o: Melissa officinalis
	Wikivrste imaju podatke o: Melissa officinalis