Margita Čondrić

Margita Čondrić (1915) je bila predsjednica BiH Antifašističkog fronta žena na području Srebrenice i Bratunca i tokom Drugog svjetskog rata vodila je bolnicu za oboljele od tifusa. Bila je prva žena na području Srebrenice i Bratunca koja je završila kurs za babicu i posvetila je svoj život pomaganju zajednice. Radila je na zdravstvenom podučavanju i opismenjavanju stanovništva.

Margita Čondrić
Rođenje	1915 Tuzla
Zanimanje	Babica i antifašistkinja

Rane godine

Margita Čondrić je rođena u Tuzli 1915, ali je radila i živjela na području Srebrenice i Bratunca. Rođena je u radničkoj porodici i kćerka je glavnog majstora srebreničkog rudnika Sase. Završila je kurs za babice i na području Bratunca i Srebrenice bila je među prvim ženama koje su pomagale stanovništvu u zdravstvenom opismenjavanju i higijeni. Bila je supruga prvog komandanta Bratunca Alojza Čondrića, nosioca Ordena zasluga za narod.

Antifašistička borba

Tokom Drugog svjetskog rata, Margita Čondrić je bila predsjednica Antifašističkog fronta žena u Srebrenici i Bratuncu. Članice Antifašističkog fronta žena su dale ogroman doprinos u narodnooslobodilačkoj borbi i oslobođenju Jugoslavije. Neke od njihovih glavnih aktivnosti su bile i zdravstveno poučavanje i opismenjavanje stanovništva s obzirom na to da su nehigijenske navike i stari običaji dovodili do velike smrtnosti stanovništva. Margiti je tokom Drugog svjetskog rata bila povjerena bolnica sa oboljelim od tifusa koja je privremeno bila smještena u kući Vase Popovića. Brinula je o pacijentima u bolnici i pripremala im tople obroke i napitke. Obilazila je i izbjeglice u najširem području Bratunca, noseći im pomoć. Zbog nestašice osnovnih lijekova, Margita je, zajedno sa drugim aktivistkinjama, skupljala ljekovito bilje u Bratuncu. Davala je savjete stanovništvu i drugim aktivistkinjama kako i kada da se bilje bere, kako se suši i koristi.

Rad nakon Drugog svjetskog rata

Margita je nakon Drugog svjetskog rata nastavila da pomaže stanovništvu u Srebrenici i Bratuncu. Zajedno sa drugim aktivistkinjama pomogla je da se se izgradi dom u čijem je sklopu bio bioskop, kao i zgrada starog hotela. Tokom 1950. učestvovala je u prikupljanju hrane za stanovnike udaljenih sela. Nakon što je njen muž preminuo od povreda zadobijenih u nesreći prilikom dostave hrane u selo Fakovići, ostala je sama sa djecom i nastavila da radi za zajednicu.