Mark A, punog imena Medium Mark A Whippet je bio srednji tenk Britanskog carstva (današnje Ujedinjeno Kraljevstvo) tokom Prvog svjetskog rata. Do kraja rata je dovršeno 200 primjeraka.[1]

Mark A
Svojstva
Posada3
Dužina6,10 m
Širina2,62 m
Visina2,74 m
Težina14,2 tone
Oklop i naoružanje
Oklop5-14 mm
Osnovno naoružanje4x 7,7 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon2x Taylor benzinski motor
2x 45 KS
Brzina na cesti12 km/h
Domet60 km

Prototip tenka Mark A je osmislio Sir William Tritton u novembru 1916. kako bi zadovoljio potrebe ureda za rat za lakšim i bržim tenkom s većom mogućnošću udruženog djelovanja uz pješadiju od standardnih teških tenkova. Trittonov lahki stroj ili "Tritton Chaser" kako je bio nazivan je dovršen početkom februara 1917. godine. Pokretala su ga dva Tylor motora svaki snage 45 KS. Svaki je pokretao po jednu gusjenicu. Upravljačke osovine su mogle biti učvršćene zajedno za kretanje ravno i pokretane čime se omogućilo zatvaranje prijenosa s jednog motora na drugi kako bi se tenkom moglo skretati. Za upravljanje ovako osmišljenim sistemom je bila potrebna dobra vještina vozača.[1]

Japanski Mark A Whippets

Tenk nazvan Medium Mark A koji je ušao u serijsku proizvodnju je bio vrlo sličan konceptu Tritton Chaser. Za razliku od prototipa, pojednostavljena je proizvodnja tako što se umjesto rotirajuće kupole ugrađivala fiksirana naoružana sa četiri Hotchkiss mitraljeza, dok je na prototip bila ugrađena jedan Lewis. Spremnik goriva je smješten sprijeda u oklopni spremnik. Maksimalna debljina oklopa sprijeda je povećana na 14 mm, kao i na teškim tenkovima Mark. U martu 1918. Medium A ili "Whippets" kako su obično bili znani su ušli prvi put u borbu kod Colincampsa, gdje su držali dva njemačka pješadijska bataljona i zatvarali rupe na prvoj liniji odbrane. Osam tenkova Mark A je pružalo podršku britanskim snagama između Monse i Maubeuge 5. novembra 1918. i pokazalo se da je to bila zadnja operacija ovih tenkova u Prvom svjetskom ratu.[1]

Medium Mark A kao i ostali britanski tenkovi u Prvom svjetskom ratu su imali neovješene gusjenice, ali jedan tenk je izmijenjen sa pogonskim kotačima koji su bili na lisnatim oprugama. Projekt je vodio poručnik P. Johnson u centralnoj tenkovskoj radionici u Francuskoj. Kada je u isti tenk kasnije ugrađen 360 KS snažan Rolls-Royce Eagle motor umjesto dva Tylor motora, tenk je na testiranju postigao brzinu od 48 km/h.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b c d B. T. White, "British tanks 1915-1945", London, 1963., str. 32.